PANDEMIJA

Državni dugovi veći nego nakon II svjetskog rata

Zbog borbe protiv pandemije vlade širom svijeta sve se više zadužuju. Opravdan je strah da sve neće moći da vrate te dugove. Uprkos tome, MMF upozorava da se izdaci ne smiju suviše rano skresati

1000 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

Ponekad nekoliko redaka više kaže nego cijela studija: u izvještaju koji je objavio Međunarodni monentarni fond (MMF) navodi se da će državna zaduživanja u svjetskom prosjeku preći prag od 100% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Tako visoki državni dugovi nisu bili nikad - čak ni poslije okončanja II svjetskog rata. Centralni razlog su sa jedne strane jasno povećani izdaci za borbu protiv pandemije - koji do sada iznose enormnih 12% BDP - a sa druge je iz istog razloga privredni rast doživio slom, što će se ogledati u dramatičnom smanjenju poreskih prihoda.

Kumulirana bruto-dugovanja vlada u eurozoni će pod znakom pandemija korone okvirno doseći svjetski prosječni nivo, pri čemu su ga Italija i Francuska daleko probile u visinu. Kao i Velika Britanija i SAD. Ako kamate skoče ponovo na 4%, za SAD bi to značilo da 5% ukupne godišnje proizvodnje morale da potroše samo na servisiranje duga. To je sve samo ne održiva situacija.

Reprogramiranje dugova ne samo za zemlje u razvoju?

Daleko gora je situacija u zemljama u razvoju. MMF računa da će zbog korona-krize između 80 i 90 miliona ljudi opet pasti u apsolutno siromaštvo. Ukoliko siromašnije zemlje budu korektno vraćale svoja dugovanja, onda bi sljedećih godina skoro pola ovih država morale da za to izdvoje između petine i polovine svih svojih poreskih prihoda, a 10% svih siromašnih zemalja čak i više od pola. Već sada 54% ovih zemalja kasni u otplatama dugova pa su prinuđene da sa svojim kreditorima pregovaraju o reprogramiranjima.

Suvoparni komentar MMF-a bi, pri trenutnom razvoju dinamike dugova, uskoro mogao da važi i pojedine već pomenute visokorazvijene države: “Za zemlje koje nemaju održivo zaduženje mora se razmotriti i opcija urednog repogramiranja”.

No, šta kažu ekonomi MMF u svom najnovijem izvještaju o ovoj situaciji? Za razliku od ranijih, sada vrlo tiho opominju da se mora držati fiskalne discipline, i to samo kad zahtijevaju da tamo gdje je fiskalni prostor već ograničen, državna sredstva za borbu protiv pandemije budu iskorištena za pomoć samo onim firmama i osobama, kojima je realno neophodno potrebna.

Ne prekidati suviše rano

Uopšteno govoreći, njihova centrala poruka glasi: “Nemojte suviše rano ukinuti fiskalnu podršku!”. To je na kratke staze najveći rizik, jer je cilj da se spriječi da se pandemija pretvori u veliku recesiju sa trajnim oštećenjima u privrednim strukturama. U fazi oporavka poslije pandemije mora se ponovo pojačano voditi računa o tome da radna snaga i kapital mogu da se presele u branše budućnosti, a da se prevaziđene strukture ne održavaju vještački u životu.

Nada se sastoji u tome da će poslije krize privredni rast biti veći od kamata. U tom slučaju će se brda dugova, u poređenju sa privrednom ekspanzijom, ponovo smanjiti. No, nažalost, u većini država se ova nada izjalovila: čak i u dobrim godinama poslije finansijske krize većina država su se još više zadužile. To je dovelo do otvorenog restrukturiranja dugova ili skrivenog razduživanja preko centralnih banaka. Prema MMF-u, Evropska centralna banka je od februara do oktobra 2020. otkupila 71% svih novih državnih zaduživanja, a američki FED 57%.

Dati prednost državnim investicijama

Međunarodni monetarni fond će izgleda imati pravo u tvrdnji da će se privatni investitori suzdržavati u odlukama o ulaganjima iz straha od daljeg razvoja pandemije. U takvoj situaciji moglo bi da dođe do toga da javne investicije neće istisnuti privatne nego ih čak i stimulisati. Stoga MMF vodi kampanju za povećanje (produktivnih) državnih investicija.

Ekonomisti procjenjuju da bi povećanje investicija od 1% BDP moglo u trenutnoj situaciji da inicira rast privredne proizvodnje za 2,7% a privatnih investicija za 10%. Ovakve procjene treba primiti sa rezervom jer u normalnim vremenima snažno povećanje javnih investicija istiska privatne i što svi javni investicioni projekti imaju poduži rok pripreme i izvedbe: čak i MMF računa sa 6 do 15 godina.

Stoga bi najviše imalo smisla ako bi države u naredno vrijeme ubrzano aktivirale već postojeće validirane investicione projekte. To bi moglo da pomogne građevinskom sektoru, ali nažalost neće spriječiti slom potražnje za industriju kapitalnih dobara.

Sve u svemu: ostaje utisak da brda dugova opasno rastu, a da na puno meridijana o posljedicama niko ne razmišlja. Konačno, sve veći dugovi će biti još veće opterećenje za buduće generacije poreskih obveznika i povjerilaca.

(Neue Zürcher Zeitung / NZZ)

Prevod: Mirko Vuletić

Preporučujemo za Vas