Tokom ove godine mogli bismo dobiti odgovor na pitanje da li grupa BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) postaje novi centar moći u svjetskoj politici. Pošto je grupa dobila nove članove (Egipat, Etiopija, Iran, UAE) i reprezentuje 45% svjetske populacije, neki stručnjaci vjeruju da ona konsoliduje (pogrešno nazvani) "globalni jug" i da predstavlja ozbiljan izazov američkoj i zapadnoj moći. Ipak, ostajem skeptičan prema takvim ocjenama.
Kada se Jim O' Neill (tada glavni ekonomista Goldman Sachsa) 2001. godine skovao akronim BRIK, cilj mu je bio da identifikuje četiri zemlje u razvoju koje će najvjerovatnije dominirati globalnim ekonomskim rastom do 2050. godine. Ovaj termin je, međutim, ubrzo dobio i političko značenje. Godine 2006. na Generalnoj skupštini UN postao je neformalna diplomatska grupa, a potom i formalna organizacija, 2009. godine, kada je održan prvi samit BRIK-a. Na tom samitu, održanom u Rusiji, akcenat je - kao i sada - bio na promovisanju ideje unapređenja multipolarnog svjetskog poretka. Samo godinu dana kasnije, skraćenici BRIK dodato je i slovo "S" jer se grupi pridružila i Južnoafrička Republika.
Ono što je počelo kao investiciona grupa sa Volstrita, evoluiralo je u međunarodnu organizaciju, dijelom i zbog toga što je bila u skladu sa ambicijama Rusije i Kine da predvode zemlje u razvoju. Šesnaesti samit BRIKS-a, održan u Rusiji u oktobru 2024. godine, prvi je uključio nove članice (Saudijska Arabija još nije odlučila da li će prihvatiti poziv za pridruživanje, a nova vlada Argentine je odbila poziv). Samitu su prisustvovali lideri 36 zemalja, kao i predstavnici mnogih međunarodnih organizacija, uključujući generalnog sekretara UN Antonija Gutereša. Turska je iskoristila ovu priliku da podnese svoju prijavu za članstvo.
Prošlogodišnji samit bio je posvećen jačanju veza unutar globalnog juga i izgradnji multipolarnog svijeta, pri čemu je ruski predsjednik Vladimir Putin iskoristio priliku da pokaže svoj značaj na globalnoj diplomatskoj sceni, uprkos ruskoj invaziji na Ukrajinu 2022.
Kako sve više zemalja pokazuje interesovanje da se pridruži BRIKS-u, čini se da bi ova grupa zaista mogla da se predstavi kao lider otpora svjetskom poretku kojim dominiraju SAD. Neki ga čak vide i kao nasljednika Pokreta nesvrstanih iz vremena Hladnog rata, čiji su članovi odbili da biraju između Amerike i SSSR-a. Ali, za razliku od Pokreta nesvrstanih koji je dijelio zajednički interes u pružanju otpora Sjedinjenim Državama, BRIKS kao osnivače ima Rusiju i Kinu.
U svakom slučaju, malo je vjerovatno da će BRIKS uspjeti da formalno organizuje "globalni jug". Ne samo da se najveće i najvažnije članice ove organizacije - Kina, Indija i Rusija - nalaze se sjeverno od ekvatora, već se i međusobno takmiče za liderstvo.
Rusija i Kina su zaista dijele zajednički interes u suprotstavljanju onome što doživljavaju kao američku prijetnju, pa su i proglasile "savez bez granica". Iza ovih se slogana, međutim, kriju ozbiljne razlike u njihovim strateškim perspektivama. Dok je u 19. vijeku, kada je dinastija Ćing bila oslabljena, Rusija oduzela velike djelove teritorije od Kine, danas je kineska ekonomija deset puta veća od ruske. Obje zemlje se bore za uticaj u Centralnoj Aziji, a Kina je zabrinuta zbog toga što je Rusija angažovala njenog susjeda, Sjevernu Koreju, u sukobu u Ukrajini.
Još značajnije ograničenje za BRICS kao organizaciju je rivalstvo između Kine i Indije, koja je sada najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Iako je Kina mnogo bogatija od Indije, ona se suočava sa demografskim padom (poput Rusije), dok populacija i radna snaga Indije nastavljaju da rastu. Pored toga, Kina i Indija dijele spornu granicu u Himalajima, gdje su se njihove snage više puta sukobljavale. Situaciju dodatno komplikuje tradicionalno kinesko prijateljstvo s Pakistanom.
Dodatno, stalne brige oko Kine su jedan od razloga zbog kojih se Indija uopšte pridružila BRIKS-u. Iako ova zemlja izbjegava formalne saveze, pojačala je svoje učešće u Kvad grupi (koja uključuje i SAD, Japan i Australiju) iz istog razloga.
Sve u svemu, prijem novih zemalja u BRIKS ne čini grupu jačom, već samo unosi nove rivalitete. Egipat i Etiopija su u sporu zbog brane koju Etiopija gradi na rijeci Nil, dok Iran ima dugogodišnje nesuglasice sa UAE i Saudijskom Arabijom (potencijalnom članicom BRIKS-a). Ove nove nesuglasice unutar organizacije neće povećati njenu efikasnost, već će samo usporiti njen rad. Grupa od 77 zemalja u razvoju ima više članova, ali je hronično sputana unutrašnjim podjelama.
Na samitu BRIKS+ 2024. godine razgovaralo se o pitanjima kao što su saradnja u oblasti ekonomije i bezbjednosti, promocija kulturne razmjene i zajedničkih razvojnih projekata usmjerenih na infrastrukturu i održivost. Međutim, takvi razgovori obično ne daju značajne rezultate. Grupa je 2014. godine osnovala Novu razvojnu banku sa sjedištem u Šangaju, ali je ta institucija do sada postigla samo skromne rezultate.
Slično tome, deklarisana namjera grupe da izbjegne upotrebu dolara i da više bilateralne trgovine svojih članica realizuje u sopstvenim valutama ostvarila je samo ograničen napredak. Svaki ozbiljan pokušaj da se dolar zamijeni kao globalna rezervna valuta zahtijevao bi od Kine da podrži juan dubokim i fleksibilnim tržištima kapitala i vladavinom prava - a ti uslovi su daleko od ispunjavanja.
Dakle, čemu BRIKS zapravo služi? Kao sredstvo za izbjegavanje diplomatske izolacije, svakako je koristan Rusiji. Kao diplomatski instrument za projekciju liderstva u zemljama u razvoju, koristan je i Kini. Kao kanal za balansiranje kineskog uticaja, ima svoju svrhu za Indiju. Kao skromna platforma za promovisanje nacionalnog razvoja, ponekad je bio od koristi Brazilu i Južnoafričkoj Republici.
Ali, da li zahvaljujući svemu ovome BRIKS postaje novi centar svjetske politike? Mislim da ne.
Autor je profesor emeritus na Univerzitetu Harvard
Copyright: Project Syndicate, 2024. (prevod: N. R.)
Bonus video:
