Bio je to veliki poraz crnogorske vojske bez ispaljenog metka. U studiju, ne i na Sinjajevini nažalost, tamo će pucnjave biti kad-tad. Ukoliko nova vlast ne povuče potpis ispod onog dijela Sporazuma o “ranije preuzetim međunarodnim obavezama” koji se odnosi na NATO.
Najefikasniju medijsku pobjedu nad vojskom izvojevala je stočarka Mileva Jovanović, u sadejstvu sa ekološkim aktivistom Petrom Glomazićem i biologom Gordanom Kasom.
- Stoka ne zna da govori, ali ona razumije nas i mi razumijemo nju. Vi ne razumijete ništa - progovorilo je iskustvo planinke, ono lično od skoro šest decenija, ali i porodično koje traje duže od vijeka i po.
Oficire u studiju teško je bilo razumjeti tokom premijernog slušanja.
- Helikopter je jedan segment u samoj pripremi pred gađanje koji podrazumijeva izviđanje sektora kako bi se utvrdilo da li postoje bezbjednosni uslovi da se realizuje gađanje. Naravno da je izviđački tim koji je to radio iz vazduha izvijestio da ne postoje uslovi, s obzirom na to da se na prostoru gdje je planirana realizacija vježbe gađanja nalazi veliki broj građana - rekao je pukovnik Aleksandar Pantović.
***
Tek na drugo slušanje bilo je jasno da prve artiljerijske ofanzive na Sinjajevinu neće biti. Za ostale nije precizirano, možda zbog toga što ne zavise samo od naše vojske.
- Obavještavamo javnost, odnosno medije i nevladine organizacije koje su izrazile interesovanje da prisustvuju vježbi na Sinjajevini da se sjutrašnji prikaz vojne vježbe odlaže dok se za to ne steknu uslovi - oglasilo se Ministarstvo odbrane već sjutradan u 10.20h.
Čuvari te planine i ekološki aktivisti koji žele da sačuvaju cijelu ekološku državu na svim društvenim mrežama slavili su tu pobjedu razuma. Nažalost, ni pola dana...
- Vojska Crne Gore nije otkazala vježbu na Sinjajevini, niti će od nje odustati - zvučala je baš vojnički dopuna ministarskog saopštenja, koja je iz Generalštaba stigla samo pet sati kasnije.
O tome su obaviješteni Savjet za bezbjednost i odbranu, Vlada, Državno tužilaštvo i Uprava policije, kako bi “preduzeli mjere iz svoje nadležnosti u cilju organizovanja vježbe u najkraćem roku”.
Je li taj najkraći rok naredni mjesec ili naredna godina - javnost će biti informisana u narednim danima.
***
Da je bolje da je ne informišu ako će to raditi kao do sada, vidjelo se u Reflektoru.
- Nije tačno da je iko iz vojske ubjeđivao mještane da odu sa Sinjajevine - rekao je pukovnik Pantović.
- Jeste tačno, dolazili su. Ako vi ne znate za to, mi znamo - svjedočila je Mileva Jovanović.
Živopisan je nešto kasnije bio i opis njenog bliskog susreta sa policijom.
- Vi morate da napuštite katun do 19. oktobra - uručena joj je ispred kolibe usmena komanda.
- Ne moram ja ništa. Ja sam ođe prije vojske, a preko moga oca i đeda 150 godina - odbila je da postupi po naređenju planinka koja je sa 20 krava ostala posljednja na katunu.
Nije odstupila ni u studiju, uprkos trudu pukovnika da je ubijedi kako “na Sinjajevini ima mjesta za sve, suživot naroda i vojske je moguć”.
I neka nije, zato što suživot naroda i vojske ne podrazumijeva suživot sa teškom artiljerijom, naročito kad krene u akciju.
Taj suživot jednostavno nije moguć na pašnjaku najvećem na Balkanu i drugom po površini u Evropi. Nije ni logičan, jer ekološkom se ne može zvati čak ni zemlja koja samo posjeduje oružje, a kamoli ona koja hoće da praktikuje eksplozije u zaštićenim predjelima.
Činjenica da je na Sinjajevini manje stočara nego ranije nikako ne opravdava taj suludi naum navodno ekološke države. Naprotiv, teško optužuje tu državu da je trodecenijskom politikom protjerala i stoku i vlasnike sa te planine. I ne samo te, nego sa svih planina i iz većine sela u Crnoj Gori.
***
Samo je domaća državnička pamet mogla doći na ideju da vlastitu naopaku poljoprivrednu strategiju u završnici ovjeri - minobacačima i topovima.
- Mi smo godinama koristili pored Šipčanika jedan prostor... Tu je gađano avio-bombama sve do 2004. Gađalo se četrdeset i nešto godina mnogo razornijim sredstvima. Plantaže su u samom srcu poligona zasadile lozu - branio je pukovnik Pantović ofanzivu na Sinjajevinu primjerom koji vojsku i državu još teže optužuje.
Jeste, podignut je vinograd, ali tek nakon 15 godina. Ako su vinogradari mogli toliko da čekaju, to ne znači da i stočari mogu pričekati deceniju i po da izdignu na katune.
Takvih pokušaja pravdanja starih grešaka novim naslušali smo se od depeesa pune tri decenije. Posljednji Reflektor samo je osvijetlio jedan od primjera pogrešnog srastanja vojske sa partijom.
***
Za razliku od tog primjera, zaista je bilo prijatno čuti kako to izgleda kad stočari srastu sa prirodom.
- Šezdesetih godina bila su neka ispitivanja i na Savinu vodu, usuli su neku boju i ona izašla na izvore u Donje Lipovo i u Svrčke Bare. Ko zna dokle stižu vode sa Sinjajevine, možda i do Podgorice. To može da utvrdi nauka, ja imam četiri razreda osnovne. Kad se topi snijeg na planini ponori ne mogu da prime svu vodu, toliko je ima - stručno je Mileva obrazložila još jedan motiv za zaštitu te planine od bilo kakvog zagađenja.
- To znaju i mala đeca, zagadićemo tu vodu i ako samo benzin prospemo - nastavila je da niže završnu riječ u odbrani Sinjajevine i podsjetila na eksperimentisanje sa prirodom pokušajem amaterskog pošumljavanja:
- Prošle godine borovi su zaludu sađeni đe im mjesto nije, zato što ih planina jednostavno - nije htjela...
***
Hoće li neka druga planina htjeti tešku artiljeriju, provjeravaće nova državna vlast. Koja se ne smije usuditi da od javnosti sakrije činjenice ne samo o ovoj vojnoj vježbi, nego i svim ostalim koje su očigledno planirane u tajnosti.
Zato u Reflektoru nijesmo saznali najvažnije - da li je ulazak u NATO podrazumijevao i vojne vježbe njihovih članica na našoj teritoriji. I je li naša vojska odustala od vježbanja u Makedoniji zbog tih združenih vojnih manevara ili zato što je država ostala bez novca...
- Ja ću da dam mješinu skorupa koja košta hiljadu eura i svi građani treba da pomognu koliko mogu da vam se taj prostor plati, u Krivolak ili neđe drugo. Poligon ne može na Sinjajevinu jer je to pašnjak. To brdo u koje ćete vi da gađate je puno blaga, puno zlata mnogo vrednijeg od toga što će neko da nauči da puca - nije Mileva popuštala do kraja emisije.
Vojska jeste, istina privremeno, već sjutradan...
P.S. Ne znam kako to ide po vojnički, ali bilo bi veoma ljudski da popušti i pukovnik Zoran Božović. Baš je neprijatno odjeknulo ono citiranje navodne narodne izreke: “Koja zemlja svoju vojsku neće - tuđu će”! Naslušali su se građani neodmjerenih poruka izdajnicima evo 30 godina. Zbog toga su 30. avgusta i uzeli mjeru režimu...
Bonus video:
