NEKO DRUGI

Nesreća ne dolazi sama

Ako mladost nije briga ni za to što se doajeni nakon pustih godina rastavljaju, kako će ih biti briga koliko su politički pismeni. Kako će ih biti briga kad su im primjer(c)i onih koji su kobajagi politički pismeni pa se zato politikom bave, ajme i kuku i dovraga i bestraga

2092 pregleda 2 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Prvo je eter zaparala informacija da se Bill Gates i supruga mu Melinda rastaju nakon 27 godina. Jest, doduše, da su sve izveli elegantno, o svemu se dogovorili prije urbi et orbi objave, podijelili pravično milijarde i milijune, ostavili štogod i za humanitarne svrhe, ali nakon 27 godina se rastati, to ne može nego uzdrmati temelje ne kojima je sazidana ova naša majušna država.

​Tinejdžerica, dakako ne haje, Bill joj je važan samo zbog Microsoft momenta, bajanje o čipiranju cjepivom nije je, na sreću, dotaklo, a što se Melinde tiče za nju ama nikad ionako nije čula. Uglavnom, nije ju se dojmilo.

Samo, nesreća nikada ne dolazi sama. Prvo Bill i Melinda, a onda Zvone Boban i supruga mu Leonarda. Rastaju se, a zajedno su bili više od tri desetljeća. Ako to nije tema da se žene nakon mise uznemireno križaju, k vragu što je. A Zvone Boban je legenda. Samo, kao da ona u tim svojim tinejdžerskim godinama zna i za državu koja je u Čileu bila omladinski svjetski prvak, a onda i za epski sraz u Maksimiru između Dinama i Zvezde nakon kojeg se ista ta država počele nezaustavljivo raspadati. Ne haje ta za nogomet generalno, što i ne žalosti toliko s obzirom na kakve grane je najvažnija sporedna stvar na svijetu spala.

Nije mladost kriva

Ali, kad je pošast onda je pošast! Danijela i Grašo! Evo pišu da ni oni nisu više skupa, a isto bili skupa ‘sto’ godina. To se, jednostavno, mora s omladinom podijeliti.

- Jesi li čula kako su Grašo i Danijela više nisu skupa? - pita otac srednjoškolsku kći.

- ‘Ko? - u čudu će ona.

- Pa najdugovječniji par naše estrade! - ne da se brižni otac.

- Što bi to mene trebalo zanimat’!? - ne kuži dijete.

- A nije nevažno, mora se znati, recimo ako se pojavi kao pitanje na “Potjeri”, a ti ne znaš - smijulji se otac.

Bilo kako bilo maleni eksperiment je pokazao da ima i onih koji pojma nemaju da nas Bill silom cijepi ne bi li nas kontrolirao, da se nogomet u Hrvata uopće igra i da se najdugovječnija veza naše estrade raspala. Nije to ni tako loše zapravo, ali se s druge strane lako može rezultat malog eksperimenta uvezati s rezultatima velikog istraživanja o političkoj pismenosti u hrvatskih srednjoškolaca. Jer, ako mladost nije briga ni za to što se doajeni nakon pustih godina rastavljaju, kako će ih biti briga koliko su politički pismeni. Kako će ih biti briga kad su im primjer(c)i onih koji su kobajagi politički pismeni pa se zato politikom bave, ajme i kuku i dovraga i bestraga.

Ali, pozabavimo se na čas istraživanjem. U fokusu mladost koja će sutra krenuti glasati. Od 19 pitanja, a toliko ih je bilo iz političkog znanja u testu, prosječni hrvatski srednjoškolac odgovara točno na njih devet. Ni 50 posto. Tu se, što se rezultata tiče, ništa nije pomaklo na bolje u odnosu na istraživanje iz 2015. godine. Manje od 60 posto ispitanika zna što je Ustav, nešto više od 15 posto učenika smatra da NDH nije fašistička tvorevina što je “sjajan” rezultat s obzirom na to da je takvih prije šest godina bilo 72 posto, a više od pola njih ne zna tko je aktualni premijer što je posve začudno kad je čovjek po cijeli dan u svim medijima, pa je i posve porazno po medije kao takve.

