Nešto baš i nijesam ponešena za državnim praznicima... A ni za državom. Uspjeli su da je ogade i starim liberalima. Koji su za nju učinili sve što su mogli. Jedino nijesu legli pred one tenkove na Debelom brijegu. Još se kajem što nijesam blagovremeno skončala pod njihovim gusjenicama. Da ne gledam ovu tugu od Crne Gore...
Ipak, nekako sam još slaba na Trinaesti jul. Valjda zato što me podsjeća na vrijeme kad je moja domovina nešto značila. I sebi i drugima.
Kao da čujem profesora istorije... Zublja slobode u porobljenoj Evropi. Prvi opštenarodni ustanak. Više od dvije trećine vojno sposobnog stanovništva, osim Podgorice koja je bila pod Italijanima i nekoliko gradova pripojenih Albaniji, bilo je orno da pogine rušeći fašizam. U vrijeme kad su velike države ćutale. Od straha. Moj profesor bi sad dodao - i od stida što im tako mala zemlja pokazuje put...
Patetično je, ali istinito. Trinaesti jul bio je datum posljednje efikasne crnogorske pobune. Protiv nepodnošljive diktature režima. Protiv države koja pripada samo nekima, ne svima. Protiv političara koji moć i novac stiču unovčavajući nesreću naroda.
Istoričari kažu - datum jedinstven u istoriji. Ne može se ponoviti. Vjerujem. Ne zato što više nema razloga za pobunu. Nego zbog toga što više nema Crnogoraca...
***
Teže od praznika podnosim njihovu proslavu. I ovu trinaestojulsku organizuje režim koji je za samo 27 godina urnisao ne samo sve ideale, već i sve principe, norme i ciljeve zbog kojih je Ustanak ostao svijetli dio evropske istorije...
Ideolozi depeesa uspjeli su da naprave karikaturu i od Crne Gore i od njenog antifašizma. Praktikuju ga samo u govorima. Na djelu, kolektivno su vrlo skloni nekim fašističkim metodama rada. Ili postoji neko drugo ime za ubijanje Hrvata u vrijeme uspona velikog državnog projekta - srpske republike Dubrovnik. I oslobođenja Sarajeva od Sarajlija. I čišćenja Bukovice od Muslimana. I Danilovgrada od Roma...
U farsu je pretvoren još jedan trinaestojulski cilj - nacionalno oslobođenje. Teror režima, dobro osmišljenim redom, trpe naizmjenično svi... Crnogorci, Hrvati, Albanci, Bošnjaci i Srbi... Svi osim onih koji pripadaju najbrojnijoj naciji, depeesovskoj... Nije baš nešto etnički jedinstvena, ali interesno jeste. To je jedino što je još drži ucijelo...
Tragične slike socijalnog i ekonomskog oslobođenja, a i to je dio proglasa uoči ustanka, gledamo svakog dana. Na TV ekranima, u komšiluku, a naročito pored kontejnera... Ponekad i ispred Vlade i Skupštine, dok ne dođu specijalci...
***
Sedamdeset šest godina poslije ustanka, Crna Gora ponovo plamti. U Katunskoj nahiji stutnjelo je sedam sela. Sva zajedno, nijesu zaslužila ni pet minuta u TV dnevnicima. Ni jednu jedinu riječ državnih dužnosnika. Iako su već treću sedmicu u plamenu Velestovo, Lastva, Markovina, Barjamovica, Gornje Zagarače i cijeli Garač...
Avioni ne nadlijeću, smeta im vjetar. Ministri ne dolaze, nijesu izbori. A i ogriješili bi se o sebe da nijesu spojili praznike i vikend. Od ponedjeljka će i oni pred kamere, ako dotle sve ne izgori...
Vojska se živa ne čuje, primijećeno je samo nekoliko marinaca u akciji na primorju... Civilna zaštita je izumrla još na početku mandata ovog režima... Ne glaskaju se ni NVO, ni ekološka društva, ni lovačka udruženja. Nije im vatra još stigla pred kancelariju...
A što bi s onom specijalnom jedinicom? Kao da je obučavana samo za gašenje političkih požara. Čini mi se da za ove julske vatre i ne treba neka škola. Više snaga, a specijalci je imaju na pretek. Svjedočanstva im se još vrte po internetu...
Tek u neđelju veče Vlada se vratila sa raspusta. I objavila poruku kako će narednog četvrtka nagraditi vatrogasce. Na Tviteru!? Sprdaju li se oni s tim ljudima, kad misle da im je sad baš do tvitovanja. Ili se, po navici, sprdaju sa cijelom Crnom Gorom.
***
I papa Franjo je otišao na odmor, ali nije zaboravio pastvu. Zabranjeno kukanje, napisao je na ulaznim vratima. I onda bliže rastumačio poruku: Učinite nešto da bi vam život bio bolji! Dobro, nije baš pozvao na proteste, Papa je to. Ja još nijesam svetica, pa mogu da pozovem bar na jednu ljudsku pobunu... Na ustanak ne smijem, podrazumijeva oružje... A dok ovako smotana pronađem prigodno jezero, ode glava... Pravo pod noge specijalnom tužiocu. Kao nekad Njegošu, nazdravlje njemu...
P.S. Nadam se da ste 19. jula gledali prenos meča Država : Opozicija. I navijali za gostujuću ekipu. Kad je već linija odbrane oslabljena za Gorana Rodića.. Ako nijeste, učinite to obavezno u produžecima. Inače će cijela Crna Gora postati jedan veliki kazneno-popravni dom. Najljepši zatvor na svijetu...
Bonus video:
