EVROPA KOD KUĆE I VANI

Orban, Merkel i rušenje tabua

U Austriji i Italiji bili su u vladajućim koalicijama, a u mnogim zapadnoevropskim zemljama dišu za vratom strankama centra. Ovih dana je to pitanje svih pitanja - da li smije biti saradnje sa desničarima, pa makar i sporadične - u Njemačkoj dovelo do najtežeg političkog potresa posljednjih godina. Govori se o „rušenju tabua“ ili „padu protivpožarnog zida“
1267 pregleda 0 komentar(a)
Viktor Orban, Foto: Reuters, Reuters
Viktor Orban, Foto: Reuters, Reuters

Kakav je tvoj odnos prema desničarima? To je u Evropi proteklih godina postalo političko pitanje svih pitanja. Za to postoje dobri razlozi: takozvani desni populisti ili desni ekstremisti učestvuju u vlasti u skoro svim istočnoevropskim članicama EU. U Mađarskoj i Poljskoj su čak dominantna politička snaga. U Austriji i Italiji bili su u vladajućim koalicijama, a u mnogim zapadnoevropskim zemljama dišu za vratom strankama centra. Ovih dana je to pitanje svih pitanja - da li smije biti saradnje sa desničarima, pa makar i sporadične - u Njemačkoj dovelo do najtežeg političkog potresa posljednjih godina. Govori se o „rušenju tabua“ ili „padu protivpožarnog zida“.

Povod je taktička podrška Alternative za Nemačku (AfD) izboru premijera iz redova Liberala u pokrajini Tiringiji. Pri tirinškim odborom AfD dominiraju ekstremisti čijeg je šefa, prema jednoj sudskoj odluci, dozvoljeno zvati „fašistom“.

Prije toga je u Njemačkoj vladao konsenzus da ne smije biti nikakve saradnje s AfD. Presedan iz Tiringije izazvao je duboku krizu prije u redovima Demohrišćana. Predsjednica te stranke Anegret Kramp-Karenbauer najavila je ostavku i odustajanje od kandidature za kancelarku. Usred tog političkog potresa, u kratkoj posjeti kancelarki Aa Merkel bio je mađarski premijer V. Orban. Trenutak posjete bio je slučajan, ali značajan: dok je Kramp-Karenbauer najavljivala ostavku jer nema pod kontrolom pokrajinski ogranak koji šuruje s desničarima, kancelarka je primala u posjetu čovjeka koji je još desnije nego AfD. Čovjeka protiv kojeg bi u Njemačkoj vjerovatno bila pokrenuta istraga zbog sumnje za huškanje i kojeg bi vjerovatno pratio Ured za zaštitu ustavnog poretka. Pretjerano? Orban doduše uvijek za sebe kaže da je demokrata i smješta svoju stranku u konzervativni spektar hrišćanskih demokrata. Do sada nije otvoreno kršio Ustav, pazi na formalnu zakonitost u oblikovanju Mađarske po svojoj mjeri. Ali što ga pažljivije svakodnevno posmatrate, to više se stvara slika političara koji se sve češće svjesno krši demokratski konsenzus. Orban već dugo zastupa nacionalističke pozicije. Još 2012. je u jednom govoru istakao nacionalnu zajednicu svih Mađara u kojoj su vezivne vrijednosti „krv i domovina“, hrišćanstvo, porodica i „mađarska sloboda“ - ma šta ovo posljednje značilo. Podstiče mržnju prema strancima kada dočarava sliku neprijatelja kao opasnog mladog islamskog migranta i govori o „organizovanom migrantskom talasu“ koji navodno uništava evropsku hrišćansku kulturu. Orban preuzima narativ desničarskog ekstremizma, govori o „tajnoj svjetskoj sili“ i „zamjeni stanovništva“ u Evropi. Kada kritikuje anomalije finansijskog kapitalizma ili vodi kampanju protiv američkog milijardera Džordža Sorosa, stalno u to upliće antisemitske stereotipi. Orban budi i predrasude protiv Roma, recimo kada baš na nekim romskim manifestacijama kaže da u Mađarskoj svi moraju da rade i da se od socijalne pomoći i kriminala ne može živjeti. Orban je „izuzetnim državnikom“ nazvao Mikloša Hortija, mađarskog regenta u međuratnom razdoblju, koji je odgovoran za deportaciju i ubijanje stotina hiljada mađarskih Jevreja. Više puta se izjasnio za vraćanje smrtne kazne, a opravdavao je i slučaj uzimanja pravde u svoje ruke kada su 2017. u jednom selu izbušene gume na automobilu lokalnog preduzetnika. To je bila osvjeta jer je čovjek htio da izbjegličkoj porodici pokloni par dana odmora na selu. Orban u toj osveti nije vidio „ništa sporno“. U posljednje vrijeme mađarski premijer izričito hoće da suzbije pravnu državu kada zahtijeva da se pravosnažne presude ne izvršavaju ako nisu u skladu sa „zdravim narodnim osjećajem“. Radilo se tu o obeštećenju koje je sud dodijelio zatvorenicima zbog nečovječnih uslova i romskoj djeci zbog segregacije u školi. A. Merkel su Orbanova gledišta u najvećoj mjeri poznata. Kancelarka i premijer imaju krajnje težak i distanciran odnos. Pa ipak su njihove stranke - barem za sada - ujedinjene u Evropskoj narodnoj stranci. Orbanov Fides nije isključen iz te porodice stranaka nego je privremeno suspendovan. Merkel i dalje razgovara s Orbanom, a jedan od razloga je da Fides ne bi pobjegao u drugi stranački savez na evropskom nivou. Jedno kancelarki mora biti jasno: Orban neće, uprkos povremenim taktičkim popuštanjima, prestati da provocira, podstiče mržnju i truje atmosferu u Mađarskoj i regionu. On je spreman da u pitanje dovede sve demokratske vrijednosti i otvori vrata samovolji. Iz toga proizlazi da s tim čovjekom i njegovom strankom ne smije postojati zajednički politički put ni u Evropskoj narodnoj stranci niti bilo gdje drugdje. Saradnja sa Orbanom je ovih dana često pominjano „rušenje tabua“.

(Deutsche Welle)