Kad su nedavno hor i orkestar Odeske opere, ispred monumentalne zgrade Opere izveli slavnu ariju iz opere "Nabucco" Giuseppe Verdija Va' pensiero sull'ali dorate, osjetljivim ljudima je misao otišla na pjesmu koja je po mjerodavnim istraživanjima i svjedočenjima već preko sto godina najslavnija pjesma na svijetu. Ta je pjesma 'O sole mio.
Che bella cosa na jurnata 'e sole, n'aria serena doppo na tempesta! Pe' ll'aria fresca pare gia' na festa... Che bella cosa na jurnata 'e sole.
Ma n'atu sole cchiu' bello, oi ne'. 'O sole mio sta 'nfronte a te! 'O sole, o sole mio sta 'nfronte a te! sta 'nfronte a te!
Lùcene 'e llastre d''a fenesta toia; 'na lavannara canta e se ne vanta e pe' tramente torce, spanne e canta lùcene 'e llastre d'a fenesta toia.
Ma n'atu sole cchiu' bello, oi ne'. 'o sole mio sta 'nfronte a te! o sole, o sole mio sta 'nfronte a te! sta 'nfronte a te!
Quanno fa notte e 'o sole se ne scenne, me vene quase 'na malincunia; sotto 'a fenesta toia restarria quanno fa notte e 'o sole se ne scenne.
Ma n'atu sole cchiu' bello, oi ne'. 'o sole mio sta 'nfronte a te! 'O sole, o sole mio sta 'nfronte a te! sta 'nfronte a te!
(Koja ljepota kad sunca pun je dan/ Kad nakon oluje vedro je nebo/ Zrak kad je svjež pa misliš da je praznik/ Koja ljepota kad sunca pun je dan.//A drugo sunce/ ljepše, o mila./ To sunce moje/ na tvom licu sja!/ To sunce, to sunce moje/ na tvom licu sja,/ na tvom licu sja!// Blistaju okna na prozoru tvome:/Jedna pralja pjeva ponosita sva/ i dok cijedi, razastire i pjeva/ Blistaju okna na prozoru tvome.//A drugo sunce/ljepše, o mila./ To sunce moje/ na tvom licu sja!/ To sunce, sunce moje/ na tvom licu sja!// Kad noć stigne i kad se makne sunce,/ neka me tuga u vlast sebi uzme;/ ostao bih pod prozorom tvojim/ kad noć stigne i kad se makne sunce.// A drugo sunce/ ljepše, o mila/ To sunce moje/ na tvom licu sja!/ To sunce, sunce moje/ na tvom licu sja,/ na tvom licu sja!)
Prema spomenutim mjerodavnim istraživanjima i dokumentima u Odesi je započeo slavni put kancone 'O sole mio. Tu joj je nastala melodija, note joj je napisao Eduardo Di Capua, prije ravno 124 godine, aprila mjeseca 1898. Eduardo Di Capua je bio Napolitanac, putujući muzičar, kompozitor, svirao je mandolinu. U pouzdanoj "Enciclopedia Treccani" stoji da je bio čuveni kompozitor napolitanskih pjesama, da se školovao izvan regularnih školskih struktura, osim nekoliko mjeseci u kojima je posjećivao napuljski konzervatorij S. Pietro a Maiella. Njegov otac Giacobbe Di Capua bio je violinista, a u orkestru je bio nadređen mandolinistima, i sa ovima je često išao na turneje po Italiji, Engleskoj i Rusiji. Na te turneje je vodio i sina Eduarda, njihov boravak u Odesi bio je dio višemjesečne turneje po ondašnjoj carskoj Rusiji.
Verzijama nastanka melodije 'O sole mio, bavi se i Paquito Del Bosco, autor dragocjene monografije o povijesti ove kancone. On kazuje kako je 1954. u katalogu napuljske izložbe posvećene fenomenu canzone napoletana stajalo kako Di Capua dugo vremena nije uspio da u svojoj duši nađe podesne note za tekst pjesme, a to mu je uspjelo kad je u Odesi u ljetni dan čuo nekog prodavca žaluzina kako nudi na prodaju svoju robu. Del Bosco nalazi da je neobično i čudno da neki Napolitanac prodaje žaluzine po Odesi, ali je i oprezan, jer je jedan od autora toga kataloga Ettore De Mura, veliko ime u povijesti napuljske kancone. Druga, uobičajenija verzija kazuje kako su note nastale u jedno aprilsko jutro, kad je sunce ogrijalo Odesu, a Di Capua bio ulovljen jutarnjim napadom napulestalgije.
Tekst pjesme je napisao Giovanni Capurro, Napolitanac i on, rođen 1859, pjesnik i kantautor. Capurro je u vrijeme kad je napisao 'O sole mio bio zaposlen kao reporter u listu Roma. Tekst pjesme je predao Di Capui na njegovu polasku na turneju, a ovaj je "čekao da mu nadođu note". I nadošle su mu, tako se priča i piše, u Odesi, u hotelu, jednog jutra 1898.
Pjesmu je, sudeći po posveti na jednoj partituri, Di Capua posvetio gospi po imenu Anna Maria Vignati Mazza, zvanoj Nina, koja je bila iz plemenite porodice Mazza iz mjesta Oleggio u provinciji Novara. Po drugim svjedočenjima, lijepa plemkinja je bila inspiracija pjesniku Capurru. Nina udata Arcoleo je godine 1898. izabrana za najljepšu Napolitanku, a čak je i 1901. u anketi za četiri najljepše žene partenopejskog Olimpa opet osvojila prvo mjesto, dobivši 78 glasova od 100 upitanih, a pri tome 18 upitanih nije poslalo odgovor.
Pjesma u kojoj se slavi sunce, pranje i prostiranje rublja, te prozori kuće u kojoj živi "to drugo sunce" sadrži sve motive stare napolitanske kancone. Vrijeme u kojem je napisana već je vrijeme autorske kancone, vrijeme neznanih autora je bilo prošlo. Na izboru za kanconu godine, septembra 1898, pripalo joj je drugo mjesto, ali otkad ju je otpjevao pa snimio pa stalno na koncertima pjevao Enrico Caruso, dakle od 1916, 'O sole mio osvaja Italiju i svijet. Napisana na dijalektu, postala je čuvenija od svih drugih pjesama Italije. Danas ima status neproglašene himne Italije. Godine 1920, za vrijeme Olimpijskih igara u Antverpenu, olimpijski hor i orkestar su negdje zaturili note talijanske himne, pa je izvedena 'O sole mio. Nju će 12. aprila, dakle negdje ovih dana 1961. u kozmičkom brodu Vostok 1 na kozmodromu Bajkonur u Kazahstanu, pred polazak na put oko nebeskog tijela Zemlja zapjevati i Jurij Gagarin. Elvis Presley će joj proširiti slavu po svijetu preuredivši je dvaput: najprije od već preuređene cha-cha-cha u bolero rock verziju, dakle vratio se izvornoj bolero verziji. Pjesma ima engleski tekst i nov naslov It's now or never, što je preuređena verzija čuvene There's no tomorow. Italoamerikanac Frank Verna tu Presleyevu preradu prerađuje u twist obradu, s napuljskim naslovom Facimmel 'a twist. Paquito del Bosco Verninu verziju naziva praunukom oca 'O sole mio. Kompozitor Hans Werner Henze je smatra simfonijom od glasova, kliktaja, kadenci, ovdje vedru, ondje tankoćutnu, a ondje bijesnu i ljutitu, nalik na čovjeka u hropcu s katastrofičnim uzvicima.
Katalog slavnih izvođača najslavnije napolitanske kancone dugačak je: Mario Del Monaco, Tito Gobbi, Tito Schipa, Luciano Pavarotti, Placido Domingo, Domenico Modugno, Milva, Claudio Villa, Dean Martin, Paul McCartney, Andrea Bocelli, Katia Ricciarelli, naš Slovenac Jurij Reja...
Oni koji ne znaju, neka znaju: 'o u naslovu nije uzvik za dozivanje, već je gramatički član za muški rod, ono što je u talijanskom il. Ovo valja reći, jer nije malo ljudi koji to 'o doživljavaju, neki i pjevaju kao o sunce moje. 'O sole mio je vjerovatno najpjevaniji i najslavniji gramatički član današnjeg svijeta. Napolitansko 'o možda je daleki potomak starogrčkoga gramatičkog člana muškog roda, suptilna i otporna poveznica Velike Grčke sa onom balkanskom i maloazijskom. A i sa onom crnomorskom u kojoj je, samo u Odesi, u vrijeme kad je Di Capuro pisao note za pjesmu svih pjesama živjelo tri hiljade Talijana, radi kojih je talijanski bio jedan od službenih jezika. Najvećim dijelom su odeski Talijani bili porijeklom Napolitanci. Napolitanac Giuseppe De Ribas, porijeklom iz španske plemićke familije, osnovao je 1794. grad Odesu, izgradio luku, osnovao flotu i trgovinu. I "vratio" mu grčko ime. Arhitekta Napolitanac Francesco Frapolli, službeni arhitekta grada Richelieua, izradio je projekt za čudesnu zgradu Opere i crkve Svetog Trojstva u Odesi, a arhitekta Francesco Baffo (porijeklom vjerovatno sa Sardinije) autor je čuvene skalinate, danas poznate pod imenom Potemkin, koja sa polukružnim trgom čini „morsko pročelje“ grada Odese.
O Odesi sam slušao mnogo od Mire i Predraga Matvejevića, koji oboje imaju odesko porijeklo. I Gagarin je po majci Matvejevič... Odesa, dušo!
Bonus video:
