Baš me nervira ova periodična pobuna Crnogorske pravoslavne crkve. Kako koji svetac, tako se ona naoštri na državu. Dosta je bilo, neće više na livadu! Katkad me to podsjeća na onaj pješivački partijski odbor iz doba druga Tita. Koji je zaprijetio da će opet zasijedati ako Sovjeti ne povuku trupe iz Čehoslovačke... A onda mi se učini da je riječ o pozivanju Crnogoraca na sabornost, uoči povratka gospodara ...
- Mi ćutimo i molimo Boga na ovaj način, a oni uživaju sve naše blagodeti u Crnoj Gori. Nećemo to više dozvoliti - ljut je bio mitropolit Mihailo. I stečajni prezviter Lav Lajović.
Dozvoliće, i te kako. Nema im druge. Još otkako je Crnogorska crkva, poslije smrti vladike Antonija, stala uz njegove goniče. I gospodara ...
***
Zato je, a ne zbog hramova, ostala bez vjernika. I, što je u crnogorskim duhovnim prilikama jednako važno, bez onih koji nijesu držali do Boga ali su poštovali CPC. Strašnih devedesetih, bili su pripravni da poginu za pravo vjerujućih Crnogoraca na obnovu svoje izvorne crkve...
Kad su se ono Arkan, Amfilohije i Kalašnjikov, uz podršku ove vlasti, na Badnji dan 1992. godine ukazali masi sa prozora Cetinjskog manastira, ispred Dvora je bilo spremno da primi metak bar desetak hiljada Crnogoraca. Što vjerujućih, što onih koji su se borili za njihova prava...
Četvrt vijeka kasnije, u relativno mirnodopskim uslovima, ni jedna desetina nije orna da se okupi oko badnjaka na tom trgu. Je li do njih ili do Crkve, tek sloboda očito ne umije da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj...
***
- Može se lako desiti da 50 ljudi obučenih u mantije dođe pred Skupštinu - najavio je mitropolit.
Može, ali to ništa neće promijeniti. Gospodaru odavno nije na polzu crkva na čiju službu dođe malo više vjernika nego onih obučenih u mantiju. Glasovi su u pitanju, njih na gospodarovu vodenicu navodi jedna druga crkva. Na čijem je čelu njegov omiljeni protivnik... A ođe su izbori baš nekako učestali...
I tu mantiju potonjih godina oblače neki čudni ljudi. Vjernici im ne vjeruju da su vjerujući. Zato što se baš nijesu pročuli kao posrednici do Boga. Češće do stečaja. Čije uvođenje u Crnogorsku crkvu vlast, za sada, ne smatra neophodnim.
- Upotrijebićemo sve sile demokratskim putem da osvojimo ono što je naše. Nećemo više na kašičicu - lapsus ili iskrenost, ali priznao je mitropolit.
Nećemo više - znači, ranije jesu... Zato je premijer D.M. uz osmijeh odgovorio na njegovu žalbu... Nije lijepo za državu da pristalice dvije crkve budu u isto vrijeme ispred hramova, uz policiju... Nije precizirao je li rješenje u tome da Crnogorci ubuduće uopšte ne dolaze...
***
Do vlasti je, a ne do hramova ovaj haos u Crnoj Gori. Inače ne bismo neđeljama gledali bruku od suđenja za udar na državu. Zgrada Višeg suda ne izgleda ni približno opasno kao ono što se u njoj zbiva. Utiranje puta za povratak gospodara . Zato osuđujuća presuda treba da bude objavljena prije predsjedničkih izbora. I hoće, ako sudijinica ne upropasti plan...
- Ne dopuštam pitanje, imaćete priliku... Zabranjujem odgovor, to možete u završnoj riječi... Kažnjava se advokat sa razloga što... Opominje se optuženi da ne gleda u...
I tako najmanje hiljadu puta... Nastavi li sa istim žarom, samo jednom od optuženih, Mihailu Čađenoviću, trebaće desetak ročišta da izgovori sve što nije smio tokom slobodne(?) odbrane... A branioci Miroje Jovanović i Jugoslav Krković bolje da i ne počinju bez garancije da će dobiti barem mjesec i po za završne riječi...
***
Zato bi najbolje bilo da Luiđ Škrelja i Marta Šćepanović pristupe u Viši sud. Za sada, ne na optuženičku klupu. Nego za sto Sudskog vijeća. Oposlili bi presudu istom brzinom kojom obezbjeđuju i drugi uslov za povratak gospodara . Zauzimanje Javnog servisa.
Obavezno pratite ovu ofanzivu na članove Savjeta RTCG. Ne zna se čija je borbena gotovost na višem nivou - dvoje poslanika iz Administrativnog odbora, Agencije za sprečavanje korupcije ili Državne ružičaste televizije. Konflikt interesa? Ma kakvi, samo još jedno moralno posrnuće partijskog bašibozuka. I Crne Gore, što god da je od nje ostalo...
***
Ivan Mitrović pokazao je sklonost padu već nakon signalnog metka, za svaki slučaj... Goranu Đuroviću spasa nema, čak i ako uspije da dokaže kako uzgoj salate nema veze sa pravom javnosti da zna...
Sad sve nade polažem u Nikolu Vukčevića... Uprkos tome što, kako je Pink utvrdio, pravi osrednje filmove... On je u Savjetu RTCG predstavnik Univerziteta Crne Gore. Na kojem je takav haos da se uzdam kako neće imati kad da mu nađu zamjenu do proljeća...
P.S. Milo Đukanović je samo jednom izašao na izbore bez podrške Javnog servisa. I izgubio vlast...
Bonus video:
