Petak, 5. maj - Čudo je ta demokratija, oborismo dvije Vlade za manje od tri godine. Sad čekamo treću - sreću, i to većinsku...
Da sve pozlati, ako je vjerovati društvenim mrežama...
Uprkos tom izlivu optimizma, i dalje biram da vjerujem svojim očima. Zato i danas, nakon oproštajnog izvještaja, o Vladi Dritana Abazovića mislim isto što i na dan njenog izbora.
Bila je to dobra Vlada, dobronamjernih - liše par izuzetaka - ministara. I isto takvog premijera, u Crnoj Gori još i premijernog po nekim osobinama koje smatram najvažnijim za vođenje državne politike.
Prve dvije su lične - kosmopolitizam i hrabrost.
Treća je politička - spremnost da se interesi vlastite partije podrede višim i opštedruštvenim ciljevima, koliko god i lider i partija zbog toga bili na gubitku.
***
Nije baš djelovalo logično, ali žestoko sam se protivila formiranju manjinske Vlade. Ne zbog sumnje u politički kvalitet njenog rada nego u moralne kvalitete njene podrške.
Ipak, bila je prva koju sam ikad podržala i prva zbog čijeg ću odlaska žaliti...
Zašto? Prvo, zato što je ZIKS dobio masu novih stanara, i to onih čije sam useljenje čekala decenijama.
Ali, to je zasluga tužilaštva? Jeste, samo što je do te zasluge došlo voljom Vlade, pa Skupštine, a tek onda "državnih advokata".
Postojali su VDT i SDT i mnogo ranije, ali nijesu ništa uradili jer nije bilo - političke volje.
Da je manjak te volje najveći problem u borbi protiv korupcije i kriminala, ubjeđivali su nas i bivša opozicija i civilni sektor i, naročito, komesari iz Evropske unije. Izgleda da je to prebrzo zaboravljeno...
Kad se konačno pojavila Vlada sa viškom te volje, svi su se potrudili da je što prije - sruše.
***
Drugo moje očekivanje bila su dva važna zakona - o oduzimanju pokradene imovine i o slobodnim izborima.
Vlada je prvi napisala, nezadovoljne su i vlast i opozicija i civilni sektor i EU...
Ja nijesam. I ne mislim da nije usvojen zbog sadržaja, nego zbog onih na koje se može odnositi...
Iz istih razloga, i treći put za godinu na izbore ćemo izaći po istom zakonodavstvu...
I treće, četvrto i peto očekivanje, ali ne po važnosti, ticalo se tzv. malih običnih problema, poput onih sa pljačkom šljunka, šuma, rijeka - ispunjeno je...
Uh, mogla bih sad esej da napišem o meraku s kojim sam dočekala onu zabranu prenamjene zemljišta nakon paljevine...
***
Od onih velikih međunarodnih poslova mene je zanimao samo jedan...
Ne, nije ulazak u Evropsku uniju, ne znam ni što ćemo tamo... Nakon što je, umjesto da evropeizira Balkan, ona balkanizovala sebe...
Meni je za brigu bilo samo da opet ne napravimo kakvo zlo komšijama, naročito Kosovu.
Dovoljno smo mu odmagali...
Još od 1981, kad su Albanci prvi put zatražili republiku, pa sve do 1999. kad su mnogi od njih zbog tog zahtjeva završili u masovnim grobnicama...
Prošlo je skoro četvrt vijeka, NATO je na Kosovu i od toga niko u Crnoj Gori ne pravi problem.
Čemu onda frka da Kosovo bude u NATO-u? Ili u UN? Ili u EU i Savjetu Evrope...
E, zbog ovog posljednjeg hvala manjinskoj Vladi na podršci da i naše komšije budu dio bar neke većine...
* * *
Subota, 6. maj - Čitam komentare jučerašnjeg Vladinog raporta, salve uvreda ne jenjavaju čak ni na kraju ionako kratkog mandata.
Tako je to od njenog formiranja, kao eksplozija akumuliranog bijesa koji teško oboljelo društvo neće ili ne umije da kontroliše.
Ali zato hoće i umije da priziva policijsko-tužilačku kontrolu nad bijesom koji osnovci iskazuju tučom u dvorištu.
Razumijem, naravno, razočarenje onih koji su od ove Vlade očekivali više.
Samo mi nije jasno na čemu su zasnivali svoja očekivanja. Kad su prije godinu znali isto što i ja - da je manjinska, vremenski oročena i ograničena podrškom.
Nažalost, takva je bila i jedina moguća, ali ne voljom mandatara nego partija. Kako onih koje su odbile da je podrže tako i onih koje su joj dale podršku a onda je naprasno oborile...
Zaludu je sad objašnjavati koliko bi bila uspješnija da su 28. aprila 2022. DF i DCG dali podršku većinskoj Vladi i punom četvorogodišnjem mandatu.
Ali, jedno pitanje još ima smisla - što je DPS imao u planu kad je obarao...
Da podigne izbornu gotovost uoči lokalnog glasanja? Vidjeli smo kako je podigao, naročito u glavnom gradu i prijestonici...
Da širenjem straha od temeljnog ugovora sa SPC podigne nacionalnu gotovost Crnogoraca i sruši vlast na ulici? Vidjeli smo kako je prošao taj pokušaj reprize 1989. kad je vlast srušena podizanjem istovjetne gotovosti drugog naroda...
Da Predsjedniku omogući treći mandat i partiji treću sreću na parlamentarnim izborima? Vidjeli smo kako je omogućio, na predsjedničkim je poražen sa 66.823 razlike... Piši propalo i za 11. jun...
A da napišem čemu je poslužio pad Vlade? Pa, proizvodnji haosa, jer se autokratski režim u njemu najbolje snalazi...
I proizveo ga je, ali ne sam...
Samo što priliku da se u tom haosu snalazi neće dobiti ni DPS, ni partije koje su mu pripomogle da ga proizvede.
Dobiće je neko treći...
A hoće li uspjeti da se snađe ili će proizvesti još veći haos? E, to ćemo da gledamo nakon 11. juna...
* * *
Nedjelja, 7. maj - Dan žalosti u Crnoj Gori, zbog dva masovna zločina koji su se u dva dana dogodili u Beogradu i Mladenovcu.
Zločini koje tabloidni srpski mediji čine nad svima u Srbiji i dalje traju.
A o tome što čini njen predsjednik Aleksandar Vučić - sve su već napisali najugledniji srpski kolumnisti...
* * *
Ponedjeljak, 8. maj - Izvještavajući o tragičnim događajima u susjednoj državi, crnogorski mediji pokazali su visok nivo profesionalnosti.
Neočekivano, prije svega, zbog neznanja i neprofesionalnosti kojima smo svjedočili neposredno nakon prošlogodišnje tragedije na Cetinju.
Zašto nam ne date imena svih žrtava?... Čiji je metak usmrtio ubicu?... Zašto nije ubijen čim je pucao u podstanare?...
Nizala su se tada pitanja slična ovima nad kojima se sada zgražava javnost i Crne Gore i Srbije i cijelog regiona.
Na pokušaj tužiteljke da odgovori kako se imena prvo saopštavaju porodicama, kako smrtonosni metak mogu pronaći samo obducenti - slijedila su nova i jednako neprikladna pitanja...
Koje su mu bile posljednje riječi?... Je li se prethodno svađao s familijom?...
* * *
Utorak, 9. maj - Posvađalo se izgleda, i to odavno, crnogorsko društvo sa zdravim razumom...
Teško zemlji u kojoj se odgovori na vršnjačko nasilje očekuju od policije...
Zašto? Pa zato što je ona posljednja u nizu!
Kad djeca postanu nadležnost policije nasilje se već dogodilo.
Da preventivno djeluju, mogu samo roditelji i škola.
Tim redom treba tražiti i odgovornost. Društvene mreže su tek na trećem mjestu, jer i njihovo korišćenje zavisi od roditelja i škole.
Na prvi pogled, pametni telefoni u prvom osnovne ne moraju dovesti do pištolja u sedmom. Ali, jedan već jeste!
A uniformisani policajac sa pištoljem u školskom dvorištu - ni na prvi, ni na bilo koji dječji pogled - ne asocira na mirno rješavanje đačkih sporova.
* * *
Srijeda, 10. maj - Reflektor sinoć bio za čistu peticu...
Dvočasovna dopunska nastava za đake, roditelje i nastavnike...
Naročito za novinare koji, uprkos tragičnim opomenama, ne shvataju da je za evidenciju baš svakog slučaja vršnjačkog nasilja zadužena policija a ne mediji...
Nijesu ni naša djeca otporna na slavu preko naslovnica...
Bonus video:
