Početkom 1990-ih, svi američki japiji i penzionisani stanovnici predgrađa, koji poštuju sebe, kupovali su električne pekače hljeba - prodaja je dostigla četiri miliona. Ali ovaj hir je brzo splasnuo kada su novopečeni pekari amateri otkrili da punjenje metalnog kalupa preciznom količinom brašna, jaja, hljeba, kvasca i soli zahtijeva mnogo više novca i vremena nego što je potrebno za pješačenje do najbliže pekare. Nisu li električni automobili pekači za hljeb našeg vremena?
Uprkos preduzetničkom daru osnivača Tesle Elona Maska, kao i milijardama dolara državnih subvencija za električna vozila, potrošači i dalje očigledno više vole da se voze do benzinske pumpe i napune rezervoar za pet minuta, nego da preuređuju svoje garaže i grozničavo traže stanice za punjenje na parkingu tržnog centra. Prema podacima J.D. Powera, 21% javnih stanica za punjenje automobila jednostavno ne radi. Potrošači počinju da izbjegavaju električna vozila, a to će uticati ne samo na auto-industriju, već i na odnose između SAD i Kine, državne budžete i cijene roba.
Sve je više dokaza o ovoj promjeni. U januaru ove godine, Hertz, koji je 2021. uz veliku pompu kupio 100 hiljada Teslinih automobila, napravio je oštar zaokret od 180 stepeni i počeo da otpisuje trećinu svoje cjelokupne flote električnih vozila, što je dovelo do smanjenja profita za 245 miliona dolara. Hetzovo obećanje da će kupiti 175 hiljada električnih vozila od kompanije GM najvjerovatnije neće biti ispunjeno. Izvan bogatih, trendovskih zajednica, potrošači prolaze pored električnih vozila i umjesto njih kupuju hibride i motore na benzin.
U četvrtom kvartalu 2023. prodaja električnih vozila porasla je za samo 1,3%. Prema Edmundsu, električna auta obično stoje kod prodavaca tri nedjelje duže od onih na benzin. Električni automobili Mercedes Benz EKS su na štandovima već četiri mjeseca, pa je finansijski direktor kompanije nedavno priznao da je tržište „prilično surovo“. Potrošači izbjegavaju električna vozila uprkos ratu cijena u kojem su Ford, Tesla i GM snizili cijene u prosjeku za 20%, što je dovelo do toga da Ford gubi 36.000 dolara na svakom prodatom vozilu.
U međuvremenu, državne vlade, iako su njihovi budžeti izuzetno mali, ogromnim subvencijama podstiču i podržavaju prodaju električnih vozila. Kalifornija nastavlja da dijeli 7.000 dolara za svako novo električno vozilo (povrh maksimalnog mogućeg federalnog poreskog kredita od 7.500 dolara), iako izvještava o rekordnom budžetskom deficitu od 68 milijardi dolara. Nju Džersi šalje ček od 4.000 dolara kupcima električnih automobila čak i kad državni prihodi opadaju. Kako će državne vlade opterećene dugom držati ovu slavinu za novac otvorenom?
Kompanije koje su sumnjale u izglede električnih vozila i kladile se na hibride (na primjer, Tojota) sada izgledaju izuzetno oštroumno. Na kraju prošle godine, Tojotine berzanske kotacije bile su 40% ispred kotacija GM-a. Pod vatrom entuzijasta električnih vozila i analitičara sa Volstrita, predsjednik Tojote Akio Tojoda rekao je prošlog oktobra da ljudi konačno „počinju da vide stvarnost“. Sindikati automobilskih radnika su odahnuli jer je za proizvodnju električnih vozila potrebno 90% manje djelova i 30% manje radnih sati.
Sve ovo, naravno, ni na koji način ne umanjuje genijalnost inženjera i dizajnera električnih vozila. Gledajući trke pametnih automobila ili paralelno parkiranje električnog automobila, teško je povjerovati da su ova vozila nekada omalovažavajuće nazivali kolicima za golf fensi brendova. Elonu Masku su date različite (neke nisu za štampu) karakteristike, ali njegovi automobili nadmašuju Porše, njegove rakete lete bolje od Nasinih, a u njegovoj sagi o insajderskom trgovanju ostavio je advokate Komisije za hartije od vrijednosti u prašini.
Međutim, sve ovo ne znači da Mask uvijek pobjeđuje. Osim fizike i inercije potrošača, električna vozila nailaze i na druge prepreke, prije svega kvarove na mreži. Raste broj Amerikanaca koji iznenada ostaju bez struje, a dužina trajanja isključenja je sve veća. Prema američkoj Upravi za energetske informacije, između 2013. i 2021. prosječno trajanje nestanka struje se udvostručilo (sa 3,5 sata na više od 7 sati), pri čemu se učestalost nestanka struje povećala za skoro 20%. Ne iznenađuje što u takvoj situaciji ljudi ne žele da svoju mobilnost vezuju za utičnicu u zidu, posebno ako se sjetimo sumnje u pouzdanost obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar), koji će uvijek biti ugroženi oblacima i uslovljeni mirnim vremenom.
Amerika svakako nije sama. Kineski proizvođač automobila BID (Izgradi svoje snove) nedavno je bio na naslovnim stranama jer je prošle godine prodao tri miliona električnih vozila, u poređenju sa Teslinih 1,8 miliona. Ali, klimava kineska ekonomija je osjetljiva na slabiju prodaju u SAD. Kineski zvaničnici i privatni sektor položili su velike nade u proizvodnju baterija u zemljama kao što su Zimbabve, Demokratska Republika Kongo, Kuba i Rusija, gdje se iskopava litijum, kobalt, kadmijum i drugi važni minerali. Ali da li će Kina nastaviti da podmićuje afričke političke lidere ako cijene ove robe padnu? Koliko dugo će ova slavina ostati otvorena?
Pomama za aparatom za pečenje hljeba iz 1990-ih nije bila podržana vladinim subvencijama, vladinim odlukama ili ogromnim popustima koje kompanije obezbjeđuju da bi povećale udio na tržištu. Da se sve ovo dogodilo, onda bi, vjerovatno, ti pekači bili u modi još nekoliko godina. Električne automobile su reklamirali predsjednici, guverneri, poreske uprave i tehnološki stručnjaci. Ali ljudi ih ne slušaju. Predsjednik Dvajt Ajzenhauer, koji izgleda sjajno u džipu od 60 konjskih snaga, upozorio je: „Ne možete da budete lider udarajući ljude po glavi: to je nasilje, a ne liderstvo“. Na automobilskom tržištu, dakle, lider ostaje - motor sa unutrašnjim sagorijevanjem.
Autor je bivši direktor za ekonomsku politiku Bijele kuće za vrijeme predsjednika Džordža V. Buša i generalni direktor Tiger hedž fonda; dobitnik je nagrade za nastavu Allyn Young Harvardovog Odjeljenja za ekonomiju
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N.R.)
Bonus video:
