Ko o čemu političari o rekonstrukciji. Pomislio bi čovjek da govore o katedrali Notr Dam u Parizu, a ne o Zdravkovoj veseloj apostolskoj družini.
Kad ovdašnji političari pričaju o rekonstrukciji vlade svi govore o nečemu različitom. U takvoj situaciji, bilo koja forma saglasja je nemoguća.
Za jedne rekonstrukcija treba da znači poraz aktuelnog premijera i njegovog (“ekspertskog”) koncepta, za druge rekonstrukcija znači prije svega preživljavanje ovakve vlade, za treće je to samo način da se bude na sceni… I tako dalje, i tako u krug.
Dakle, malo je vjerovatan neki racionalan i za ovo društvo pozitivan rasplet.
Ali, dok je vlada u poziciji “čardaka ni na nebu ni na zemlji” ukazuje se pozadina, svojevrstan mozaik sitnih ucjena, kalkulacija, nadvaravanja među partnerima, prevara građana (u produženom trajanju)…
Nisam siguran da je to dobar put. Ovakvo ponašanje političara dovodi u pitanje i samu ideju promjena. Sada je već sasvim legitimno da vam neko kaže - Kojih promjena?
Nekome možda priča o rekonstrukciji znači samo - dobijanje na vremenu. Dok žaba ne bude skuvana.
Diskurs politike nerijetko je, u svojoj biti, obmanjujući. Kada vam iz Crkve kažu da njih ne zanima politika, vi znate da to znači upravo suprotno. Kada se neko zaklinje u Evropu, kao što je to DPS radio decenijama, odmah vam je jasno da njih Evropa ne zanima. Da ih je zanimala, već bismo bili tamo. (I samim tim, ne bismo bili ovdje. A ne biti ovdje nego tamo… nedostaje Marović, ovo bi bilo vrijeme za njegove verbalne spektakle.) Ono što je njih zanimalo u svojoj suštini i svim mogućim pojavnim oblicima je jedna duboko antievropska praksa. To je ono što je crnogorsko društvo dovelo u situaciju da padne ovako nisko…
Na takvom temelju nije lako sagraditi bilo što osim Potemkinova sela. A to nije rekonstrukcija, već - obmana.
Crnogorskom društvu trebaju političari koji ne obmanjuju građane i ne baziraju svoje djelovanje na istraživanjima javnog mnjenja. Jer takvi političari ne mogu društvo povesti naprijed. Koliko drugačijih vidite oko sebe, koliko takvih možete pronaći u aktuelnoj crnogorskoj burleski? Odgovor na ovo pitanje je presudan po budućnost Crne Gore.
Recimo, sa raznih adresa, ne jenjavaju priče o uvođenju vjeronauke u crnogorske škole. Stvarno neko misli da je to rješenje? I za što bi to bilo rješenje, za koji problem ovoga društva? Da li bi tada bilo više građanske svijesti i hrabrosti, više duhovnosti, mislite li da bi ljudi bili moralniji? Da li bi Crna Gora zaista bila bolje mjesto sa takvim predmetom u školskim programima?
Jedan od mitropolitovih refrena je i povratak kapelice na Lovćen. Možda se i to zove - rekonstrukcija. Vjerujem da će u oba slučaja mitropolit biti jednako uspješan. Uostalom njemu je lako - čim ga podržava 90 procenata Cetinjana, kako je rekao. Ili je zbog vjeronauke preskakao časove matematike. I istorije, nesumnjivo.
Somalijci su, neki dan, nakon trideset godina, ponovo dobili mogućnost da odu u bioskop. U to vrijeme bez filmova, gledali su jedan isti film: trodecenijski horor. Sitna vijest, vjerovatno vam je promakla, u preobilju informacija sa svih strana. Ali, pomislite, jedan prostor je bio lišen jedne tako obične i svakodnevne, podrazumijevajuće stvari kakva je bioskop. I to tri decenije. Tada je, naime, počeo građanski rat. A jednom je i zgrada srušena (bila je neophodna rekonstrukcija, naravno), jer dio političkog spektra u Somaliji vjeruje da je bisokop izvor nemorala. I da, to je možda važan detalj: čim su ukinuli bioskop, uveli su obaveznu vjeronauku…
Bonus video:
