“Krupan biznis je isuviše velik da bi bio human!” (Henri Ford)
Početkom januara 2024. godine mediji su objavili podatke Monstata, koji govore da su cijene hrane u Crnoj Gori, u toku 2022. i 2023. godine, porasle za 47 odsto, dok su, u istom periodu, preko 30 odsto, rasle cijene usluga u restoranima i hotelima, kao cijene odjeće, obuće, stanovanja, vode, struje, gasa i drugih goriva. Cijene hrane i bezalkoholnih pića su, u decembru 2023. u odnosu na decembar 2022. godine, bile veće za 10,4 odsto, dok su u decembru 2022. u odnosu na decembar 2021. godine uvećane za 33,1 odsto.
U državama Zapadnog Balkana inflacija je bila, u prosjeku, 42 odsto, dok je u Evropskoj uniji bila oko 20 odsto. Na Balkanu je najviše poskupila hrana, dok su u EU poskupili i energenti i hrana. Organizovani su protesti u Italiji, Španiji i Njemačkoj (aljazeera.net). Ove inflatorne talase nijesu uzrokovali samo rat u Ukrajini i poremećaji u lancima snabdijevanja, te spori oporavak tržišta nakon pandemije. Tome su doprinijele velike korporacije, koje su bilježile rekordne profite, a građani ih nijesu smatrali glavnim krivcima. Istraživači su samo u 2022. godini zabilježili 12.500 protesta u 148 zemalja, zbog porasta cijena hrane, goriva i troškova života. Svi protesti su bili upereni protiv vlada, gdje je traženo povećanje plata i dodatni novac iz državne kase, dok su, primjera radi, najveće energetske kompanije u svijetu, u toku te godine, duplirale svoj profit na nevjerovatnih 219 milijardi dolara, pri čemu su svojim akcionarima isplatile 110 milijardi dolara dividende.
Mnoge korporacije širom svijeta su iskoristile inflaciju i podigle svoje marže. Ističu se kompanije za proizvodnju i pakovanje namirnica i proizvoda za široku potrošnju, energetske kompanije i automobilska industrija. Iz toga proizilazi da lanci supermarketa nijesu glavni krivci za rast cijena robe, jer su dobavljači drastično uvećali svoje marže (ins.ba).
Prenoseći gornje navode, nije mi cilj da aboliram trgovačke lance u Crnoj Gori od njihove “gladi” za brzim profitom, osobito u vrijeme globalnih kriza. “Gladne” tajkune ne interesuju gladni građani, što je obilježje biznisa odvajkada!
Pošto je sada u modi bojkot supermarketa, u Crnoj Gori i regionu, postavlja se pitanje “gdje smo svi bili prethodnih godina?” Dobro je da se ugledamo jedni na druge, a još bolje bi bilo da nijesmo vezani brojnim lancima, poput politike, koja je, sa svojim obilježjima i posljedicama, poput neraskidivih okova. Trgovine, velike i male, u prethodnim godinama su nazidale cijene do neba, pa su sva nova, makar bila minorna, povećanja cijena ogromna i predstavljaju dodatno opterećenje za potrošače. Zato ne čudi bojkot trgovačkih lanaca. Malo je začuđujuće da su u javnost isplivali dušebrižnici narodnih masa, koji pokušavaju upravljati voljom potrošača, što im, djelimično, uspijeva?!
Trgovci su trgovci! Svaki bojkot velikih supermarketa donosi profit malim trgovinama, koje podižu svoje cijene i do 100 odsto u odnosu na neke supermarkete. Primjera radi, u nekim supermarketima velikih lanaca možemo da kupimo banane po cijeni od 0,99, 1,09 do 1,29 eura po kilogramu, dok one, u malim tzv. “porodičnim” piljarama, koštaju od 1,59 do 1,79 eura po kilogramu. Slično je sa drugim voćem i mnogim artiklima, što najviše pogađa stare i nemoćne, najčešće siromašne, građane, koji su primorani da trguju u najbližoj prodavnici. Neke pekare su, odavno, cijene peciva povećale za 25 do 50 odsto, o čemu niko ne govori.
Ekonomski analitičari i političari mnogo pričaju o uzrocima i posljedicama enormnog rasta cijena, dok su nadležni nesposobni i nespremni da iznađu modele ublažavanja udara na standard građana. Što veće cijene, to više prihoda od PDV-a u državni budžet! Trećina građana Crne Gore je ostala izvan programa “ES” i živi u zoni ili na liniji siromaštva. Minimalna zarada od 600 eura je granica siromaštva za četvoročlanu porodicu, a već je i tzv. “drugi” minimalac od 800 eura obezvrijeđen. Poslodavcima je oprošteno 5 odsto doprinosa za PIO, što ima, a tek će da ima, nesagledive posljedice po sadašnje i buduće penzionere. Ukidanje zdravstvenog osiguranja je uzrok čestih nestašica ljekova i drugih problema u zdravstvu, koje je, skupa sa pacijentima, ugroženo do maksimuma! Povećanje cijena ljekova i usluga u PZU ne mogu se spriječiti nikakvim bojkotima, a oni su nadmašili trgovačke kompanije! Robne rezerve poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, ljekova i sanitetskog materijala nijesu predviđene budžetom za tekuću godinu, a rezerve nafte obezbjeđuju se nametom na građane od 3 (tri) centa po litru benzina.
Dok završavam ovaj tekst, mediji su prenijeli saopštenje agencije za hranu UN, FAO, da su svjetske cijene hrane u februaru porasle prvi put od jeseni prošle godine, odražavajući poskupljenje šećera, mlijeka, mliječnih proizvoda te biljnih ulja. Šećer je u odnosu na januar ove godine poskupio 6,6 odsto, a ukupno poskupljenje hrane u odnosu na februar 2024. godine iznosi 8,2 odsto. Nevolja nevolju stiže!
Bonus video:
