Kada u nekom društvu političari uporno ostaju glavne zvijezde, onda se zaista treba upitati šta tu sve ne valja. Takvo društvo je sigurno u ozbiljnom problemu.
Lako bi bilo, ali ne i sasvim tačno, uzroke takvom stanju tražiti u izvitoperenim vrijednosnim sudovima. Živimo u vremenu neetičke dominacije materijalnih vrijednosti, koja proizvodi socijalnu praksu sa naglaskom na „imati“ a ne „znati“. Pri tom moralni postulati već odavno nisu nikakva barijera, a institucije djeluju usporeno i selektivno.
Manji broj posebnih ljudi uspijeva nagomilati materijalna bogatstva do pozicije koja im omogućava snažan uticaj na društvene tokove. Ti novi kapitalisti, najčešće lišeni bilo kakve empatije prema zaposlenima na čijem mizerno plaćenom radu nose i šire poslovne imperije, žele sačuvati postojeće stanje u društvu i tako sačuvati svoje pozicije. Oni su bez izuzetka nagrabili početni kapital uglavnom utajom poreza i spregom sa režimskom politikom.
Ova formula za spregu otimačine i politike nije, naravno, ni balkanski ni crnogorski izum, ali ovdje na ovom prostoru poprima neopisivo drzak i očigledan primjer. Treba li nabrajati gotovo sve veće privatizacione aranžmane, spašavanje Prve banke državnim parama, omiljene izvođače javnih radova, omiljene trgovačke monopoliste, probrane korisnike Razvojnog fonda itd...
Ovakva realnost je u maloj Crnoj Gori izraz zarobljenog sistema. Ekonomski oligarsi dominiraju u realnom sektoru i po svaku cijenu žele sačuvati režim koji ih je iznjedrio. Finansijski ali i uticajem u „svojoj“ biračkoj populaciji podržavaju i štite režim. Taj odnos donosi uzajamne benefite koji u normalnim demokratskim društvenim uslovima ne bi bili mogući.
Sve ovo nije nikakva novost. I pored značajno proširene legislative pod pritiskom EU i stvaranja povoljnijih uslova za djelovanje civilnog i nevladinog sektora, ostajemo društvo neslobodnih institucija i pojedinaca. Stanje u najvažnijim elementima sistema tvrdo upućuje na to. Od pravosuđa, ASK-a, pa sve do državnog krnjeg parlamenta nema razlike - sve je pod snažnim pritiskom i kontrolom režima. Paradoksalno je to što institucije, zapravo, produbljuju podjele u društvenom biću. Tome direktno doprinosi njihova zarobljenost tj.sistem rada u uslovima pune kontrole režima. Kako bi se drugačije objasnilo nedjelovanje ASK-a i pravosuđa u slučaju afere „Koverta“?!
Osnovna podjela u društvenom biću nije po nacionalnoj liniji, iako režim oštro igra na tu kartu, već po odnosu prema institucijama i političkim subjektima. Iako prema anketi CEDEM-a iz decembra prošle godine raste broj nezadovoljnih radom Vlade i institucija sistema (broj zadovoljnih radom Vlade 2011. godine je bio 59%; 2019. - 29%), to nema suštinskog značaja na društveno-političkoj sceni. Suprotstavljeni polovi društvenog bića su pro i anti režimski, a sve institucije se doživljavaju kao režimske. Kritičari režima to vide kao nedopustivo stanje koje koči slobodu i demokratiju, a apologete odobravaju takvo stanje sa ciljem odbrane režima kao garanta statusa quo.
Ovo je izrodilo, rekao bih, jedno stanje društvene svijesti koje nosi u sebi duboki kompleks podijeljenosti i nepovjerenja.To vodi ka manjku spremnosti na dijalog i traženju rješenja bez pobjednika i pobijeđenih. U trenucima izbijanja novih afera režima, vlast poklanja narodu nove igre iz svog arsenala tj. scenarija obmane i zamajavanja manje važnim.
Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije nevažna tema, ali on se plasira u trenutku i na način koji neminovno dalje cijepa ionako pocijepano društveno biće u Crnoj Gori. Isti je činom usvajanja u parlamentu snažno ukazao upravo na golem jaz između društvenih subjekata koji, kao prvo, nemaju dovoljno jasnu spoznaju o posljedicama produbljivanja podijeljenosti društva, a drugo stvorio je pregršt novih uslova i uzroka nekim budućim podjelama. I tako će biti u nedogled, dokle god se u širokoj društvenoj svijesti ne prevaziđe nametnuti osjećaj podijeljenosti i time stvore uslovi za široki front demokratskih promjena.
To je težak zadatak i neostvariv bez znatno angažovanijeg učešća svih društvenih subjekata, a ne samo političkih partija.
Bonus video:
