Ljudi moji, pa je li to moguće… Polovina Balkana je i dalje slijepa kod očiju! Oćoravih i ja evo dvije sedmice nad ekranom ovog nepametnog telefona. Čitam komentare i bijesnim. Ratko Mladić i Slobodan Praljak samo što nijesu proglašeni svecima...
Dobro, razumijem, devedesetih nije bilo mnogo slobodnih medija, a državni su širili svoju istinu. Nije izvodljivo ni da se svaki detalj iz rata prenese na Internet. Niti je dostupna sva arhiva stranih reportera koji su se uživo javljali sa bojišta... Ali, ne mogu da povjerujem kako je poratna zločinačka histerija domovinskih rodoljuba pokrila i onu ogoljenu istinu...
***
Slobodan Praljak i Ratko Mladić jesu ratni zločinci... Ne zato što je to utvrdio Haški tribunal. Nego zbog toga što snimke zlodjela decenijama gledamo na TV-u. Stariji su mogli i uživo da prate tu ratnu rijaliti zadrugu. Koja i na srpskom i na hrvatskom ima isto ime...
Može biti da se u Crnoj Gori ne zna mnogo o Slobodanu Praljku. Daleko je bio, i vojno i geografski... Ali, Mladić je naš. Iz vojske je koju je dvotrećinska Crna Gora smatrala našom. Pod komandom koja je bila bar pola naša. Naređivao je u naše ime: Razvaljuj! Ili: Raspameti, nikako da razlikujem njega i Momčila Perišića. Džaba se i trudim, tu su neđe...
***
To što je radio Praljak zove se udruženi zločinački poduhvat. Na čijem čelu je bio Franjo Tuđman. Po dogovoru sa omiljenim neprijateljem Slobodanom Miloševićem. Koji je takođe umro nevin. Takođe zahvaljujući Tribunalu u Hagu...
Geografski, ta mala herceg Bosna nije bila ravna velikoj Srbiji. Po metodama jeste. Samo su posljedice nešto manje. Nije stvarana genocidom, "samo" etničkim čišćenjem Muslimana. Zarobljavanjem, mučenjem, deportacijom, isturanjem u živi štit. Civila, naravno. Balkanski ratnici, od Slovenije do Kosova, proslavili su se samo takvim junaštvom...
I sad treba da se divim kako je Praljak ispijanjem otrova u sudnici odbranio oficirsku čast? Ma kakvi, njegove posljednje riječi i taj drčni gest samo su bjelodano potvrdili kako zločini nijesu bili nikakva slučajnost. Niti greška... Častan oficir bira vlastitu smrt prije nego što napravi zločin. Admiral Vladimir Barović odbio je da ubija civile. Pucao jeste, ali sebi u glavu...
***
Ratko Mladić nije odbijao naređenja, zato je i dobio priliku da ih sam izdaje. Ali, kakve veze ima trogodišnje ubijanje Sarajlija sa oficirskom čašću? Ili onaj snajperski metak u dijete i majku?
A tek zloglasne Markale! Većina je u Crnoj Gori tada bila spremna da se zakune u ćivot Svetog Vasilija kako je lično viđela da Muslimani sami sebe granatiraju. Zbog humanitarnog marketinga. Trebalo je stvarno biti monstrum pa širiti takvu istinu sa Pala...
Sličnim marketingom bavi se ovih dana i srpski patrijarh, crtajući auru oko Mladićevog presvetog lica. I srpski predsjednik, kličući da se radi o progonu Srba. Briga ih nije što tako sve Mladićeve zločine pripisuju srpskom narodu.
Malo je balkanskih ratnika voljelo kamere kao Ratko Mladić. Na kraju su mu došle glave. Kakva je mogla da bude presuda ljudskom biću koje dječaka miluje po kosi i čašćava čokoladom dok mu oca šalje u red za strijeljanje...
***
Sad će ovi domaći ratnici sa portala da kliknu... A što ne pišem o zločinima nad Srbima. Pa, evo da otpozdravim preventivno...
Prvo, zato što me, ni krivu ni dužnu, najprije obavezuju zločini počinjeni u moje ime. Na Srbe, vojno još nijesmo udarili. Ali jesmo na Hrvate i Muslimane... Već ’91. bili smo prvaci ratne i moralno- političke pripreme za Vukovar, Knin, Sarajevo, Srebrenicu...
Drugo, za razliku od većine koja uživa u krečenju prošlosti, ja volim da pamtim. Naročito to da je Ratko Mladić bar pet godina bio zvanični heroj moje domovine i njene vlasti. Neslužbeno, mnogo duže. Zato je Crna Gora tu đe jeste.
I, treće, potonji(?!) balkanski nije počeo tako što su Hrvatska i BiH organizovale zločinački poduhvat kod Čačka, Beograda ili Novog Sada. Obrnut je bio smjer okupacionih trupa, ne pomaže tu farbanje signalizacije...
Oni koji vjeruju svojim očima, davno su sve shvatili. Za koju deceniju, i ovi će koji danas neće. Tek tada možemo zajedno da se vratimo na početak. Đe je, valjda, ostalo nešto od temelja za neku bolju Crnu Goru...
P.S. Šokirana sam i izjavom Andrije Mandića. I o presudi i o Ratku Mladiću. Toliko, do daljeg. Politikom DF-a prestala sam da se bavim 16. oktobra 2016. I do kraja ovog odvratnog suđenja nemam namjeru da napišem ni slovo. Što god da izjave, ne može biti gore od režimskog udara na državu, u produženom trajanju od tri decenije...
Bonus video:
