Logika života u slučaju Hrvatske i Srbije krenula je jednim, a politike drugim smjerom. I u jednoj i u drugoj zemlji, doduše, postoji jedan dio građana koji se opire tom procesu, no sigurno je i s jedne i s druge strane granice riječ o manjini. O tome svjedoči i otužni prosvjed na Jelačićevom trgu. Radi se o marginalcima, ljudima s ruba, kako ih je nazvala hrvatska predsjednica, poručivši kako “ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja diktiraju politiku”. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najprije je na Pantovčaku kazao da će Srbija i Hrvatska u budućnosti morati imati bolje odnose, a potom je nešto slično poručio i u Banskim dvorima. Uvjeren je da će odnosi između Srbije i Hrvatske, kao i odnosi između Srba i Hrvata, biti “značajno unaprijeđeni”. Sličnu je poruku poslala i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Sudeći po ovakvim izjavama, ali i umjetnoj atmosferi namjerno stvorenoj uoči Vučićevog posjeta Hrvatskoj, Hrvati i Srbi dva su posvađana naroda, koja kao da su tek izašla iz rata. Hrvatsko-srpski odnosi kao da su ostali zamrznuti u međusobnoj netrpeljivosti i animozitetu, bez izgleda za napredak.
No ta slika možda vrijedi za političke odnose Zagreba i Beograda, a složit ćemo se da hrvatsko-srpski odnosi ipak predstavljaju puno više od pukog odnosa političara i vlada dviju zemalja. Stvarno stanje odnosa Hrvatske i Srbije ni izdaleka nije tako turobno. Hrvati i Srbi već godinama normalno komuniciraju, surađuju i trguju. Srbija je danas jedan od naših najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske. Gospodarska razmjena prošle je godine premašila zavidnih milijardu eura. Turisti iz Srbije u sve većem broju dolaze u Hrvatsku, a Hrvati normalno putuju u Srbiju. Odnosi su, logično, najbrže normalizirani na području kulture i umjetnosti. Srpski glumci nastupaju u Hrvatskoj, kao i hrvatski u Srbiji, a isto vrijedi i za glazbenike i književnike. Nitko se zbog toga više ne uzbuđuje.
Kada, dakle, govorimo o odnosima između Hrvatske i Srbije, u krizi su samo odnosi političkih elita. Politički odnosi postali su talac neodgovornih i nesposobnih političara. No to se nipošto ne može reći i za generalne odnose između dvaju naroda. Za razliku od Francuske i Njemačke, u kojima su poslije Drugog svjetskog rata upravo politički čelnici tih zemalja odigrali ključnu u francusko-njemačkom pomirenju, što su onda prihvatili i građani, u slučaju Hrvatske i Srbije proces pomirenja i normalizacije odvija se obrnutim smjerom. Političke elite ne samo da zaostaju u tom procesu, nego ga i svjesno opstruiraju.
Logika života u slučaju Hrvatske i Srbije krenula je jednim, a politike drugim smjerom. I u jednoj i u drugoj zemlji, doduše, postoji jedan dio građana koji se opire tom procesu, no sigurno je i s jedne i s druge strane granice riječ o manjini. O tome svjedoči i jučerašnji otužni prosvjed na Jelačićevom trgu. Radi se o marginalcima, ljudima s ruba, kako ih je jučer nazvala hrvatska predsjednica, poručivši kako “ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra ili s rubova bilo kakvog razmišljanja diktiraju politiku”.
U toj se izjavi zrcali suština našeg problema. Upravo je predsjednica države dosad propustila bezbrojne prilike osuditi marginalne pojave u društvu, izljeve mržnje, netolerancije i ekstremizma, koji su onda dodatno zatrovali političke odnose Zagreba i Beograda. Upravo je predsjednica dosad iskazivala neshvatljivu toleranciju prema raznim marginalcima, filoustašama, osuđenicima i optuženicima, ratnim zločincima i svakojakim mračnjacima. Malo tko se u novijoj hrvatskoj politici toliko dodvoravao marginalcima kao hrvatska predsjednica, da bi ih se sada njihova kraljica naprasno odrekla. Dakle, na Pantovčaku se jučer ipak dogodilo čudo.
(novilist.hr)
Bonus video:
