Bila je to vijest skuplja vijeka: Uhapšen Brano Mićunović!
Tužilac odredio pritvor do 72 sata - odjeknulo je kao bomba među najmanje 400.000 čitalaca.
Dobro, nije ta vijest skuplja baš cijelog vijeka, pretjerah i ja s bombastičnošću. Mićunović je policiji interesantan samo 37 godina, od 1983. i ubistva Stjepana Đurekovića.
Nije ovo prvo pritvaranje najpoznatijeg živog Nikšićanina - mrtvu trku sa zemljakom ne pominjem zbog ružnih asocijacija - ali ni posljednje koje će se završiti na isti način kao sva prethodna.
Ako su mediji tačno prenijeli, biznismen je završio iza brave zbog toga što su pištolji pronađeni kod - njegovih prijatelja.
Ne znam je li novu vlast na ovu akciju motivisala priča o najslavnijem čikaškom gangsteru Al Kaponeu, koji je pao zbog utaje poreza. Ali, ako iza ovog atraktivnog hapšenja ne stoje i već prikupljeni - i to vrlo pouzdani - dokazi o nekom ozbiljnom kršenju Krivičnog zakonika, čini mi se da će ova bomba od vijesti eksplodirati u dvorištu Vlade.
I ne da mi se samo čini, nego tako i treba. Za nauk vlasti koja je nakon trideset godina populizma zaigrala na - istu kartu.
***
Populističko je, ako se pod tim podrazumijeva i dodvoravanje masama, bilo i ono usvajanje vjerskog zakona u gluvo doba noći. A još više njegovo pakovanje među zakone koji štite radničku klasu, medicinare, trgovce i ostalu sirotinju.
Rekoh ja još prije dva mjeseca, kad upravljanje državom započne podilaženjem narodu onda se ne može nastaviti drugačije nego manipulacijom tim istim narodom.
Rekli su i drugi, ali izgleda da svaka vlast nasljeđivanjem funkcija naslijedi i istu manu - dobro čuje samo istomišljenike. Da je bar jedan od partnera iz trojne koalicije za savjetnike birao one koji drugačije misle, bila bi spriječena pretpraznična zbrka.
Zbog te, do sada neviđene ali nakon pada depeesa ne i neočekivane zbrke, sa komisijom, mandatom, kvorumom, opozivom, nadležnostima i pravima, oba praznika provela sam u kohabitaciji sa vrlo prozaičnom literaturom. Novu godinu sa Službenim listom i Poslovnikom Skupštine, a Božić sa Zakonom o Predsjedniku i Ustavom...
Nije trebalo, mogla sam da preteknem TV Vijesti i pozovem Srđana Perića.
- Ako nova vlast misli da kohabitacija ovdje može funkcionisati kao u najsređenijim državama, onda samu sebe stavlja u prilično pasivnu poziciju. Ako želi da preuzme vlast u punom kapacitetu, ona prosto mora da preduprijedi i one situacije koje će druga strana koristiti - objasnio je jedan od najboljih poznavalaca domaćih političkih i društvenih prilika.
***
A prilike su nam i dalje nikakve, iako Crna Gora već sitni peti postizborni mjesec. Uništena ekonomija i moralno posrnulo društvo idealni su uslovi za ubrzani razvoj populizma.
Iz dana u dan red religije, red politike, kao i prije 30. avgusta. Razlika je samo u tome što bivša opozicija pokazuje znake svijesti da jeste došla na vlast, ali ne i da je moć i dalje u rukama - bivše vlasti.
Je li to moguće? Jeste, zato što je depees - do najsitnijih detalja - tako organizovao upravljanje državom kao da će vladati do smrti. Svoje ili Crne Gore...
A zbog čega će moć ostati u rukama bivše vlasti, i to ne samo još pet mjeseci nego mnogo duže - e, to ćemo saznati tek kad nova vlast nauči da javno priznaje svoje greške, a ne samo da javnost bombarduje grijesima bivše vlasti...
Ako uopšte bude mogla da nađe ijedan racionalni razlog zbog kojeg je, idući stazama depeesa, prvo mijenjala crkvene a ne svjetovne zakone, naročito one koji se tiču kriminala i korupcije.
I objasni kakva ju je to pamet naćerala da ćeranje s ambasadorima proglasi najvažnijim državnim interesom, važnijim čak i od oslobađanja zarobljenog tužilaštva i sudstva...
Taj populizam po hitnom postupku može poslužiti za domaću upotrebu, ali samo nakratko. O širim posljedicama na duži rok bićemo uskoro obaviješteni, ponajprije iz Brisela.
***
Prva greška u koracima vidi se i iz Podgorice. Vlada Zdravka Krivokapića zatražila je opoziv sedam ambasadora, znajući da Predsjednik neće izdati ukaz bez obrazloženja.
Znajući lik i djelo Predsjednika punih trideset godina, vrlo je vjerovatno da on takav ukaz ne bi izdao ni sa argumentovanim obrazloženjem. Ali bi, i te kako, pali u vodu svi njegovi odbrambeni argumenti kojima "patriotski" mediji građanima ispiraju mozak iz dana u dan.
Potom je, zbog olako obećanog čišćenja diplomatije od partijskih kadrova, napravljena i druga greška. Svi ambasadori pozvani su na konsultacije istovremeno, uz poruku da kupe kartu u jednom pravcu.
Nije (o)pozvan samo jedan - Budimir Šegrt - iako je već iskoristio besplatnu kartu za Spuž. Što jeste velika bruka za bivšu vlast. Za novu još veća, zato što je zaboravila da zatraži baš njegov opoziv.
Ne vjerujem da bi za taj zahtjev Predsjednik tražio bilo kakvo obrazloženje. Naročito ne detaljno, jer bi njime i sam mogao biti obuhvaćen.
Javnosti nije ni potrebno, već ga je dalo Specijalno tužilaštvo. Hapšenjem zbog sumnje u tešku zloupotrebu položaja, s početnom težinom koja je procijenjena na 10 miliona eura.
***
Ponekad stvarno imam osjećaj da je ova vlast unaviđela samu sebe. Kad nekako i uspije da napravi korak naprijed i malo osokoli podanike koji su tri pune decenije ubijani u pojam, neki je đavo natjera da odmah krene dva koraka unazad.
Dobro, Skupština je za sada napravila samo jedan, kopirajući zasijedanje iz decembra prošle godine i stavljanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti na vrh dnevnog reda. Pa još po hitnom postupku, uoči dva praznika. Od kojih jedan već trideset godina previše efikasno dijeli ne samo dvije grupe vjernika, nego i dva naroda.
Vjerujem da je glasanje u gluvo doba noći samo koincidencija koju je izazvao depees, izmišljajući pravne zavrzlame. Ali ne mogu da vjerujem da niko, baš niko iz nove vlasti to nije mogao da predvidi.
Slaba sam na predsjednika Skupštine Aleksu Bečića, razumijem njegovu želju da pokaže maksimalno razumijevanje za sve zahtjeve, naročito one Vladine.
Ne razumijem, međutim, i to baš nimalo premijera Zdravka Krivokapića. Ne samo zato što je, insistiranjem na vjerskom zakonu prije usvajanja nekih drastično važnijih, svjesno doprinio udaljavanju od najvažnijeg cilja Bečićeve partije - pobjede a ne podjele. Nego mnogo više zbog posljedica koje će mijenjanje tog zakona navrat-nanos tek izazvati. I to ne u partijama, nego u cijeloj Crnoj Gori.
***
Od profesora mašinstva toliko posvećenog bogu i političara sa imidžom dobrog čovjeka iz komšiluka možda i nije bilo moguće očekivati više državničke mudrosti. Ali jeste više razumijevanja za okruženje u kojem živi, a naročito za ljude drugačijih svjetonazora.
Na to ga, uostalom, obavezuju i hrišćanska vjera i sekularna funkcija. Prisustvujući proslavama Božića po oba kalendara premijer jeste poslao dobre poruke, čiji će smisao nadam se biti zaokružen već tokom narednog Bajrama u nekoj od džamija.
Nažalost, poruka koju je vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve poslao iz studija TV Nikšić ne dolikuje predsjedniku Vlade sekularne države.
Priliku za popravni imaće prilikom prvog gostovanja na TVCG. Koje je mogao da odbija samo prije preuzimanja funkcije.
Može on o toj kineskoj kopiji javnog servisa i dalje da misli što god hoće, ali zbog poštovanja njenih gledalaca - kojima je takođe premijer - krajnje je vrijeme da prihvati poziv. Uz uslov da neke greške ne ponovi ni tada, niti bilo kada.
Prvo, nije tačno da je povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti „postojao referendum koji se desio na ulicama svih gradova Crne Gore“.
Učešće u litijama jeste bilo najmasovnije okupljanje ikada, ali prije nego što se ono nazove referendumom treba znati da Crna Gora ima - 541.232 punoljetnih sa pravom glasa.
Drugo, na pitanje kakav je odnos premijera prema Crnogorskoj crkvi, što god o njoj lično mislio, ne daje se posprdan odgovor:
"Liberalan i objasniću vam kako je liberalan. Jedan moj poznanik u Americi je osnovao crkvu, ta crkva njemu predstavlja najprofitniji dio njegovih aktivnosti, na godišnjem nivou preko crkve zarađuje milion dolara"...
Krenuh da pišem treće, da kanonske dileme ostavi dvjema crkvama, ali bolje da se odjavim za danas. Uz omiljenu premijerovu uzrečicu "Pametnome dosta"...
P.S. Ostatku Crne Gore dosta je tužilačkog bezobrazluka na svim nivoima, od osnovnog do državnog. Milena Orlandić uhapšena je početkom septembra zbog toga što je pokušala da sakrije i uništi nekoliko kontrolnih kupona glasačkih listića. Aleksa Ivanović i dalje je na slobodi, iako je pokušao da sakrije i poništi izbornu volju najmanje 5.000 birača koji su 30. avgusta glasali da URA dobije i četvrtog poslanika.
Bonus video:
