DRUGI PLAN

Selfi Sevdah Reunion

Prvo asfalt, pa kanalizacija, pa struja, pa onda da dovodimo digitalne nomade i prodajemo im domaću medovinu na seminarima

29338 pregleda 286 reakcija 45 komentar(a)
Foto: Twitter/Photomania
Foto: Twitter/Photomania

Način na koji se mandatar Abazović slikao sa Vitalikom Buterinom, ponosni izraz lica ministra Spajića na tom selfiju, samo su naglasili bolnu istinu da slavni inovator nigdje nije objavio ni da je bio u Crnoj Gori.

Ako izuzmem domaće sajtove spremne da padnu ničice pred Dinom Merlinom a kamoli princom kriptovalute, mogu slobodno reći da je Buterin bio u kripto posjeti, da ništa zvanično, opipljivo ni formativno nije ostalo za njegovim panelom.

Srce me boli što je Buterin bio srcem u Zambiji prošle sedmice i srećan javio na Tviteru kako se nada da će Afrika krenuti naprijed, ili, što bi rekli iz Ure, može Zambija, ili što bi rekao Milojko Spajić - Zambija sad.

Zašto onda nije čestitao Crnoj Gori, bilo šta, novi skupštinski salon makar; kako je uspio da nakon sastanka sa Spajićem i ekipom ostane nijem, to mi ne ide u glavu, pa s nevjericom gledam Instagram i Fejsbuk objave u kojima se hvali razgovorima na Malti i u Argentini.

Ne želim da kvarim žurku, ali ovdje je riječ o državnoj sudbini, pa su finese presudne. Očigledno da zambijska kripto zajednica ima težinu za genijalnog preduzimača, dok crnogorska epizoda ima važnost za njegove selfi domaćine.

Sve u vezi posjete dodatno je uneredio peh kad je stidnom gostu pukao link, pa je jedan od prometeja blokčejn revolucije u Crnoj Gori doživio da propovijeda offline.

Isti ministar koji je nedavno sirotinji obećao vitalovo ulje, sad je ponudio Vitalika, ali nikome nije jasno kakve će vajde od toga imati napaćeni lokalni živalj. Sama činjenica da je milijarder posjetio Crnu Goru pobožno se ističe kao domet. Miris Madoninog raštana ulazi u nozdrve uzbuđenih hipstera koji vide da se nešto značajno dešava. Ali šta?

PayPala nema, redova na šalterima koliko hoćeš, a meni traže da lično dođem u centralu EPCG i zelenim mastilom potpišem zahtjev da mi se zamijeni direk u KO Busak, podno Njegoša, u planini kakvu ni ruski međed ne bi izdržao.

Na tom smo nivou digitalizacije dočekali Buterina, u centru Podgorice gdje je prošli mjesec deset puta falilo struje, kao da su se na gradsku mrežu nakačili zambijski rudari bitkoina.

Da se razumijemo, Abazović i Spajić krasni su momci, nemam ništa protiv tog tandema, ali kad vidim da se proizvodi laki privid klik revolucije i promoviše uski krug posvećenih političkih gejmera koji znaju šta je kriptovaluta dok mi ostali mažemo ljeba i skorupa, moram da uložim prigovor. Ipak živimo u zemlji koja tri decenije ne umije da uredi birački spisak i to treba nekako uračunati u reformske sanje i programske planove.

Kao što je jedan dio biračkog tijela bio dirnut kad je Spajić usred korone skoknuo do Trebinja da ljubi odar komšijskog vladike, tako i sada ovo klanjanje Vitaliku Buterinu, ovjekovječeno u selfiju i sasvim lišeno državničkog dostojanstva, ukazuje da svi na slici osim zbunjenog kanadskog Rusa broje lajkove, grebu se o njegovu slavu i prodaju nešto za bubrege.

Ako griješim u procjeni, biće to moja najljepša greška i kruna moje grešničke karijere, jer ko ne bi volio da ispadne ograničena budala pod uslovom da njegova zemlja napreduje.

Ipak, nedostatak šire slike, razvojnog plana, i to ofucano fotkanje, plus emotikonsko cmakanje mladih lidera svemu daje dozu rijaliti tekme, nekakvog ortačkog štimunga koji prosto nije ozbiljan.

Način kako se društvo gradi je odozdo i postepeno, valjda kroz edukaciju, bez nagađanja i u tačnom proračunu, slojevito i uz uključenje zajednice, kroz rad na podizanju svijesti i mukotrpno traženje načina da se Crna Gora opismeni, uveže i premreži znanjem, a ne privođenjem svjetskih zvijezda na kačamak.

Prvo asfalt, pa kanalizacija, pa struja u selima naših đedova, pa onda da dovodimo digitalne nomade i prodajemo im domaću medovinu na seminarima.

Onomad je jedna podgorička knjižara ugostila nobelovca Ljosu, plus nazrezala dukat sa njegovim likom, ali od tada u Crnoj Gori više niko Ljosu nije pomenuo. Tako je i onaj davni tajkun doveo Pamelu, jer to bješe njegova žalosna predstava uspjeha. Lijepo je što smo dobili malo pismenije političare, koji znaju šta je važno i moderno, ali dok modernost i važnost pakuju u selfi sevdah, dok ne bude više sistema i realnog plana, sve će to biti otuđeno maštanje, foliranje i provincijski kič.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")