Otišao je, može se podvući crta. I, zapravo, nije loše. Čak ako od Vučićevog posjeta i ne bude ništa - a vjerojatno će se dio obećanja ostvariti kao zalog približavanja Srbije Europskoj uniji - u ta dva dana barem smo svašta vidjeli.
Prvo to da je Vučić zauzeo stav čelništva EU-a kako je prošlost ad acta. U Bruxellesu brinu kako naprijed. Tu spada i integracija država zapadnog Balkana da ih se skloni iz zone ruskog utjecaja. Kancerogena uloga Srbije na ovim prostorima stoga nije neka presudna tema za EU, osim kad je riječ o još aktualnom Kosovu. EU zanima može li sadašnja Srbija iskočiti iz miloševićevskih obrazaca, a Vučić je lider koji im tvrdi da hoće i može. To im je važno, na njega utoliko računaju, i to njemu daje samopouzdanje.
Zato je i ispriku za šešeljevsku fazu i velikosrpski govor u Glini vješto supstituirao tekstom za ugledni Politico, gdje se distancirao od svojih četničkih zastranjenja. Umjesto u Zagrebu, posuo se pepelom pred međunarodnom zajednicom, predstavio se kao mirotvorac i pomiritelj. Jer zna da će mu to biti sasvim dovoljno.
Šteta što se u ova dva dana učinilo da taj pragmatični, »tako-je-kako-je« kontekst ovdje shvaća jedino Kolinda Grabar-Kitarović. Zato jedino ona nije neprekidno pilila po prošlosti, nego je naglašavala kako - “sa apsolutno proeuropskim Vučićem” želi rješavati praktična pitanja na korist građana u Hrvatskoj i Srbiji.
Drugo, vidjeli smo da Pantovčak i Banski dvori ne razgovaraju i zato je hrvatska državna politika generalno na skliskom terenu. Kolinda je pozvala Vučića bez znanja Vlade. Na koncu je vrlo dobro odradila posjet. A premijer se cijelo vrijeme durio. Iako mu jako paše koalicija s Pupovcem, pokazivao je kako ima puno prečeg posla nego gubiti vrijeme s nametnutim gostom, predsjednikom Srbije. Izbjegao je čak i zajedničku večeru. A i prazna puška s ratnom odštetom, o kojoj Hrvatska šuti kao zalivena već 22 godine, malo je koga fascinirala. Umjesto da okolnosti mudro okrene sebi u korist i predstavi se kao agens boljih odnosa sa susjednom državom, Plenković je, ukratko, podlegao svome egotripu.
Treće što smo vidjeli jest da Kolinda Grabar-Kitarović ima i drugo, građansko lice osim onoga koje smo viđali kad je podigravala šatorašima, slavila pobjedu s desničarskim ultrašima, otkrivala orjunaše i poručivala Srbima da se obazrivije ponašaju jer tako neće davati povoda za antisrpsko raspoloženje. Srpsku manjinu pozdravila je u “Lisinskom” kao “vaša predsjednica” u “vašoj domovini Hrvatskoj”, a “pojedincima s ruba politike” poručila da neće oni definirati državni kurs. To je lijep napredak, znat će se u kampanji je li iskren.
Poruka koje smo dobili ima još. Recimo, da je opozicija ispod razine i da ganja jeftine profite. Da su veliki braniteljski gazde čvrsto na uzdi politike pa je na prosvjed protiv Vučića izašlo jedva 300 ljudi. A toga ima i u medijima kad se pitanja Vučiću mogu cenzurirati. Čuli smo i to da je među nestalima u Hrvatskoj skoro pola građana srpske nacionalnosti. Da i srpska sela trebaju dobiti struju i vodu. Te da Kolindin savjetnik za branitelje Ante Deur kod kuće upravo - postavlja pločice. Eto što se sve može saznati u dva dana. A vrag će ga znati jesmo li s time postali pametniji.
(novilist.hr)
Bonus video:
