STAV

“Projekat Boing”

MA, naša najskuplja reklama već par decenija, predlogom budžeta države Crne Gore za 2020. postaje nezvanična budžetska jedinica, koja će nastaviti da glumi da je komercijalna kompanija.
1556 pregleda 4 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Retrorocket
Ilustracija, Foto: Retrorocket

Pritisak poslanika, EK-a i javnosti je urodio plodom. Analiza opravdanosti predloženog ulaganja u Montenegro Airlines (MA) je objavljena na veb stranici Skupštine Crne Gore. Ministri saobraćaja i finansija građanima/kama Crne Gore ostali su dužni drugi dokument: “Plan finansijske konsolidacije i osnovni pravci razvoja Kompanije” od novembra 2019. godine, koji je navodno odrađen u stilu neoliberalno-uvriježenog prezira prema finansijama i odgovornostima struke. Čitajući ovu analizu vratilo se sjećanje na Branovu bravuroznu kolumnu od onomad: “Parenje labudova” (veza: Očajni domaćin, Vijesti kraj novembra 2014), posebno na neprevaziđeni citat iz uvezane kolumne: “Vaši junaci su mrtvi dok ne skinu gaće, a kad to urade onda su smiješni. Zato to nije ni pornografija. Nije ni kič, jer kič može biti seksi. To je prosto mrtav tekst kome nema spasa” (veza:  Kontrastav, decembar 2014, Vijesti). Zašto?

Revizor-konsultant je analizi dao poetsko-komesarski naslov: “Projekat Boeing; Izvještaj-Analiza opravdanosti predloženog ulaganja u kompaniju Montenegro Airlines a.d. Podgorica; finansijsko savjetovanje kuće D*******, 17.12.2019. godine”). Procjena mašta novčane tokove, a kako bi se dostigao zadati plus od 17 mil. eura. Slijedeći EK smjernice o pojmu državne pomoći (262/01 od 2016), skockale su se 40-ak stranica, koje trebaju da prikažu našu državu kao boljeg investitora, nego što je povjerilac. Odnosno, slijedi se racional, koji treba da dokaže da je najvažnije dalje ulagati u višedecenijskog dužnika, jer je bolje i dalje rizikovati, nego se suočiti sa surovom stvarnošću. 

Ova maska se javno pokušava prodati, slijedeći procjenjivačko “načelo investitora u tržišnoj ekonomiji” (MEIP - “Market Economy Investor Principle”). Ili, jednostavnije: država dragovoljno, na krilima zastavice sa repa, nastavlja da rizikuje dok se u brojkama ne dokazuje da bi na stvarnom tržištu bilo koji drugi investitor “uložio” silne milione u slomljenu kompaniju, dok bi zanemario da bi negdje drugo mogao da iz investicije vrati mnogo više. Ova neekonomska, simpatična “slikovnica” pokušava napraviti pokriće za političke snove da MA treba da “postane” profitabilna kompanija, iako je već izvjesno da je skok od 155 mil. eura gorki dokaz CG najdublje ispraznosti. Ni jedna brojka na održiv način, nakon isteka od šest godina, ne potvrđuje ekonomsku održivost MA, već transparentno prikazuju da je analiza vjerovatno odrađena da se zamažu oči EK jalovim činovnjacima. Najveći poraz analize je da se ne mogu pratiti objektivne, činjenično-potkovane provjerivosti i uporedivosti brojki, što su ključni principi rada konsultanata iz globalnih, računovodstveno-revizorskih kuća. Bez namjere da se proziva “poštar po narudžbi”, vrijedno je napomenuti da se konsultant pravno ogradio i sebe sačuvao, slijedeći brojke dostavljene od menadžmenta kompanije, odnosno od njihovog ukrivenog “konsultanta”, uvijek voljnog da brojkama isprlja našu ukupnu ekonomiju. Sve ovo zajedno je CG ekonomska bruka neopisanih razmjera.

Ili, sažetije: naša ekonomija neće propasti ako se ne “uloži” u MA, što je zakulisno ime za državnu pomoć. Ne treba imati ekonomsko znanje da se opovrgne omiljena politička poštapalica. Crnogorska ekonomija nije umrla ni nakon zatvaranja KAP-a, niti Željezare, niti Vunka, niti Prekookeanske, niti Brodogradilišta, niti Arsenala, niti ciglana, niti fabrika, niti banaka; čak ni nakon ogromnih pohara netransparentne privatizacije. Crnogorska ekonomija nije umrla ni onomad kada su antibirokratski revolucionari, poslušničko-bukački, sproveli neoliberalno ubijanje Oboda i Cetinja. A, u pitanju su bile: desetine hiljada radnih mjesta, stvarnih klijenata, dobavljača, stvarnih investicionih pregnuća i dostignuća, stvarnih samostalnih životnih egzistencija. Zato, kroz pretpostavke šta eventualno može da znači brojka “660 hiljada putnika” (citat), može li se pokušati demaskirati ključni politički podatak, a koji nekako ima ulogu da više puta izgovorenu post-istinu, čarobnjaštvom diskontovanih novčanih tokova, pretvori u “istinu”?

Realni scenario izračuna, a radi jasnosti, može se prikazati na sljedeći način: 33.000 putnika (manje od 7% odraslog stanovništva CG), koji uključuju i rezidente i ino-goste, turiste, ne-turiste, ostale slučajne i neslučajne namjernike, koriste usluge MA samo deset puta (povratni letovi) tokom godine, što u konačnici daje broj ostvarenih putnika na godišnjem nivou u veličini  od: 33.000 x 20 = 660.000. Tako da se može pretpostaviti da 660.000 duša ne dolazi u CG svake godine, da spasu našu turističku sezonu. Kad se tako pretpostavljeni ostvareni broj putnika pomnoži sa cijenom karte i taksama od npr. 110 eura, dobija se prihod od 72,6 mil. eura, što je uporedivo, iako uvećano, sa ostvarenim prihodima MA (veza: revizorski izvještaj 2018) (napomena: odmjer od 57% / 43% je učešće prihoda od karata u odnosu na prihode od taksi; napomena: ostali poslovni prihodi su materijalno neopredjeljujući; dok su ostali prihodi (7,2 mil. eura) davanje poreskih obveznika netransparentim šemama). Kako god se okrene, ovo je (pre)optimističan scenario.

U izvještaju-analizi konsultanta na str. 14 prezentovana je tabela sa rotacijama, koja je izostavila rotacije od kraja oktobra do kraja decembra, kako bi se nabudžile cifre realizovanih rotacija (veza: tabela “Red letenja 2019. godine”) na nivo od 3.337. Ova tabela ima zanimljivo segmentiranje: 49% su letovi prema Beogradu, a tek ostatak su letovi prema ostalim destinacijama: Pariz (7%), Cirih, Ljubljana, Beč, Rim (6%), Frankfurt (4%), i ostali 1-2%. Znači, zbog visoke koncentracije najkraće destinacije unutar ostvarenog saobraćaja, pribjeglo se taktici prodavanja “šarene laže” (660.000 putnika), a kako se ne bi vidjelo da smo svi zajedno u minusu, koji u slobodnom padu uz “let iznad kukavičjeg gnijezda”, a zbog strateške nepromišljenosti udarnih donosioca odluka u Crnoj Gori, guta zdravu crnogorsku ekonomiju.

MA, naša najskuplja reklama već par decenija, predlogom budžeta države Crne Gore za 2020. postaje nezvanična budžetska jedinica, koja će nastaviti da glumi da je komercijalna kompanija. Zahtjevom da im se prenesu 155 miliona eura, baziranim na tunj-tunj brojkama, skinuli su kompanijske “gaće”, i izašli iz PR “kiča”. Tako je MA okončala na vjetrometini usmrdjele “zadruge”; postali su sami sebi nedostojna burleska u laži. Priznali su da su kompanija kojoj nema spasa, ali ni takva neoboriva činjenica neće zaustaviti naše javne djelatnike da u besprizorni bezdan neposlovnosti prospu novih 155 miliona eura, i od svih poreskih obveznika sakriju fakticitet da je u pitanju državna pomoć.  

Kad se podvuče crta: pokazalo se da negdje postoji čuveni šalter, gdje se lako mogu oteti novci za džabe od poreskih obveznika, a potom se sakriti iza fiktivnih, nekredibilnih, posrednih prihoda turističke privrede. Tako premijerovo / ministara “ulaganje u MA” potvrđuje da nije tržišno, konkurentno, ekonomsko. Tome dokumentovano svjedoče brojke. Brojke na lomaču, mili brate…