STAV

U Ukrajini se brane sloboda i demokratija

Pomoć koju Ukrajini šalje Vlada Crne Gore ne samo da je politički odgovorna odluka, već je i moralna obaveza

4022 pregleda 13 komentar(a)
Foto: Gov.me
Foto: Gov.me

Brisanje granica na evropskom kontinentu, koje se postepeno odvijalo od Drugog svjetskog rata, omogućilo je velikom broju građana evropskih država da se slobodno kreću, neopterećeni carinskim i drugim formalnostima. Prelazak iz, recimo Francuske u Njemačku ili Litvanije u Poljsku danas možete uočiti samo ako pažljivo gledate na neku od navigacijskih aplikacija. Međutim, ta evropska idila prestaje ako se ovih dana zaputite iz Poljske u Ukrajinu. Sa poljske granice, u još uvijek spokojnom dijelu kontinenta, sve je mirno, saobraćaj odlično funkcioniše po novim i prostranim autoputevima, preko moderne željeznice i novog aerodroma. Ipak, aerodrom u malom poljskom gradu Žežov, blizu poljsko-ukrajinske granice, jasno će vam pokazati da se nešto opako i nesvakidađnje dešava u blizini. Oko piste su raspoređena brojna vojna vozila i raketni sistemi za protivvazdušnu odbranu. Sa ovog mjesta se kreće kopnenim putem u jednu sasvim drugu evropsku realnost, u Ukrajinu u kojoj već devet mjeseci bukti ratni sukob, sve od 24. februara kada su ruske oružane snage napale svog susjeda kopnom, iz vazduha i sa mora.

Ukrajina je miroljubiva evropska država koja se još uvijek bori sa brojnim izazovima tranzicije, koji su poznati i građanima Crne Gore i našeg regiona. Ukrajina nikada niti je kome prijetila niti ga je provocirala, posebno ne susjednu Rusiju, znatno veću i ekonomski a posebno vojno moćniju zemlju. Ukrajina se samo borila za pravo da samostalno bira svoju sudbinu, pa je i to radila oprezno i sa puno takta, bivajući svjesna opasnosti koja joj vreba sa istoka. Prvih deset godina nezavisnosti Ukrajinci su uspijevali da održavaju korektne i balansirane odnose sa Moskvom. U Rusiji su se u to vrijeme odvijale burne demokratske promjene, praćene ekonomskim i socijalnim turbulencijama, imperijalne težnje bile su prisutne samo na marginama društva, u radikalnim nacionalističkim političkim grupama. U tim okolnostima je Ukrajina pristala da se odrekne svog nuklearnog naoružanja u zamjenu za bezbjednosne garancije, koje je, između ostalog, ponudio i zvanični Kremlj. Te garancije, pokazaće se već 2014. godine, bile su samo bezvrijedno slovo na papiru.

Sa dolaskom Putina na čelo Rusije, odnos prema Ukrajini se radikalno mijenja. Građanske proteste koji se sa Majdana šire po čitavoj zemlji ruski vlastodržac shvata kao direktnu opasnost za sebe i svoj kleptokratsko-autoritarni režim. Krijući se iza narativa o ukrajinskom progonu ruskog stanovništva, nacističkom režimu i NATO zavjeri protiv Rusije, Putin se zapravo plaši slobodne, demokratske Ukrajine koja prirodno teži da se integriše sa uspješnim evropskim državama i projektima i udalji od predatorskog režima u Moskvi kome nije dovoljno zarobljavanje sopstve zemlje. Strah od 'virusa demokratije' u susjedstvu pomiješan sa imperijalnim ideologijama ekstremista poput Dugina, motivisali su Putina da svim silama udari na svog susjeda.

Razaranja gradova, blokade luka, uništavanje infrastrukture, hiljade ubijenih, stotine hiljada izbjeglica, posljedica su najbrutalnije agresije u Evropi u poslednjih 80 godina. Ali, Ukrajina se nije predala i nije ostala sama. Mnogi su očekivali da će okupacija zemlje biti završena za par sedmica. Putin se nadao da će političkim manipulacijama i ekonomskim pritiskom podijeliti zapadne saveznike. Ništa od ovog crnog scenarija se nije desilo. Ukrajinci oslobađaju okupirane krajeve, a pomoć od prijateljskih država, uključujući i naoružanje, nastavlja da pristiže u velikim količinama.

Odlučnost i samouvjerenost ali i vedrina ljudi koji su sigurni u ispravnost onoga za šta se bore, sve su nas impresionirali tokom nedavnog boravka u Kijevu, Irpinu i Lavovu. To se osjeća na svakom koraku. Jednako u skrivenim i zamračenim objektima u kojima sjede najviši zvaničnici, preko gradonačelnika razorenog ali odbranjenog Irpina i komandanta teško granatirane Vojne akademije u Lavovu, do ozbiljnih i odvažnih pratilaca koji su čitavo vrijeme brinuli o bezbjednosti naše delegacije.

Zato je i pomoć koju im šalje Vlada Crne Gore ne samo politički odgovorna odluka, već i moralna obaveza. Prijale su nam riječi zahvalnosti upućene našoj zemlji na njenoj političkoj i materijalnoj podršci kao i na iskazanoj solidarnosti odlaskom predsjednika vlada Albanije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije u Kijev u junu ove godine, upravo na inicijativu crnogorskog premijera.

Solidarnost i jedinstvo koje su pokazali zapadni saveznici u odgovoru na rusku agresiju ne smiju biti dovedeni u pitanje usljed sitnih političkih i ekonomskih interesa i razmirica, kojih uvijek prirodno ima u demokratskim državama. U Ukrajini se danas brani ne samo sloboda i vrijednosti te zemlje i nacije već svih demokratskih država.

Autor je državni sekretar Ministarstva odbrane Crne Gore

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")