STAV

Kozmetička depolitizacija

1322 pregleda 13 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock, Shutterstock

Više je od godinu dana otkad je Zakon o sportu usvojen tokom redovnog zasjedanja Skupštine Crne Gore. O slabostima zakonskog rješenja sam u nekoliko navrata ukazivao - rotacije u Atletskom savezu Crne Gore demaskirale su svu nedorečenost Zakona o sportu, ili bolje rečeno, uveden je samo kozmetički oblik depolitizacije. Naime, dosadašnji predsjednik saveza Milorad Vuletić, poslanik i član GO DPS-a, obavlja funkciju direktora Saveza, dok u drugim savezima politički eksponirani pojedinci bivaju birani za predsjednike skupština saveza. Ovu praksu primjenjuje većina krovnih sportskih kolektiva. Nekadašnja Uprava za mlade i sport, sa istim djelokrugom rada, kao i današnje Ministarstvo sporta i mladih, brojala je između 12 do 15 zaposlenih. Vlada Crne Gore je na sjednici od 14. 03. 2019. godine, utvrdila Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, kojim je broj izvršilaca narastao na 47 i to sve u godini optimizacije javne uprave. O karakteru partijskog zapošljavanja, a što je predmet nekoliko sudskih postupaka, nije nužno detaljisati, sem napomenuti da bračni drug šefa kabineta Duška Markovića, iako bez radnog iskustva na visokorukovodećim poslovima, dolazi u novoformirano ministarstvo kao vršilac dužnosti sekretara, a kasnije se i bira posredstvom javnog konkursa. Sličan model klijentelizma se praktikovao i u slučaju pozicije direktora Direktorata za sport, direktora Direktorata za medije, i drugih nižih službeničkih i činovničkih pozicija. Valja napomenuti da načelnik Direkcije za sport već treću godinu nije izabran jer se na interni oglas javljaju zaposleni, koji su diskriminisani od strane novog rukovodstva, a ispunjavaju sve uslove da budu izabrani.

Obrazloženje:

Članovi Komisije za provjeru sposobnosti za poziciju direktora Direktorata za sport:

Svetlana Vuković, članica Savjeta DPS-a i Kluba odbornika;

Zorica Kovaćević, članica GO DPS-a;

Nikola Janović, član OO Kotor, Kluba odbornika i GO DPS-a.

Miloš Lalević, član OO DPS-a Bara, sin Borislava Lalevića koji je član GO DPS-a, bez prethodnog iskustva na visokorukovodećim pozicijama i prethodno nepoznat sportskom miljeu, postavljen je za direktora Direktorata za sport.

Posljedice ovakve kadrovske politike ostavljaju ozbiljne posljedice po upravno-pravni aspekt sporta. Naime, shodno odredbama postojećih propisa, sportske organizacije su bile dužne da izvrše proces usklađivanja rada organizacije i unutrašnjih akata. Iako je na putu EU integracija država Crna Gora dužna da uskladi svoj pravni okvir, tj. da inkorporira Direktivu o uslugama na unutrašnjem tržištu, Ministarstvo sporta primjenjuje, za evropski kontinent, jedinstven model osnivanja i funkcionisanja sportskih organizacija. Na taj način zanemaruju se komentari evropskih partnera koji ukazuju da je neophodno olakšati postupak osnivanja sportskih organizacija i da je neminovno puno poštovanje Osnovnih principe o statusu neprofitnih/nevladinih organizacija u Evropi. Kao što je i Zakonom o sportu predviđeno, na rokove i postupke, tj. na postupak osnivanja i registracije primjenjuje se Zakon o upravnom postupku. Ministarstvo sporta, tj. javnopravni organ odlučuje rješenjem koje sadrži uvod, dispozitiv, obrazloženje, uputstvo o pravnoj zaštiti, potpis ovlašćenog lica i pečat javnopravnog organa. Ako se pogledaju rješenja o registraciji Ministarstva sporta, u uvodu su izostavljeni propisi kojima se bliže uređuju uslovi za osnivanje sportske organizacije, obavljanje sportske djelatnosti, način vođenja Registra sportskih organizacija i odredbe Zakona o upravnom postupku. Dispozitiv, koji po pravilu mora biti sažet i jasan, u rješenjima Ministarstva nijesu ujednačeni. Tako imamo rješenje iz 2017. kojim su u dispozitivu navedeni svi članovi organa upravljanja pa čak i imenovan član stručnog kadra, koji je inače u svakom sportskom kolektivu promjenljiva kategorija. Šta bi značilo za validnost izdatog rješenja, da isti podnese ostavku? Od ove godine, dispozitiv rješenja ne sadži ni redni broj pod kojim je upisana u registar sportska organizacija, a nije rijetkost da se u sklopu dokumentacije traži i kopija identifikacionih dokumenata osnivača ili ovlašćenog lica. U ovom momentu ostali smo uskraćeni koliko je sportskih organizacija registrovano na pravno neuredan način, jer Registar sportskih organizacija nije javno dostupan.

S druge strane, postojećim zakonskim rješenjem je izjednačen status recimo KK „Budućnost“ i sportsko-rekreativnog društva studenata ili penzionera. Nije ovo plod neznanja, već namjere da kroz nejasni pravni status, sportski kolektivi poput KK „Budućnost“ ili ŽRK „Budućnost“, nastave da dobijaju finansijsku podršku kako kroz preusmjeravanje sredstava državnih organa, posebnih odluka lokalnih samouprava, tako i posredstvom javnih kompanija, poput “Monteput” d.o.o. Na taj način, pomenuti sportski kolektivi čuvaju monopolski položaj, a sredstva koja bi trebalo da se izdvajaju za podizanje fizičke aktivnosti i zdravih stilova života građana Crne Gore se nerijetko preusmjeravaju za plate inostranim sportistima.

Iako Zakon o državnoj upravi (čl. 67-68) u dijelu koji se tiče odnosa i obavezne saradnje između ministarstava ne predviđaju potpisivanje sporazuma/memoranduma, jedan takav sporazum iz 2017. godine postoji između Ministarstva prosvjete i Ministarstva sporta i mladih. Ovim sporazumom, Ministarstvo sporta i mladih je izašlo iz svog djelokruga rada predviđenog članom 19, Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave, kršeći sopstvene propise i autonomiju sportskog pokreta (čl. 87 predviđa da Crnogorski školski sportski savez utvrđuje i sprovodi sistem takmičenja) kao najšireg demokratskog standarda civilizovanih država. Na taj način, iz 2017/2018, vratili smo se u 1948. godinu. Naime, Komisija za fiskulturu koja je osnovana kao samostalni organ pri Predsjedništvu Vlade NR CG 1947. („Sl. list NRCG“ br. 4/47), već je 1948, u saradnji sa KPJ-om i sreskim organizacijama krenula u sprovođenje partijske indoktrinacije kroz sport. 

Zvuči poznato?

Ostalo je još mnogo tema - poput zdravstvene zaštite sportista, rad Savjeta za sport i kontrola finansiranja sportskih subjekata, koje idu u prilog kako nestručnosti, tako i nesavjesnom postupanju partijskih činilaca. 

No, o istima bi trebalo da se prvo oglase sami sportski radnici, pa i nadležni državni organi - Upravna inspekcija i Agencija za sprečavanje korupcije. Na koncu, moramo se svi zapitati, koliko nas košta nestručnost partijskih činilaca, 47 zaposlenih, zakupnina ogromnog prostora (a imamo toliko slobodnog prostora u državnom/opštinskom vlasništvu)?