Što će meni ovo, imao sam 20.000 eura plate u Singapuru i živio kao gospodin. Po vlastitom priznanju ministar Spajić povremeno izgovori ovu rečenicu, u trenucima kad mu patriotizam poklekne pred nedaćama političkog života u provinciji.
- Ne znam vala ni ja, odgovara Spajićev savjetnik koji je petoljetku obrnuo u kompaniji Tesla, prije nego se vratio da pobijedi na javnom pozivu u đedovini.
Moje pitanje za momke - pa šta?
Treba li da se osjećam loše zbog toga, uvaženi mladići, što ste vi iskoristili svoj talenat za matematiku kako bi se ušančili u lukrativne niše kapitalističkog vrlog novog svijeta? Možemo li jednom da prežalimo te plate i pozicije, pa da se mjerimo po ravnim častima posla kojeg ste se nesebično prihvatili i tako skliznuli u grdan minus.
Srećno svima u daljem radu, ali ovdje upozoravam da ljudi sa jakim platama isto mogu biti hajvani, isto mogu raditi pogrešno, misliti zlo i voditi svijet ka nejednakosti iz koje sve te glomazne platne strukture rastu.
Ne kažem da je Spajić tog kova, naprotiv, okreće javnost u pravom smjeru i sklon sam da vjerujem u njegovu dobru namjeru, ali moram da sporim logiku žrtve koja ga ponekad obuzme u medijskom nastupu.
Šta ako kažem da to Spajićevo i nije bila neka plata, da oficir sigurnosti na nekoj egejskoj bušotini zarađuje 500 eura dnevno. Treba li sad tog bušača nafte da stavimo za šefa policije? Je li njegova plata garant da se radi o čovjeku spremnom da vodi politiku jedne zemlje?
Naravno da je moćna preporuka kad se snađeš u širokom svijetu, no upravo tamo je Spajić trebalo da nauči kako je iznošenje vlastite zarade stilski problematična prečica da se predstaviš u nekom društvu. Na koncu, ako znaš da je prosječna crkavica u Singapuru skoro 5.000 dolara, onda tih famoznih dvadeset hiljada ispadne tek četiri puta više od prosjeka. U Crnoj Gori bi te isti omjer stavio u rang višeg menadžera banke ili telekomunikacijske kuće, ustajao bi svakog jutra da sastančiš o post-pejd paketima i ručaš u boljim restoranima dok ne naiđe kakav bonus ili premija. Teško da bi te ko vidio kao ministra iz sjenke, ili vunderkinda koji će spasiti svijet.
Poenta je da slijepa vjera u visinu zarade kao osnovu vrline i stručnosti ima u sebi dehumanizirajuću notu na koju smo olako navikli. U tom smislu ministar igra na sigurnu kartu, nišani istog onog svega gladnog čovjeka koji se raduje Maršalovom planu. Mjerenje ljudskog dometa po tržišnom ključu očekujem od bankarskog oficira, to svakako, ali ne i od političara, što ministar po definiciji jeste.
Možda je neki menadžer bolje plaćen od nastavnika matematike u osnovnoj školi, ali ovaj potonji možda bolje obavlja posao za koji je deset puta manje plaćen. To je upravo vrijednost koju bih volio da Spajić promoviše - kvalitet rada, odnosa prema poslu, kulturu učenja i svetost struke - a japi zarade u industrijama koje su okosnica ekonomije neravnopravnosti i berzanskog kapitalizma neka ostavi za rotarijanske večeri i golf klubove.
Hrabrim planom o podizanju zarada ministar je ušao u moćnu političku kampanju. Maršalov plan je propagandni adut čija je vrhunska tajna što je na kritičarima teret dokazivanja. Svako ko pomisli da je tu riječ tek o ekonomskoj fikciji, mora dodatno da se namuči kako bi ubijedio javnost da nije frustrirani nitkov i neprijatelj napretka. Zna to Spajić i neka ne izigrava nesnađenog odlikaša, niti gejmera koji je greškom počeo da rudari bitkoin - on je po svoj prilici lider buduće partije, dečko koji obećava i zato je važno da obrati pažnju na detalje svoje bajke.
Znam da se Spajić žrtvovao, ali pitam, koliko se svjetskih bankarskih činovnika i biznis menadžera u 34. godini nađe na ministarskoj poziciji, tik do premijera koji se svakog trena može zamonašiti i ostaviti te na čelu države.
Postoji nešto liše grafikona i kamata u šta Milojko Spajić ulaže vrijeme, rad i talenat, pa ako se jednom ne daj bože vrati na zapad, taj će mu domovinski staž svakako pomoći da nadmaši rekord svoje singapurske plate.
Zato samo hrabro naprijed, neka ne sanja stari portfelj, neka narod ne prepada odlaskom - nije više berzanski trgovac nego je politički lider u svojoj zemlji, što je ako mene pitaš, mnogo vrednije, izazovnije i veće.
Bonus video:
