Tko nije gledao barem filmove o Mafiji, neka večeras odvrti koji, pa će mu domaća asocijacija na sicilijansku Cosa nostru i njene parnjake sama pući pred očima. Todorić - Obitelj - Država - Agrokor.
Možda će se još kome, osim samog Todorića, učiniti da je usporedba drska i pretjerana. Točno je, naime, da se vlasnik Agrokora bavio isključivo dopuštenim djelatnostima. Kod njega nije bilo kocke, ni prostitucije. One koji su mu smetali nije noću dizao u zrak. Ali u svemu drugome poveznice su dosta frapantne. Gazdi je, kao i Mafiji, cijela vojska pobočnika bila na usluzi jer ih je dobro plaćao. Drugi su se bojali da im njegov bijes ne naškodi ako mu se suprotstave. A pipcima koje je smišljeno raširio po cijeloj državi - obuhvatio je praktički cijeli sustav.
Otkako je konačni slom Todorićevog carstva zatresao cijelu Hrvatsku, sve to vidimo još jasnije nego prije iako su - kako je u travnju izjavio guverner HNB-a Boris Vujčić o modusu operandi Gazdinog biznisa “odavna svi sve znali”. Jasno da jesu.
Obitelj je držala na linku visoke političare i predsjednike vlada. Od Tuđmana, koji ga je odabrao da nas gleda iz dvorca, s nadmorske visine iznad Sabora, Vlade, Pantovčaka i DORH-a, pa sve do danas, država mu je poklanjala tvrtke za jednu kunu. Nitko nije htio vidjeti suspektno dilanje mjenicama i “kreativno” knjigovodstvo. Kontrolni mehanizmi nisu imali primjedaba ni na što ispod čega je stajao Gazdin potpis.
Porezne vlasti bile su spremne na sve nagodbe koje je tražio. Dobavljači su šutjeli iako im nije plaćao po godinu dana. Proizvođači su pristajali da im reže cijene do besmisla. Državni poticaji slijevali su se godinama u njegove džepove u stotinama milijuna. Medije je uređivao kako mu se prohtjelo jer je mig uredništvima bio olovno jasan.
Reketarenje je karakteristično za Mafiju, u Todorićevoj poslovnoj politici bilo je s tim povezivih elemenata. Zapošljavao je brojne osobe koje su imale utjecaj i veze u sustavu, a svoje je kadrove gurao na važne pozicije. Nekadašnjem premijeru Nikici Valentiću dao je kredit kao i mnogima drugima. Financirao je medijske tajkune koji su mu usluge znali vratiti.
Zapošljavao je djecu političara i javnih osoba. Činio je usluge ženama političara i važnih muževa. Bivšem guverneru Rohatinskom osigurao je lijep novac s firmom njegove supruge. Preko Poliklinike Aviva, s Todorićem je ušao u deal čak i predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, koji me je jako ljut nazvao kad sam jednom pisala da je to neprimjereno. Sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, favorit predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, poslovao je s Todorićem i, kako su javljali mediji, u toj je kombinaciji jako dobro prošao.
Sa zagrebačkim bankarima Gazda je bio na ti, pogotovo s nekima koje ovdje ne spominjem da ne bih morala na sudu dokazivati ono što je jasno kao dan. Kreditirali su ga bez logičnog opreza, sada će njegove dugove otpisati. Državna banka za obnovu i razvitak žmirećki mu je odobravala pozajmice, posljednju kad se već sve raspadalo. Strankama je donirao novac. Sindikalce je zvao k sebi da ih u koncernu bolje zbrine i odobravao im vreće crvljivog graha za Prvi maj.
Pa nazovimo jednom stvari kako treba. Ta šema zove se: Mafija.
Bonus video:
