BALKAN

Naša djeca, ničiji fašisti i evropske vrijednosti

Malo kome pada na pamet da u Crnoj Gori ratni zločini nijesu riješeni, od suočavanja sa prošlošću nema ništa, institucije su zarobljene, nedovoljno je medijskih sloboda, rodna ravnopravnost jedva živa, diskriminacija ranjivih grupa i dalje prisutna, vladavina prava - nedostižni san

2722 pregleda 5 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Mir, tolerancija, pomirenje. Omiljene riječi crnogorskih političara. Bivših i onih sadašnjih, svejedno. Dok društvo tone u podjele. Kad ih slušaš, pomisliš da bi Evropa, posebno ova zabrinuta zbog jačanja radikalne desnice, možda trebalo da zatraži prijem kod nas. Nikome ne bi palo na pamet, dok oni govore, da mi, u stvari, decenijama čekamo zeleno svijetlo za prijem u EU, uz ista upozorenja: neriješeni ratni zločini, od suočavanja sa prošlošću ništa, institucije zarobljene, nedovoljno medijskih sloboda, rodna ravnopravnost jedva živa, diskriminacija ranjivih grupa i dalje prisutna, vladavina prava - nedostižni san.

No, riječi ipak odaju. Bez obzira na uvježbane političke govore spram prilike i uz svijest šta Evropa traži od njih, suština se ne uspijeva sakriti. Izbije nekad u jednoj riječi. Kao u reakcijama političara nakon nedavnog incidenta na Cetinju, kada su još nepoznati mladići kamenovali autobus djece iz Nikšića koja su prethodno pred Cetinjskim manastirom pjevala Veseli se sprski rode. Prije kamenovanja, mladići su im poručili da te pjesme pjevaju u Srbiji.

Umjesto da se incident osudi na način koji znači osudu govora mržnje i širenja nacionalne netrepeljivosti, reakcije na incident dodatno su podstakle nacionalne tenzije i podjele. Zloupotrebljavajući djecu po ko zna koji put. I pokazujući dubinu problema u kom se nalazi crnogorsko društvo.

Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića, inače predstavnik Demokratskog fronta, koji se smatra ovdašnjom desnicom, konstatovao je da je Cetinje „fašizirano i kontaminirano“ , i pozvao nadležne da otkriju ko je kamenovao autobus sa „našom djecom“. U suprotnom, poručio je, „to će uraditi Nikšićani sami“. Uzvratio mu je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković, iz redova Socijaldemokratke partije, koja se smatra građanskom partijom. Rečnik ipak nije bio na tom fonu. „Iskreno vas pozivam da ne koristite djecu za svoje nacionalističke ciljeve…, provocirajući Cetinje i Cetinjane“, poručio je, dodajući: „Uz želju da ružne prvokacije i neprijatnosti koje je neko osjetio i doživio budu iza nas - pozdravljam vas onom Svetog vladike Petra I, da ‘prijatelj može do Cetinja za tri sata hoda, a neprijatelj nikad'“. Sve u svemu : naša djeca, naši neprijatelji i tuđi fašisti. Sopstveni ne prepoznaje niko.

Zanimljivo je i da su i iz redova građanski profilisanih partija i civilnih organizacija stigle ocjene da su djeca koja su posjetila Cetinjski manastri „zloupotrijebljena“. Da li su? U skladu sa Ustavom i domaćim zakonodavstvom, dijete ima pravo da slobodno izrazi svoje mišljenje i uživa sopstvenu slobodu vjeroispovijesti. Zakon zahtijeva da dijete od 12 godina mora da se pita da li je saglasno da bude uključeno u vjersku pouku. To što su se djeca nalazila pred Cetinjskim manastirom samo po sebi nije dovoljno za zaključak da su zloupotrijebljena.

Prema istraživanjima Centra za građansko obrazovanje, u Crnoj Gori, baš kao i u regionu, postoji rastući trend da se mladi sve više okreću religiji. No, paralelno sa tim postoje istraživanja koja pokazuju da mladi u Crnoj Gori nemaju odgovarajući stepen tolerancije i trepeljivosti prema drugačijima. Najveći broj ne može da zamisli prijateljstvo sa Romima, ili homosekcualcima. Malo bolje je sa ostalim manjinama. Istraživanje koje je radio Forum Mne o otpornosti mladih na ekstremna i radikalna ponašanja pokazao je da anketirani pravoslavci iz određenih crnogorskih sredina nijesu u stanju da identifikuju bilo koji vid ekstremnog ponašanja kod pripadnika svoje konfesije.

Baš kao ni njihovi politički predstavnici.

(okruzenje.com)