Petak, 24. jun - Svečano otvaranje auto-puta od Smokovca do Mateševa zakazano je za Dan državnosti. Nastavak gradnje još nije.
Kad sam bila mala, učitelji su stalno ponavljali: upoznaj svoju domovinu da bi je više volio. Ako su nekim slučajem na onom svijetu upoznati s činjenicom da nas je upoznavanje sa samo dva sela koštalo milijardu i kusur - garantujem da se u grobu obrću...
Izgradnja puta iz niđe u ništa počela je 2015, rok za završetak radova bio je maj 2019. godine.
U maju 2019. pomjeren je na 30. septembar 2020, a krajem aprila 2021. na novembar prošle godine.
To parče trase gradila je kineska kompanija Si-Er-Bi-Si, po dogovoru sa Vladom De-Pe-Esa koja je oko cijelog projekta podigla - kineski zid ćutanja.
Početna procjena da ćemo za brže i ugodnije putovanje od Podgorice do Kolašina platiti 809 miliona eura davno je zaboravljena.
Uoči svečanog otvaranja u opticaju je iznos od milijardu i trista miliona, što znači da kilometar puta košta oko 32 miliona.
- Kompleksan je geografski teren - pravdali su graditelji drastično poskupljenje.
Građani, međutim, vjeruju da je glavni uzrok zadovoljenje kompleksnih potreba bivšeg režima.
Zato je kineski projekat vijeka opkoljen “kineskim zidom”. Procurili su samo neki detalji o zaboravljenoj petlji, nešto kasnije o zaboravljenim električnim instalacijama, a nedavno i o zaboravljenim priključcima za Verušu, Lijevu Rijeku itd…
O zaboravljenim potraživanjima kineske strane tek će da curi, dodatni zahtjevi mjere se desetinama miliona...
Kineski partneri su naravno zadovoljni, rado bi gradili i preostale trase prema Baru i Boljarima.
- Glavna dionica auto-puta predstavlja prijateljstvo dvije zemlje - rekao je početkom godine kineski ambasador.
Bila je zadovoljna i bivša crnogorska vlast, iako je još za njenog mandata to prijateljstvo pretvoreno u omču o vratu. Ne njihovom, nego Crne Gore.
Zadovoljstvo nasljednika te vlasti, koji su u paketu naslijedili i obavezu plaćanja dugova, trajaće koliko i slikanje na svečanom otvaranju.
Nakon toga, kad god budžet bude u buli, ponavljaće nam riječi iz opozicionih dana:
- Ovo je najskuplji auto-put na svijetu!
To znamo i bez njih, zato bi bilo humano da saznamo i neke detalje: koliko će stvarno koštati cijeli projekat, što je sve obećano a nije urađeno, ko je kriv za dodatne troškove...
I, naravno, hoće li i kada biti izgrađene preostale dionice i svi pristupni putevi...
Da ne ispadne kako nas je milijardu i kusur eura koštalo - slikanje za razglednice...
* * *
Subota, 25. jun - “Imamo preporuke od naših NATO partnera kada su u pitanju strateške vrijednosti države i to da vodimo računa ko će voditi ta mjesta, vjerujem da ćete imati to u vidu. Dati nekom takvo mjesto koji ne dijeli NATO vrijednosti i to od strane premijera, nekako se kosi sa mojim razmišljanjem i shvatanjima.”
Jeste li pročitali ovu izjavu ministra kapitalnih investicija? E, pročitajte još jednom...
Ime ministra nije bitno, on je samo učinio javnim kapitalni većinski princip u manjinskoj Vladi.
I kapitalnu pamet većine poslanika koji tu Vladu podržavaju.
Je li ovo normalno, Milutin Đukanović ne može ponovo na čelo Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore zato što "imamo preporuke NATO partnera da vodimo računa ko će voditi ta mjesta"...
Takve preporuke NATO jeste uputio prije godinu i po, ali povodom izbora direktora bezbjednosnih službi. Zbog toga što s njima razmjenjuje i tajne podatke.
Proizvodnja i promet struje su javni posao, naročito otkako se njime ne bave direktori iz DPS-a, SDP-a, BS-a i SD-a.
Čemu onda ovo brukanje?
Da saopšte kako ga odbijaju zbog politizacije, neracionalnog trošenja, partijskog ili samo prekomjernog zapošljavanja, skrivanja informacija, preuzimanja zasluga za dobit izazvanu višom silom i netačnog predstavljanja izdataka - ne mogu zbog javnosti.
Sve to, i u mnogo većem obimu, radili su kadrovi gorepomenutih partija. Ne samo u EPCG-u, nego u svim državnim kompanijama.
* * *
Nedjelja, 26. jun - Hvala medijima koji su dan ranije objavili poslanička pitanja, za razliku od prošlog premijerskog sata ovaj ću propustiti namjerno.
Da mi cijelu sedmicu već prvog dana upropaste temeljni ugovor sa SPC, popis stanovništva i Otvoreni Balkan - e, toliki mazohista nijesam.
Ali, biće i drugih tema? Znam ali, kad prodimim zbog tri prve, na fabrička podešavanja ne može me vratit’ ni Pura Popović.
- Jesmo li pogriješili dajući Vam podršku prije šezdeset dana - pitaće on premijera na kraju sjednice, ne samo u ime LP-a, nego i DPS-a, SDP-a i BS-a.
- Nijeste vi pogriješili što ste mi podršku dali, nego ja što sam tu podršku prihvatio - odgovorila bih u premijerovo ime.
* * *
Ponedjeljak, 27. jun - Prespavah premijerski sat, kud ta sreća da se nijesam budila do kraja poslaničkih pitanja.
Što je Aleksandra Vuković htjela da pita ministra inostranih djela, nijesam zapamtila.
Pogubila sam se čim je od Berlinskog procesa ofanzivno premostila do Berlinskog kongresa, a od otvorenog Balkana do Garašaninovog Načertanija i Memoranduma SANU.
Kad je na red došao Srpski svet Aleksandra Vulina, imala sam subjektivni osjećaj da je njegova vojska već prešla granicu kod Boljara...
* * *
Utorak, 28. jun - ‘Oće baksuzluk na Vidovdan još od 1989. Kad je Slobodan Milošević rekao da “ni oružane bitke nijesu isključene”.
Upravo zbog toga što ih upravo on nije isključio, dvanaest Vidovdana kasnije izručen je Haškom tribunalu.
Članovima Radne grupe Vlade Crne Gore, koji su sa SPC usklađivali radnu verziju temeljnog ugovora, ne prijeti slična opasnost. Ali, ne bila ja u njihovoj koži bar ovo do Ilina dne.
Zašto? Pa zbog toga što su ga započeli naopako, a “ono što naopako počne ne može se završiti do naopako, tj. nikako se ne završava nego tako naopako traje”...
- Crna Gora koju zastupa Vlada Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva koju zastupa Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve (u daljem tekstu: strane ugovornice), u namjeri da urede pravni okvir međusobnih odnosa... - tako počinje ugovor koji već na startu unosi nered u pravni okvir države Crne Gore.
Zašto? Pa zato što u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti piše da se “pojedina pitanja od zajedničkog interesa za Crnu Goru i jednu ili više vjerskih zajednica mogu urediti ugovorom koji zaključuju Vlada i vjerske zajednice”...
Što je tu naopako? Pa to što Srpska crkva ne može biti strana ugovornica jer je u Jedinstvenoj evidenciji vjerskih zajednica u Crnoj Gori jednostavno - nema.
Ima Mitropolije, tu su još tri eparhije, sve one jesu u duhovnom jedinstvu sa SPC. U geografskom nijesu, a Vlada smije da sklapa ugovore samo sa vjerskim zajednicama - u Crnoj Gori.
Znao je to, bolje i od zakonopisaca i članova Radne grupe, pokojni mitropolit Amfilohije.
Zato je uporno ponavljao da ugovor sa državom može potpisati isključivo on.
Jeste, ali on je samo na čelu Mitropolije koja ne pokriva svu Crnu Goru?
Tačno, zato je mitropolit Amfilohije blagovremeno, pet dana nakon obnove državne nezavisnosti, formirao Episkopski savjet Pravoslavne crkve Crne Gore. I od patrijarha Pavla, koji je odlično razumio nove okolnosti, dobio podršku.
Taj dio Amfilohijevog nasljeđa ukinut je prošle godine u Beogradu.
Podgorici je, za utjehu, ostala spomen ploča sa titulom "arhiepiskop cetinjski".
Tješenje preostalih vjernika najavljivanjem ugovora (i) sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom više ne pije vodu.
Ako sva istorija i sva imovina Crne Gore/Zete iz prošlog milenijuma bude ugovorom uknjižena na SPC, onda se postojanje jedne “strane ugovornice” - CPC - briše odmah nakon potpisivanja.
Brisanje druge "strane ugovornice" - države Crne Gore, tj. njene Vlade - uslijediće nešto kasnije...
Takav slijed događaja, ako nekome u Vladi još nije jasno, biće jedina razlika u odnosu na 1918... Kad su se pripreme za nestanak CPC i Crne Gore odvijale istovremeno...
* * *
Srijeda, 29. jun - Zaludu se sklanjam od ovih crkvenih tema, neće one da se sklone od mene. Cijeli dan provedoh čitajući nastavak temeljnog ugovora.
Kako koji član, tako se sve temeljnije iznerviram. Je li moguće da niko iz Vladine radne grupe ne zna ni osnovne činjenice iz crnogorske istorije.
Taman krenuh da se svađam s njima pasus po pasus, kad na telefon počeše da stižu obavještenja na istu temu sa raznih portala.
- Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi priznaje se kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija o duhovnoj vlasti (Odluka Narodne Skupštine Knjaževstva Srbskog od 21. maja 1836. godine) i Zakona o Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi („Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, broj 269/1929)“ - citiraju neki autori tek sad član 11 Zakona o verskim zajednicama Srbije.
Imala bih tim povodom masu pitanja za autore radne verzije temeljnog ugovora, ali za danas samo jedno:
- Kakve su veze sa Srpskom crkvom mogli imati Stojan Jovanović (Sv. Vasilije, 1610-1671) i Petar Petrović (Sv. Petar, 1748 -1830) kad su obojica umrli prije njenog rođenja...
* * *
Četvrtak, 30. jun - Patrijarh srpski Porfirije saopštio je da je postignuta načelna saglasnost o temeljnom ugovoru između Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore.
Na zajedničkoj konferenciji za medije on je kazao kako je imao radosnu priliku da se po treći put sretne s premijerom Crne Gore Dritanom Abazovićem.
Imala sam do prije dvije godine i ja tih radosnih prilika, ne samo tri nego masu.
Zato sam, uprkos najavama, iznenađena ovom saglasnošću makar bila samo načelna.
Niko iz crnogorske vlasti nema pravo da sa srpskim patrijarhom postiže bilo kakvu saglasnost o ovakvoj verziji temeljnog ugovora.
Ni po koju cijenu, a kamoli po cijenu pada jedne Vlade...
Bonus video:
