STAV UREDNIKA

Od stida i muke i Durmitor crveni

Ne treba biti ekspert pa zaključiti da znatno više turista na Žabljak dolazi ljeti jer zimi nemaju praktično gdje da se skijaju
371 pregleda 34 komentar(a)
Savin kuk, Foto: Slavko Radulović
Savin kuk, Foto: Slavko Radulović
Ažurirano: 01.02.2019. 14:39h

Zimska turistička sezona na Žabljaku je fenomalna, imajući u vidu kakav je kastig snašao Durmitor u posljednjih trideset godina pod vođstvom mladih, lijepih i pametnih.

Znajući šta i danas preživljava od DPS veterana i ništa manje nadarenog stasalog podmlatka, Durmitor je čudo neviđeno.

Stoga, izvinjavam se što tek shvatih - špic zimske turističke sezone od najviše neđelju dana i nekoliko stotina skijaša dnevno na nekada velelepnom Savinom kuku zaista zaslužuje da se opjeva i kaže - hvala Vladi.

Još više hvala Turističkoj organizaciji Žabljaka koja se, želeći da zaštiti lik i djelo premijera Markovića, pohvali rezultatima sezone od kojih se postiđeh.

Da ne bi turist-biroa, cijenim najmanje ili nimalo odgovornog za višedecenijsko propadanje, ne bih saznao da je na Žabljaku od 30. decembra prošle do 15. januara ove godine registrovano gotovo pet puta manje noćenja nego na Kopaoniku skijaša/bordera za svega četiri dana.

Da se ne oglasiše i optužiše me za „omalovažavanje“ Žabljaka kao turističkog centra i, prije svega, pozvaše da više poštujem premijera i njihov domaćinski odnos, preumio bih da je u špicu sezone ostvareno fascinantnih 4.800 noćenja. Što je 52 odsto više nego lani kada je, ako vjerujete državi, posjeta takođe bila odlična. Naravno, realan broj turista nešto je i veći, jer se svi ne prijave...

Po cijenu da me optuže i da za račun nekoga rušim sezonu u đedovini, treba znati da Žabljak raspolaže sa desetak hotela i nekoliko hiljada kreveta u privatnom smještaju, ali i sa barem 1.500 bespravno izgrađenih vikendica, pa je o popunjenosti izlišno govoriti.

Rekoše i da je prodato više od 6.000 ski-pasova u istom periodu, hajde da im vjerujem iako ne priložiše račune... 

Ali, ne prijave se svi turisti ni na Kopaoniku - danas modernom skijaškom centru, a prije tri-četiri decenije tek brijegu u poređenju sa tada razvijenim Žabljakom. A tamo je, prema zvaničnim podacima,  za svega po dva dana stare i nove godine bilo 22.000 skijaša/bordera. I još gotovo toliko gostiju - neskijaša. Ako im je vjerovati, za jedan dan prodali su ski-pasova koliko na Savinom kuku za više od pola mjeseca.  

Dakle, za četiri dana gotovo deset puta više turista ugostiše nego što na Žabljaku noćenja prebrojaše za dvije sedmice. Nije poznato koliko je noćenja ostvareno na Kopu, ali je nesporno da brojka od četrdesetak hiljada turista može komotno da se pomnoži bar sa četiri-pet.

No, poštovana partitokratijo iz Podgorice i sa Žabljaka, nemojte da vas čudi i, ne daj bože, nasjekira što se na Kopaoniku četrdesetak puta češće zanoćilo za četiri dana, no na Žabljaku za petnaest. 

Tamo se gradilo, a na Žabljaku razgrađivalo. Jedan stariji kolega pričao mi je da se sedamdesetih godina prošlog vijeka umalo smrzao na Kopaoniku, kada su imali po jedan hotel i planinarski dom i žičaru-jednosjed... 

Kolega je pretekao, ali sam se ja „smrzao“ kada vidjeh da danas na Kopaoniku ima 18 žičara i ski-liftova, mahom novih, i 46 skijaških staza. A na mom Durmitoru svega jedna žičara, dva ski-lifta i dvije i po staze iz doba SFRJ.

Dok su na Kopaoniku gradili hotele sa bazenima i saunama, moderne žičare i došli do toga da sa neba pada i vještački snijeg, na Žabljaku su ugašena dva skijališta i tri hotela i za to niko nije odgovarao. I danas, hvala vladi i strateškim investitorima, gleda se u nebo hoće li snijeg pasti, a brčnuti se nakon dana provedenog na skijanju može jedino u kadi, iako smo bazen imali dok se na Kopaoniku spavalo u slamaricama.

No, ne vrijedi plakati, vratimo se brojkama žabljačkog turističkog biroa koje, kao što snijeg otkriva trag svake zvijeri, svjedoče da grad sa najvećom nadmorskom visinom na Balkanu praktično više i da nije zimski turistički centar. Ma koliko to paradoksalno i omalovažavajuće zvučalo.

Nestvarno djeluje, ali je tačno - u špicu posljednje ljetnje sezone, na Žabljaku su dnevno brojali i više od 2.000 turista, što je polovina ukupnog broja noćenja, ne i gostiju, registrovanih tokom zimskog polumjesečnog špica. 

Krajem jula i početkom avgusta, teže je bilo probiti se do kase u „Voliju“, no ubijediti ljute de-pe-eslije da kritika žabljačke zimske svakodnevice, ma koliko oštra bila, ne može da šteti.  

I sve to iako iz durmitorskog štaba za odbranu Markovića i tobožnjeg odličnog početka sezone kažu da „u kontinuitetu rade na promociji unaprjeđenju turističke ponude i kreiranju novih turističkih proizvoda”. Dakako, zajedno sa vaskolikom Vladom i Nacionalnom turističkom organizacijom koja svijet obiđe promovišući divlju ljepotu.

Ne treba biti ekspert pa zaključiti da znatno više turista na Žabljak dolazi ljeti jer zimi nemaju praktično gdje da se skijaju i da će takvo stanje potrajati bar dok država ne ispuni obećanje i izgradi novu žičaru i staze. 

A i lakše je ljeti u patikama uživati u čarobnom krajoliku, nego na krpljama tabanati do durmitorskih vrhova - ma koliko se to svidjelo turističkim, zapravo partijskim vojnicima.

Preporučujemo za Vas