Jedna trećina mladih smatra da je homoseksualnost bolest i to je strašan podatak, ali je i koliko toliko utješan zna li se da je takvih prije pet godina bilo gotovo 50 posto. Berto Šalaja, s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, inače i jedan od autora istraživanja, za Studio 4 HTV-a kazat će kako zabrinjava i znatno niža razina znanja učenika trogodišnjih strukovnih škola u odnosu na gimnazijalce i učenike četverogodišnjih škola, a onda će i naglasiti kako nije mladost kriva, nego mi kao društvo koje im nismo dali oruđa i alate. Reći će Šalaj i to da ne možemo ne obilježiti naše političke elite kao najodgovornije zbog trenutnog stanja, a onda i pojasniti zašto.

Đavolja posla

- Mladi ljudi se ne rađaju kao ljevičari ili desničari, kao zainteresirani ili nezainteresirani. Oni to postaju tijekom svog odrastanja, tijekom svoje socijalizacije. Oni dolaze iz različitih obitelji, druže se s različitim prijateljima, čitaju različite društvene mreže. Jedini kanal kroz koji mi možemo kroz neko vrijeme pokušati utjecati na sve njih je obrazovni sustav, rekao je te dodao kako ne treba imati prevelika očekivanja od obrazovnog sustava, ali smatra da je u Hrvatskoj problem to što - nismo ni pokušali.

Ne da nismo pokušali, već su političke elite učinile sve da ono malo mladosti koja usput i osjeti da politike ima, za primjere uspješnih političara viđa redom čudnovate kljunaše nakaradnih navika. Kojoj vrsti pismenosti mladost uči primjerice Blaženko Boban aktualni župana splitsko-dalmatinski u kojeg je želja da HDZ-u i opet donese još jedan mandat!? Čovjeku je predizborni slogan “neka djela govore”, a među ta djela je ugurao i inscenirani požar 2005. na filmskom setu u Saloni. Film se zvao Oman 666, u njemu je župan po svemu sudeći vidio samo đavolja posla koja treba kršćanski marno otjerati sa svete zemlje, set je uredno potpaljen, šteta je bila milijunska, a filmaši američkog 20th Century Foxa nisu imali što nego pobjeći negdje gdje je politika pismenija.

Župana su uhvatili kako se ovim dosegom hvali ministrici turizma, pa su ga čuli kako se dan nakon posipa pepelom i nudi druge neke verzije priče, da bi na koncu sve ionako palo odavno u zastaru, ali zamislite radosti u kakvog omladinca kad mu se u glavi ova suluda priča složi tik pred izlazak na provjeru političke pismenosti. Ili kaos u glavi kad vidi na portalima sliku Lovre Kuščevića, ili čudo kad shvati da je cijeli predizborni program HDZ-ova kandidata za zagrebačkog gradonačelnika stao u dokazivanje da nije Srbin, a i kršten je na vrijeme a ne u 14 godini života. Ništa manje zbunjujuće nisu ni logoreje aktualnog predsjednika države, romansirana life style priča u magazinu za frizerske salone bez koje, na žalost, ne može ni lider nove opozicije Tomislav Tomašević, ni satovi od par stotina tisuća kuna na rukama političara-trgovaca, odnosno trgovaca koji su eto usput i političari, ni ministar zdravstva koji ne želi sići s ‘broda koji je još uvijek na uzburkanom moru’ jer valjda čeka da prvo brod, a brod je zdravstvo, pod njim potone.

Glasački listići

I zato je u pravu Berto Šalaj kada kaže kako u tom zanemarivanju segmenta građanskog odgoja i obrazovanja, ne treba praviti veliku razliku između naših dominantnih elita HDZ-a i SDP-a. I zato je u pravu kada kaže kako misli da je njihov glavni problem minimalističko razumijevanje demokracije. “Za njih demokracija podrazumijeva isključivo izbore”, smatra Šalaj, a ne aktivne građane koji imaju određena znanja i stavove.

Mladost je nama, hrpa glasačkih listića, ili, božeprosti, “šiblje za potplatu” vatrice koja za cilj ima samo podgrijavanje još kojeg mandata u župana, načelnika, gradonačelnika. A kad je tako, onda je lako zamisliti razgovor ovoga tipa.

- Jesi li čula da je Jandroković Milanoviću rekao da je cirkusant - pita otac tinejdžericu.

- ‘Ko su ta dva i zašto bi se to mene ticalo - na to će ona.

- Zbog križaljke, a i nikad ne znaš kakav sve bizarluk od pitanja može u “Potjeri” završit - mudro će pape.

(novilist.hr)

Preporučujemo za Vas