U Nikšiću politička stvarnost postaje teška a postoji bojazan da bi se mogle pogoršati i bezbjednosne prilike. Uoči raspisivanja opštinskih izbora, radikalniji sljedbenici nasljeđa upokojenog mitropolita Amfilohija napunili su gorivo za raspirivanje sukoba i generisanje novih tenzija. Različite instalacije sa likom i obavezujućim porukama pokojnog mitropolita, nakon drugih opština, postavljaju se i u Nikšiću. Građani, posebno oni umorni od daljih podjela, to su prepoznali ne samo kao namjernu provokaciju već i kao poruku da su “pobijeđeni”, “okupirani” i da im se nameću neki drugi (tuđi) kulturni standardi.
Iako Vlada Crne Gore tvrdi da je čvrsto za vladavinu prava, gotovo niko od brojnih vladajućih političkih partija nije osudio protivzakonito postavljanje fotografija velikog formata. Nove vlasti nijesu osudile ni pritisak kojem su izloženi građani Nikšića, posebno vlasnici imovine i zajedničkih površina u stambenim zgradama sa kojih se širi vjersko-politička i identitetska propaganda. Niko od njih nije ni ohrabrio građane da prijave protivzakonite i kriminalne aktivnosti. Nije se oglasila ni Srpska pravoslavna crkva (SPC) koja je, shodno kanonima, zavjetnicima morala saopštiti da je idolopoklonstvo u pravoslavlju jeres i da su takve aktivnosti nedopustive. Instalacije poručuju “I poslije Đeda - Đed” što bi trebalo da znači da se, i na ovim izborima, nastavlja sa nacionalističkom propagandom.
Poruke sa fasada zgrada, prenijele su se na društvene mreže. Nastavilo se kondicioniranje glasača. Na stotine osoba, koje sebe deklarišu vjernicima, imaju brutalno tešku i opasnu retoriku. Posebno prema građanima Nikšića. Šire strah, prijete i radi boljeg pamćenja, uporno ponavljaju jedne te iste poruke. Naravno, sve to nije spontano. Pošli su i korak dalje. Osim što su prihvatili i sve negativno što je ostalo iza mitropolita, smatraju opravdanim, i da im pripada, da i oni sada proklinju. Poruka je gotovo jedinstvena: Ko srušio protivzakonite i nacionalističke instalacije, i ko ne voli Đeda, biće proklet i on i njegovo potomstvo, biće anatemisan direktno od Boga! Takve situacije neminovno rađaju odbrambeni nacionalizam, produbljuju podjele a opasnost postaje veća.
SPC u kontinuitetu ne pazi na svoje vjernike koji su neprimjerenog ponašanja i stvaraju svađe. Upadljiv je utisak da je mnogo među njima onih koji kažu da vjeruju u Boga, ali kako je to govorio dr Jerotić, “ne umiju da objasne i sebi i drugima zašto su vjernici”. Vladajuće političke partije, zato jer imaju posebnu odgovornost, nijesu osudile širenje mržnje, medijski stručnjaci i asocijacije ćute na govor mržnje, tendenciozno i iskrivljeno informisanje javnosti. Mnogi, vjerujem, odbrojavaju 100 ili 200 dana…
Građani sa kojima sam u Nikšiću razgovarao tvrde da osjećaju strah i plaše se da će ostati nezaštićeni. Osim obećanja da ću se javno oglasiti, uputio sam ih da se obrate Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, koji bi trebao biti samostalan i nezavistan u radu, a mogao bi im pomoći praćenjem rada nadležnih, opštinskih i državnih, službi. Dodatno, građani u tom postupku mogu očekivati anonimnost jer ne žele sukobe i da porodice izlože dodatnim opasnostima.
Umjesto principijelne, institucionalne i blagovremene reakcije, nove vlasti, skoro pa ujedinjeno, poručuju da se u Crnoj Gori dosljedno nastavlja vjersko-politička revolucija. Iz pravoslavnih hramova koje koristi SPC, u čije se prve redove vidljivo zbijaju svjetovni državni funkcioneri, sa užom i širom familijom (među kojima ima još nezapošljenih), pruža se potrebni podstrek mobilizaciji za potrebe vjerske “Revolucije koja teče”. To se čini kontinuirano raspodjelom (ili kako u Vladi vole reći distribucijom) prvih litijaških spomenica. To je zapravo posebna knjiga koju je SPC “iskovala” u spomen na uspješnu manipulaciju “Ne damo svetinje”, za koje ne postoji nijedan dokaz da su bile ugrožene. Ni jednog trenutka. Time se svečano završava prva faza revolucije i počinje, nova pod nazivom “Neka Nova Crna Gora” koja će se završiti, po izboru novog patrijarha i mitropolita, raspodjelom najviših vjerskih i državnih odlikovanja. Tako će se, sa elanom, i “junačkim prsima”, ući i u treću etapu vjerske revolucije koja će, između ostalog, uključiti i javne radove, vjersko-javno partnerstvo na planini Lovćen uz radno - litijaško akcijašenje vjernog naroda.
Regrutovanje budućih akcijaša je u toku, u svim “srpskim zemljama”. Za dalje informacije pratiti bilborde pod nazivom “Obnovimo kapelu na Lovćenu”.
Autor je dugogodišnji aktivista za ljudska prava
Bonus video:
