Vazda se kod nas veš širio napolje “na žicu“, ali gaćice nikako, donji veš se širio isključivo iznad šporeta ili radijatora, isključivo unutra, da ko ne vidi. Ubiće nas to “da ko ne vidi“, izgleda da je danas moguće da nas stvarno ubije to, ili da nas makar zarazi.
Jer, rečenica koja se ovih dana sve više provlači je “Nemoj mene bez mene“. Dužnost svakoga ko je bio izložen virusu, ili ko je bio u ikakvom kontaktu jeste da prijavi sve. Ne u smislu špijuniranja nečijih nepodobnih statusa na društvenim mrežama, ne u smislu otkucavanja komšije koji krade struju ili glasa kako se ne sviđa vlastima, već je ovo sasvim drugo “prijavljivanje“. Civilizacijski čin je obavijestiti kolege, komšije, prijatelje i poznanike o potencijalnoj zarazi. Nema tu prostora da se krije veš, jer nema što da se krije, to je virus, to je pandemija, planetarno je, nema krivice! Samo postoji mjesta za odgovornost.
To što ćete prećutati i nećete reći sa kim ste se sve sastali i družili ne znači da ste te osobe čega sačuvali, naprotiv, ugrozili ste i njih i nekog sljedećeg ko će biti zaražen. Sve ostalo je primitivizam. Sve karte moraju biti na stolu, jer nema sramote, samo postoji odgovornost. I ljudskost, prije svega to.
Jay Martel je objavio sjajan tekst u Njujorkeru, pojašnjavajući kako se i jezik mijenja u doba Korone. Kad već utiče na život, naravno da utiče i na jezik, te stoga nastaju brojne kovanice i neologizmi koji su istiniti, duhoviti i provokativni. Tako je nastao i neologizam “maskhole“, pogrdan naziv na pojedince koji nose masku tako da ona uopšte nije učinkovita, ispod nosa, ispod brade ili iza glave.
Tako su nastali i izrazi: face naked, the novid-19, overdistancing, emotional distancing, covideo, quorumtime, helter shelter, dok se “gone viral“ sve manje koristi u komunikaciji.
“Domino distancing“ se koristi kada u nekom redu iza vas stoji osoba previše blizu, te i vas navodi da se zalijepite za osobu ispred sebe. “Body mullet“ označava ljude koji tokom Zoom ili Skype sastanaka na gornjem dijelu tijela nose urednu poslovnu odjeću, dok je donji dio tijela i dalje u pidžami.
Sve se mijenja, ali zaista bi bilo sjajno da i mi malo promijenimo, da ne budemo sebični, da se ne kockamo sa vjerovatnoćom “neće mene“. Koštaće nas, koštaće ljude koje znamo i susrećemo.
Zato nema “nemoj mene bez mene“, jer se nekad čini da se lakše prijavljivao komšija da ode nevin na Goli otok nego što se saopšte potencijalno zaraženi kontakti. Objavljujući spiskove, država se srozala i izblamirala, ali to nije alibi za narod da se nonšalantno ponaša.
Nemoj da si maskhole, da te juri policija po gradu sa megafonom i ćera da stavljaš masku. To je blamaža, a biti zaražen nije. Pandemija je u toku. Svi smo u istim govnima, zato stavi tu masku kako treba!
Bonus video:
