EVROPA I BALKAN

Prije proširenja, Evropa mora riješiti svoje probleme

Jesu li vodeći političari Evrope nagluvi i slabovidi? Da li izgubili kontakt sa biračima i realnošću? Građani već nedjeljama posmatraju kako EU sa 28 zemalja muku muči da se složi oko elementarnih kadrovskih rješenja: ko treba da vodi Evropsku komisiju, ko Evropski savjet, ko Centralnu banku? Nacionalne države i institucije EU se međusobno blokiraju
728 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

EU je često nesposobna da djeluje. Onaj želi da u nju primi još više zemalja, a da prije toga ne poboljša mehanizme odlučivanja, ponaša se samoubistveno

Jesu li vodeći političari Evrope nagluvi i slabovidi? Da li izgubili kontakt sa biračima i realnošću? Građani već nedjeljama posmatraju kako EU sa 28 zemalja muku muči da se složi oko elementarnih kadrovskih rješenja: ko treba da vodi Evropsku komisiju, ko Evropski savjet, ko Centralnu banku? Nacionalne države i institucije EU se međusobno blokiraju.

EU je blokirana, a hoće da primi još šest zemalja

Uz to, u previše već pitanja koja se tiču politike, EU nema zajedničko stanovište: jaki ili slabi euro, odbrana, zaštita klime, oporezivanje, Trampove SAD, Kina, Rusija. Ukratko: Evropa jeste najbogatija privredna zona na planeti Zemlje, ali je njena sposobnost odlučivanja dovedena u pitanje. Kao svjetsku silu Evropsku uniju niko ozbiljno ne uzima u obzir. Ali, izgleda da to previše ne tangira vodeće političare EU. Oni su se spakovali i otputovali na nekakav Zapadnobalkanski samit i zahtijevaju perspektivu učlanjenja za još šest država - a da se prethodno nisu saglasili o temeljnim uslovima za naredno proširenje: da prije toga mora biti realizovana reforma mehanizma odlučivanja u samoj EU. I da kažu: nema novih članova prije nego što EU ne povrati sposobnost odlučivanja. Ali, to vodeći političari Evrope nikako da izgovore.

Teško je shvatljivo kako je moguće takvo bjekstvo iz stvarnosti - a i od odgovornosti. U jednom kabareu bi izgleda bile dovoljne pet riječi kao odgovor: Takva vam je to Evropa. To znači: lakovjerna, idealistička, nije od ovoga svijeta. Ostrvo blaženih, koje je odlučilo da prosto ignoriše da postoje i prijetnje. I koje si dopušta luksuz da interesne konflikte ne rješava kroz priorizaciju ciljeva nego jednostavno slijedi i dalje, paralelno, same sebi suprostavljene ciljeve, pri tome se ne slažući ni o redosljedu poteza.

Samo: kako će za koju godinu funkcionisati jedna EU-34 kad je već EU-28 već dovoljno često paralizovana a ne želi se ići efektivnim putevima odlučivanja? Takvo ponašanje je čista kamikaza-strategija. Posebno u takmičenju sa velesilama poput SAD, Kine i Rusije, koje imaju sve moguće slabosti, ali čiju sposbnost odlučivanja skoro niko ne dovodi u pitanje.

Postoje dobri razlozi za proširenje, ali su drugorazredni

Sasvim sigurno postoje dobri argumenti ponuditi perspektivu proširenja državama Zapadnog Balkana: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. Izgledi za članstvo u EU stabilizuju zemlje i društva koja su donedavno vodila međusobne ratove. U to vrijeme je širenje etničke i religiozne mržnje bio zavodljiv izlaz za bezobzirne balkanske vođe kako bi svoje stanovništvo odvratili od razmišljanja o socijalnoj bijedi u kojoj se nalazi.

EU-perspektiva pomaže i u sprječavanju masovnih migracija u bogato jezgro Evrope, poput one, koja se dešavala 2014/15. U strateškom interesu EU je da se globalnim konkurentima: Kini, Rusiji i Turskoj, koje na Balkanu žele da obezbijede uticaj, suprostavi konkretnom ponudom. I naravno: spremnost na kompromis, poput onog o pitanju imena Makedonije, treba biti nagrađena. Ali da li svi ti jasno shvatljivi strateški interesi EU iamju veću težinu od elementarnog interesa održavanja i povećavanja funkionalne sposobnosti?

Redosljed poteza bi trebao biti jasan: prvo obezbijediti sposobnost odlučivanja i činjenja EU - a onda, posle pauze, slijede interesi EU na Balkanu.

Ko hoće proširenje, mora prvo da ojača efikasnost

Ionako će biti samo po sebi dovoljno teško prevazići rezerve EU-građana prema prijemu ovih država u Uniju.

Nijedna od njih nije funkcionalna demokratija, niti pravna država, niti ijedna ima tržišnu privredu.

Iskustvo sa posljedicama prijema Bugarske i Rumunije bi trebalo da bude dovoljno upozorenje. Punih 12 godina poslije njihovog učlanjenja u EU, u te dvije države i dalje haraju korupcija i socijalne prevare - poput onih sa njemačkim dječijim dodatkom i socijalnim nadoknadama.

Time se dovode u pitanje i pravna država i demokratske temeljne vrijednosti. A kad je pojedinim političarima u Evropi argument da u odgovornost EU spada i to da ne dopusti da zapadnobalkanske države čekaju, nego da ih prvo odmah primi u članstvo a da potom vidi šta će sa njima, onda zaključak iz takve priče treba da glasi: obrnimo logički redosljed!

Koliko ozbiljno će zagovarači dobrih argumenata za proširenje EU na Zapadni Balkan ostati pri svojim pričama najbolje će se vidjeti u tome sa koliko energije će se prethodno založiti za reforme mehanizama odlučivanja u EU.

To mora biti preduslov, ako EU želi da preživi kao igrač, sposoban da odlučuje na svjetskoj političkoj sceni.

(Der Tagesspiegel, Berlin)

Prevod: Mirko Vuletić

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")