Moja domovina je Crna Gora. I zato imam pravo da tražim da ona bude najbolja na svijetu . Kada su arhitekte naše države potpisali Ustav i Deklaraciju o nezavisnosti 2006. godine oni su zapravo potpisali priznanicu koju mi zapravo trebamo unovčiti , a to je ravnopravnost svih Crnogoraca.
Ova priznanica sadrži obećanje da svim ljudima , Crnogorcima , Srbima , Albancima , Bošnjacima, Muslimanima, Hrvatima i ostalima zagarantovano pravo na život, slobodu i sreću . Bez obzira da li su neki bogati a drugi opet siromašni.
Danas je jasno da moja domovina Crna Gora nije odgovorila na ono što stoji u ovoj priznanici, bar što se tiče iskrenih patriota koji su vjerovali i dalje vjeruju, a nijesu se snašli u tranzicionoj pljački svoje domovine i koji još naivno vjeruju u društvene vrijednosti kao što su pravda, rad, ili priznate društvene zasluge za svoj rad. Moja domovina je nekim svojim podanicima dala ček bez pokrića. Izgleda da je za te podanike banka pravednosti bankrotirala.
Na nama je da podsjetimo našu domovinu Crnu Goru da je sada vrijeme da se dozvoli da pravednost postane stvarnosr za sve njene građane.
„Sa ovim uvjerenjem biću sposoban da od brega očajanja, načinim kamen nadanja. Sa ovim uvjerenjem mi ćemo biti sposobni da neskladnosti naše nacije pretvorimo u zvuke predivne simfonije...“ Dr. Martin Luter King.
Priznajem, ja nijesam plagijator. Parafrazirao sam i na kraju citirao djelove govora Martina Lutera Kinga održanog povodom marša na Vašington 28.08.1963, godine . Time sam htio da pokažem dvije stvari . Crna Gora je neoliberalno društvo koje ima gotovo iste probleme koje je imala Amerika tada i ima sada.
Umjesto rasne, naše društvo ima nacionalnu i stalešku podvojenost. S tim što kada partiokratska elita odluči da nekoga pozove u viši društveni stalež , onda se vidi tek da među tom manjinom vrijedi samo lični materijalni interes a nikako nešto drugo. Za niže staleže rezervisali su predrasude i podjele.
I kao što je u Americi važilo nepisano pravilo , ako si crnac onda si korisnik socijalne pomoći, diler i eventualno u najboljem slučaju dobar sportista, tako danas u mojoj domovini lansira se stigma da ako si Srbin automatski si za Rusiju , a ona je protiv Crne Gore.
Ako si Crnogorac onda si po difoltu za NATO i Ameriku ! I kod nas je izvršena podjela društva na dobre i loše momke. A svi zajedno po neo lineralnom konceptu dalje siromašimo i materijalno i duhovno. Kad Majkl Pens na kraju svog govora kaže Bog vas blagoslovio, onda to naša elita dočeka sa aplauzom. Sad zamislimo da neki naš javni zvaničnik to ponovi ili javno u kameru kaže „Pomaže Bog” , niko mu ne bi odgovorio , nego bi ga stigmatizovali i napali da je četnik . Eto . To oslikava svo licemerje koje nam je servirano kao model društvenog ponašanja . To je priznanica bez pokrića .
I mi u Crnoj Gori smo imali svoj politički marš . Marš na Cetinje. Kada je sadašnji Predsjednik države polagao zakletvu. Priznajem da mi je bila čast što sam sa Markom Milačićem i drugim mladim slobodnim ljudima prepješačio 33 kilometra do Cetinja da pokažem svojoj djeci da se nijesam pomirio sa licemerjem i svođenjem moga i njihovog života na puke brojke. Svejedno da li su to brojke na žiro računima , ili biračkim spiskovima. Marširao sam tada kao što to činim i sada, da bih tražio od moje domovine da bude najbolja na svijetu , jer ja imam priznanicu da sam ravnopravni građanin moje domovine. Imam ustavno pravo da ne pristajem na sve te podjele i pljačke koje se kriju iza naših podjela. Imam pravo da se borim protiv svih reformi koje to zapravo nijesu . Zbog toga ću uvijek podtžavati sve slobodne ljude koji se javno bune. Uvijek ću marširati sa njima.
Bonus video:
