SVIJET U RIJEČIMA

Tramp je zaljuljan, ali nije srušen

I nakon juriša njegovih pristalica na Kapitol, Tramp nije izolovan u svojoj partiji. Predstave po kojima su SAD sada okrenule leđa jednom beskrupuloznom narodnom tribunu, u ovom su trenutku nemaju dodira sa realnošću

2795 pregleda 3 komentar(a)
Foto: AP
Foto: AP

Za tabor ljevičara je slučaj, poslije jedne burne nedjelje, kristalno jasan: kraj mandata predsjednika Donalda Trumpa doći će brzo i biće bolan po njega, obznanio je Washington Post. New York Times je, ovim redosljedom, snovidio: Bijela kuća u kolapsu, Vojska nervozna, u Vladi ustanak, Republikanska stranka u međusobnom građanskom ratu, a nepokajani predsjednik čuči sakriven u bunkeru.

Još jedna epizoda u serijalu političke fantazije

Od juriša razbjesnjele mase Trampovih podržavalaca i političkh avanturista na Kapitol u Vašingtonu Trampovi protivnici se hvataju za nadu da ovog puta mora biti da je ostvarena kritična masa koja omogućava da njima od početka omrznutog predsjednika otjeraju u pustinju - u najgorem slučaju i kad više ne bude predsjednik.

Problem je samo što je, izgleda, riječ o još jednoj epizodi djelovanja utemljenog na političkom fantaziranju, koje sve jače karakteriše oba politička tabora u polarizovanom društvu Amerike.

Tamo gdje su želja i žudnja roditelji misli, emocije posebno vrelo ključaju. To se najbolje moglo vidjeti u prošlu srijedu i ispred Kapitola i u njemu, gdje nisu samo figure sa oboda društva iskazale svoj gnijev i najdublje prezrenje prema onim narodnim predstavnicima koji rezultate posljednjih predsjedničkih izbora smatraju za korektne i legitimno sertifikovane.

Dž. Grinblat, šef židovske organizacije za ljudska prava “Anti-Defamation League” je konstatovao: desni ekstremisti, neonacional-socijalisti, i pripadnici raznoraznih ostalih opskurnih marginalnih grupa su u ljeto 2017. u Šarlotsvilu (Virdžinija) bili još sami među sobom. Ali pod predsjednikom koji je takve ekstremističke ideje širio preko socijalnih medija, njihov uticaj je od tada duboko zašao u Republikansku stranku.

Postoji više anketa koje su urađene nakon bure u prošlu srijedu i sve imaju okvirno isti rezultat: između 60% i 70% anketiranih odbacuje juriš na sjedište Kongresa. Istovremeno, međutim, 20% smatra da je privremeno zauzimanje parlamenta bilo dobra stvar, a 30% da ova akcija nije bila opasna po demokratiju.

Ako se posmatraju samo odgovori birača Republikanske stranke, vidi se da su mišljenja podijeljena: 45% smatra da je juriš na Kongres bio dobra stvar, a 43% da nije.

Slično izgledaju i odgovori na pitanje da li Tramp treba da bude sklonjen još prije kraja svog mandata, u narednih sedam dana - 56% Amerikanaca je za to, 43% nije. Pola od ovih koji protiv njegovog udaljavanja nije zadovoljno Trampovim ponašanjem prošle nedjelje.

Ali onda dolazi atomska bomba: među biračima Demokratske stranke, 94% njih je za impičment ili proglašavanje Trampa ludim ali među biračima Republikanca takvih je samo 13%. Onaj ko i dalje vjeruje da je Trump izolovan u SAD, treba još jednom da pročita posljednji broj.

Ponovo izabrano Trampu vjerno rukovodstvo republikanaca

To potvrđuje još jedan događaj, u prošlu sredu, nakon juriša na Kapitol. Na Amelia Island, kod Džeksonvila (Florida) izabrano je rukovodstvo partijske centrale republikanaca, Republican National Committee - RNC, kao i uvijek na dvije godine. Oba glavna funkcionera su potpuno odani Trampu. Rona Mekdanijel je izabrana za predsjednicu RNC, a njen je potpredsjednik je Tomi Kiks. Mekdanijel nije imala protivkandidata, Kiks jeste, ali je izabran na insistiranje Trampovog mlađeg sina: protiv više kandidata, koji su kritikovali predsjednika.

Trampov sin Donald Džunior je dva dana ranije u redovima partije izazvao nemir jer je na skupu predsjednikovih pristalica pred Bijelom kućom, neposredno pred juriš na Kapitol, objavio da će svi koji se protive Trampovom nepriznavanju izbornih rezultata snositi konsekvence: “Ovo nije više vaša Republikanska stranka, ovo je Republikanska stranka Donalda Trampa!”

Koliko god da to zvuči suludo i koliko god da je to ljevici nepojmivo, to savršeno odgovara slici koju su dobili Wall Street Journal i NBC News: po rezultatima njihove ankete, 54% republikanskih birača podržava u prvoj liniji Donalda Trampa, a samo 38% partiju kao takvu.

Naravno da i među republikancima ima drugih snaga, koje žele da se distanciraju od Trampa i njegove kampanje o navodno krivotvorenim izborima. To su senatori Ben Sas (Nebraska), Mit Romni (Juta), Pet Tumi (Pensilvanija) ili Džon Tjun (Južna Dakota). Za sve njih je karakteristično jedno: u svojoj partiji su skoro bez uticaja. Njihove partijske i senatske kolege Ted Kruz (Teksas) i Džoš Hauli (Misuri) su pokazali da su ubijeđeni da na srednje staze među republikancima mogu biti uspješni samo ako marširaju pod Trampovom zastavom.

U satima neposredno poslije juriša na Kapitol, na svim glasanjima o potvrdi rezultata izbora još pet senatora i 121 kongresmen republikanca - većina svih kongresmena ove partije - svojim glasovima su potvrdili Trampovu verziju o krađi izbora jer su glasali protiv priznavanja rezultata izbora u kritičnim državama. Ne zato što su bili lično ubijeđeni da je bilo krađe u velikom stilu - jer bi to dovelo i njihov izbor u pitanje. Ne, oni prosto nisu htjeli da snose posljedice kojima je Tramp Džunior zaprijetio javno, da javnije ne može biti.

Republikace koji su protiv Trampa napadaju i nazivaju izdajnicima

A ko se od republikanaca poslije juriša na Kapitol pozicionirao protiv Trampa, poput senatora Lindzija Grejema (Južna Karolina), taj je već na aerodromu, pri povratku kući sa glasanja, mogao da doživi šta partijska baza misli o njemu. Grejem je morao da zatraži zaštitu policije od bijesnih saputnika koji podržavaju Trampa i koji su na aerodromu pluvali po njemu i vikali da je izdajnik. Senator Romni, koji je posljednjih godina konsekventno bio protiv Trampa, na takve ispade je već navikao i do sada je putovao sam, bez tjelohranitelja. Sa tom slobodom je sada izgleda završeno.

Tramp se nije pojavljivao u javnosti od kad je u četvrtak u video poruci osudio svoje pristalice koje su izvršile juriš na Kapitol kao kršioce zakona. To je vjerovatno i jedino na šta je pristao da uradi, kako potvrđuje puno izvora. On je, odsječen od socijalnih medija, trenutno izolovan. Ali kapitulacija, kao što je poznato, nije njegov stil.

(Neue Zürcher Zeitung / NZZ)

Prevod: Mirko Vuletić

Preporučujemo za Vas