SVIJET U RIJEČIMA

Flertovanje sa katastrofom

Interesantno je da skoro niko ne objavljuje ništa o dobrom razvoju privrede u SAD - izuzimajući samog Trampa. Već 106 mjeseci zaposlenost raste neprekidno, a nezaposlenost je pala na rekordno nizak nivo od svega 4%
919 pregleda 0 komentar(a)
Niko ne pominje rekordno malu stopu nezaposlenosti u SAD, Foto: Reuters
Niko ne pominje rekordno malu stopu nezaposlenosti u SAD, Foto: Reuters

Bil Mejer, zabavaljač i javni neprijatelj SAD predsjednika Donalda Trampa, bio je jedan od prvih koji je ideji izazivanja privredne recesije u Americi podario javnu pozornost u svom HBO-show „Real Time“: „Dajte da izazovemo recesiju. Žao mi je, znam da će puno ljudi zbog toga teško živjeti i patiti. Ali naš izbor sada glasi: ili smo za recesiju ili gubimo demokratiju“. U jednoj kasnijoj emisiji Mejer je kazao da je Amerika do sada preživjela 47 recesija. Još jedan predsjednički mandat D. Trampa u Bijeloj kući se, po njemu, mora svim silama spriječiti. A Tramp mu je koliko odmah odgovorio na tvitu: Mejer može tako lako da priča o recesiji jer je i sam multimilioner.

Interesantno je da skoro niko ne objavljuje ništa o dobrom razvoju privrede u SAD - izuzimajući samog Trampa. Već 106 mjeseci zaposlenost raste neprekidno, a nezaposlenost je pala na rekordno nizak nivo od svega 4%. Povjerenje konzumenata je besprekorno visoko što je privrednom rastu donijelo još jedan zamajac. Tačno je da proizvodnja i trgovina pokazuju slabosti zbog privrednog rata sa Kinom, ali njihov udio u nacionalnoj ekonomiji SAD nije pretjerano značajan. Cijene su posve stabilne, toliko da se ni očekivano povećanje zbog uvoznih carina protiv Kine nije materijalizovalo. Federalne rezerve SAD očekuju privredni rast od 2% u trećem kvartalu ove godine, a bivša guvernerka ove kuće Dženet Jelin, podržavajući većinu analitičara, smatra da nije vjerovatno da će zemlja skliznuti u recesiju. Što sve zajedno ne zvuči loše. Ali to ljevičarsko-liberalne medije nikako ne obuzdava da naširoko raspredaju priče o lošim signalima, koje samo oni vide u američkoj privredi. Samo je „New York Times“ za deset posljednjih dana objavio deset velikih tekstova u kojima je iscrpno čitaocima sijao strah od recesione opasnosti. Na to je bulevarski „New York Post“ Trampove protivnike optužio da posve namjerno i svjesno šire defetizam među američkim potrošačima, koji svojim aktivnostima pokrivaju 80% privrednog rasta. I sve ne bi li ih natjerali da manje kupuju, čime bi se izazvala recesija a time omogućila i smjena vlasti u Bijeloj kući.

Teza da recesija protjeruje vladara iz Bijele kuće i teško šteti partiji na vlasti, već je više puta potvrđena. Džordž H.W. Buš je izgubio izbore za drugi mandat 1992. zbog sporog oporavka privrede nakon recesije 1990. On je za to kasnije optužio strogu monetarnu politiku Federalnih rezervi (FED). A već istorijski je bio poraz Džimija Kartera recesione 1980, kad su vladajuće demokrate prvi put poslije 50-ih godina izgubile većinu u Senatu.

To iskustvo bi demokrate sada htjele da prirede Trampu i republikancima. Podršku dobijaju sa neočekivne stane: Vilijam Dadli, bivši guverner New York Federal Reserve, je u jednom spektakularnom čitalačkom pismu preporučio FED-u da počnu da javno sabotiraju Trampovu trgovinsku politiku. FED bi trebalo da se ogradi od predsjednika SAD i da obeća monetrano-političku pomoć svima onima, kojima Trampova trgovinska politika nanese štete. Dadli zahtijeva promjenu strategije FED-a: šef kuće Džerom Pauel i njegove kolege u direktorijatu treba javno da kažu da ne podržavaju predsjednika, čija kontinuirana loša privredna politika šteti SAD. Time bi Tramp dobio politički račun na naplatu. FED bi time dokazao da je stvarno nezavisna institucija, spriječio bi eskalaciju trgovinskog rata sa Kinom i imao više prostora za smanjenje kamatnih stopa.

U svom tekstu Dadli je otvoren: „Ponovni izbor Trampa je prijetnja za SAD, svjetsku privredu i nezavisnost FED“. Ako direktori FED, kao centralne banke SAD, streme ka najboljim mogućim rješenjima za američku privredu, onda moraju da rade ono što će imati uticaj na izbore 2020.

Ovo „čitalačko pismo“ je izazvalo talas šoka u FED-u i isprovociralo dramatične reakcije među ekonomskim analitičarima. Lari Samers ga je proglasio najneodgovornijim u dimenzijama koje nisu već decenijama doživljene od jednog direktora FED-a. Drugi su primijetili da Dadli poziva FED da posve pogazi svoj zakonski mandat i da se jasno partijsko-politički pozicionira. FED, naravno, da nije komentarisao Dadlijeve ideje. Trump svako malo preko tvita FED naziva nekompetentnim i mentalno nedoraslim, ali ni on nije prozborio ni jednu riječ o Dadliju. Još ne.

(Frankfurter Allgemeine Zeitung/FAZ)

Prevod: Mirko VULETIĆ

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")