PANDEMIJA

Dolar i moral

Običan svet uglavnom nema previše empatije prema onima koji i ovako imaju previše, stiče se utisak da se dobar broj ljudi i naslađuje cenom koju će multimilioneri platiti
1047 pregleda 0 komentar(a)
Ilusttracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock
Ilusttracija, Foto: Shutterstock, Shutterstock

Stručne ali i odokativne procene koliko će ovaj planetarni haos da košta pljušte sa svih strana, optimisti tvrde da će sve to kad-tad narod pozlatiti, a pesimisti da ni najcrnja procena nije nerealna.

Najbrojnija su ovih dana licitiranja o štetama u sportu, valjda je plebsu koji i u običnim okolnostima voli da raspreda o basnoslovnim zaradama sportista sada još zanimljivije da saznaju koliko ti milioneri gube zaustavljanjem tako moćne industrije kao što je profesionalni sport. (...)

Običan svet uglavnom nema previše empatije prema onima koji i ovako imaju previše, stiče se utisak da se dobar broj ljudi i naslađuje cenom koju će multimilioneri platiti. Onako kao što u sapunicama uživa u problemima bogatih koji se novcima ne mogu rešiti.

Nije ovo mesto da se „običan“ narod baca na kauč, ali krizne situacije kao što je ova najvišeg intenziteta, obično pokazuju i one skrivene slojeve karaktera i onih što novac imaju, i onih koji ga nemaju. Poseban bes ovih dana izazivaju vesti da neki basnoslovno plaćeni sportisti ne pristaju na dogovore sa upravama klubova o kriznom smanjenju plata, što je sa aspekta onih koji nemaju baš ništa i bore se za goli život sasvim razumljivo.

A izgleda da je trebalo bukvalno zaustaviti planetu da bi se izmerilo „prolazno vreme“, i da bi se svi manje-više nad njim sablažnjavali.

Najpre, sportisti ni od koga ne otimaju, plaćeni su na osnovu ugovora sa onima koji na njima i te kako zarađuju. Njihove zarade su velikom većinom iz tzv. realnog sektora, nisu oni nikom na grbači.

Neko je procenio da na tržištu neko toliko košta i tu nema nikakve razlike u zakonima kapitala nego u bilo kojoj drugoj oblasti.

Sportski milioneri nisu ni najmanje krivi što je „konjuktura“, ili kako bi to već nazvali ekonomisti, takva da se u toj industriji vrte tolike pare. Od TV prava, ulaznica, „merčendajzinga“... Nisu npr. Ronaldo ili Lebron sebi određivali cenu, niti visinu marketinških ugovora, neko je to ponudio, i neko to plaća.

Konačno, očekivano je bilo odobravanje planete na objavljeni bunt valjda španske lekarke koja je javno izgovorila da kad ste tako dobro plaćali Ronalda i Mesija, neka vas sada i leče. A trebalo je da se desi merenje onog „prolaznog vremena“ da bi se videlo kako je na ovom svetu mnogo toga naopako, a najviše naopako tamo gde je najopasnije. Kad ubrzanje daje dolar, a kao kočnica služi moral, i kad sve ovo prođe, od zaustavljanja nema ništa.

Danas.rs

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")