STAV

Povratak na mjesto zločina?

Tekući zadatak CG donosioca odluka (kafanokratija je među njima) je da ne naprave grešku, i ne reaguju, jer se navodno “junak njihovog doba” treba vratiti u ministarstvo ili Poresku upravu Crne Gore
1821 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Kafanokratija crnogorske privredne zakulisnosti je početkom godine uradila par dobrih poteza. Paralelno sa pokretanjem zvanične istrage protiv londonskog baćuške, koji je uništio dvije banke i uz guvernera to sakrivao godinama unazad, kafanokratija je uspjela diskretno da parališe finansijska bahaćenja ostale trojice “perača” bez razloga (vidjeti Dark net, kraj 2018. godine, Forum Vijesti). Poslije toga, nekako su se opustili.

Zato, oko čega kafanokratija tekuće ćuti, a morala bi da urla? Polovinom prethodne godine javnost, koja prati kontinuiranu saradnju privrede i esnafa sa Poreskom upravom Crne Gore, obradovala se jer je ministar finansija Crne Gore donio najstukovniju odluku za razvoj sistema. Sa nivoa najvažnijih donosilaca odluka, konačno se dotaklo “osinje gnijezdo”; uklonila se mrena, koja je sakrivala decenijsko gomilanje poreskog duga. Trodecenijska “siva eminencija” naših poreznika je činovnički udomljen negdje drugdje. Ukupna zajednica privrednih i javnih finansija zemlje je odahnula i udahnula. Vladajuća politika je istjerana iz budžaka odlučivanja oko poreza u zemlji, bar na nivou nominale. Konačno su se pokrenule teške reformističke agende, mada sa lošim prioritetima (npr. fiskalizacija će našminkati sistem, neće riješiti pitanje sive ekonomije i zaštite ljudskih i privrednih prava), za koje su se poreski obveznici morali kreditno zadužiti (preko 14 mil. eura). Povijesti bešćašća je ostavljena “tradicija” pisanja zapisnika poreske kontrole po zetskim udžericama, uz drugarsko opijanje. Konačno se krah padanja rješenja oko Telenora vezao za najodgovoriniju osobu za poniženje naše državne administracije. I, konačno je ondašnja argumentovana rafalna paljba mladog poslanika (g-din Konatar) iz Reflektora urodila pravilnim javnim pritiskom da se problem unutar poreske politike CG, bar u naznakama krene rješavati.

Zato je tekući zadatak CG donosioca odluka (kafanokratija je među njima) da ne naprave grešku, i ne reaguju, jer se navodno “junak njihovog doba” treba vratiti u ministarstvo ili Poresku upravu Crne Gore. To bi bio povratak na mjesto zločina, kojim bi naši poreznici nanovo završili zarobljeni namjernim neznanjem.

Takvo rješenje nekvalitetnog HR-a bio bi signal uništavanja ekonomskog sistema u zemlji.

Bilo bi dobro da je navodno pominjanje “sive eminencije”, koja je obožavala da štiti politički-selektovane kompanije, smiješna ogovaračina. No, previše je primjera koji potvrđuju da su, u kontinuitetu, izbori oko poreskog kadrovanja nedovoljno promišljena rješenja naših višefaznih tranzicija. Zato, kako se nabasalo na ovu sistemski-uznemirujuću navodnu informaciju?

Izgleda se pravi nova tezga za formalno-udomljenog ranijeg poreznika. Tezga se tiče nasilno- neorganizovane primjene “Zakona o poreskim savjetnicima” od strane zaštićenog kruga “privilegovanih” u višedecenisjkim šemama nezasluženih honorara, koji su direktno umanjivali kvalitet struke(a) na tržištu. Kratki uvod: na kraju tekućeg ljeta, na dnevni red naših dizača-čica ruku u Skupštini Crne Gore naprasno je stigao “mrtvi” zakon (usvojen daleke 2007. predlozima ozbiljne pomoćnice ondašnjih ministara finansija, g-đe Koviljke M.). Iako je više od decenije primjena predmetnog zakona obilježena korjenitom mrtvuljavosti, izmjene i dopune zakona su brzopotezno usvojene.

Tim tragom je nedavno počela trka esfanskog instituta struka računovođa i revizora, a koji nekako bez sistemskog uvezivanja, za nemale novce planira da prigrabi organizaciju edukacije “poreskih savjetnika”, a kao što slijedi: 

Postovana,/Kao sto smo Vas ranije obavijestili, In… … je postao clan Evropske komora poreskih savjetnika-CFE dana 04.10.2019. godine, gdje je od strane CFE, Komore poreskih savjetnika Slovenije i Komore poreskih savjetnika Hrvatske dobio podrsku za pokretanje aktivnosti u pravcu formiranja buduce Komore poreskih savjetnika Crne Gore. Njihovu dobru volju zelimo da iskoristimo na najbolji nacin, i u tom pravcu smo uputili poziv svim zainteresovanim, da … pokrece ciklus edukacije koji ce se odnositi na primjenu poreskih propisa CG, u cilju jacanja pojedinacnih kapaciteta svakog zainteresovanog lica. Ciklus edukacije bi se odvijao u narednih 4 mjeseca kroz jednodnevni seminar tokom svake sledece nedjelje, pocev od 07.11.2019. godine i smatramo da bi mogao biti veoma koristan licima koja namjeravaju da se prijave za polaganje ispita i sticanje zvanja PORESKI SAVJETNIK (izvor: e-mail prepiska, kraj oktobra).

Navodno će glavni edukator, ovog ispod-žita započetog nesistemskog plana da se organizuje edukacija “poreskih savjetnika”, biti pomenuti “nevilenjak struke”. Ako se navodni zakulisni dogovori dese, i naš-junak-njihovog-doba-u-gomilanju-poreskog-duga vrati se pod okrilje politike, s ciljem da mu bude dozvoljeno da opet ponižava sistem, idemo prema krahu iz kojeg se decenijama nećemo oporaviti. Zašto?

S kraja 2018. bilo je stidljivih naznaka da se u sistemu postepeno bježi od jačanja kvaliteta finansijskih izvještaja privrede, koji je taman dobijao neke oblike temelja prema održivoj budućnosti. Ove godine je izvjesno da smo u privrednom segmentu novčanih tokova pobjegli sa računa i uletjeli u “igre bez granica” sa cashom, mada su depoziti privrede agregatno ojačani u odnosu na početak godine. Slični su trendovi za domaćinsta… To je visoko osjetljivo za budućnost ekonomskog razvoja Crne Gore. Kultura gliba sa Tuškog puta se mora ostaviti povijesti. Ne smijemo se vraćati unazad.

Tako da eventualna promišljenost aktuelnog ministra finansija može-biti je jedina brana, koja mora da spasi sistem od prvoboraca neznanjem, u poreskoj, ali i u računovodstveno-revizorskoj, sferi. I, valjda je tačno da se spriječilo individulano rješenje poreskog direktora, kojim se među poreznike trebao konkursno (?) vratiti profil, koji štiti loše agende guvernera-ministra-guvernera; njegova politička moć jača kuloarsku zakulisanost, koja rezultira u nezasitim štetočinstvima prema institucijama, pa se bilo kakvo novo petljanje u poresku politiku zemlje mora(lo) otvoreno odbiti.

Stoga: a) esfanski institut nema pravo da se istrčava i pravi neoliberalnu igranku oko ozbiljnih poslova edukacije i organizacije “poreskih savjetnika; b) poreska politika zemlje ne smije da se vraća u ružne devedesete i još ružnije “junake” ogromnih pohara javnim resursima zemlje; i, c) zvanična politika CG morala bi da odluči da ne smanjuje šanse ekonomskog razvoja zemlje, jer su emotivno nespremni da vjeruju sistemskim postavkama. U suprotnom, ostajemo da tonemo pod okovima neinstitucionalnosti, dok čitamo, a ne anticipiramo i sprječavamo “klap”-ovska prljanja reputacije poreznika i ukupnog sistema, što i dalje ostaje naporna hipoteka tekućeg (?) direktora poreznika.