Tokom nekoliko decenija ambiciozni razvojni planovi ulcinjske Velike plaže, od vizionarskog UN-ovog projekta "Južni Jadran" iz 1969. do detaljnog DEG master plana i obalnog prostornog plana, uglavnom su ostali neostvareni, obilježeni zaustavljenim inicijativama poput TriGranitovog koncepta "Evropski Dubai". Sada, suočavajući se s novim prijedlozima za ulaganja velikih razmjera u okviru međuvladinih sporazuma, postoji uvjerljiva potreba da se usvoji drugačiji put - onaj koji je duboko inspirisan pronicljivim savjetima arhitekte Shigerua Bana i utemeljen na jedinstvenom identitetu i dugoročnom blagostanju regije.
Istorija razvojnih planova Velike plaže, obilježena je neostvarenim ambicijama i suprotstavljenim vizijama te zahtijeva kritičko ispitivanje puta naprijed.
Trenutak priznanja: Vlada priznaje lokalne imperative
Nedavno saopštenje crnogorske vlade signalizira potencijalnu promjenu u pristupu razvoju Velike plaže. Značajna je izjava premijera Spajića da su sporazumi sa UAE dobili jednoglasnu podršku i da će biti dostavljeni Skupštini na razmatranje. Još važnija je namjera vlade da se pridržava uslova koje je 21. marta jednoglasno usvojila Skupština opštine Ulcinj. Ovi uslovi, rođeni iz lokalne mudrosti i želje da se izbjegnu pogrešni koraci iz prošlosti, artikulišu okvir za odgovoran razvoj:
Održivost i dugoročni razvoj: Investicioni projekti moraju biti usklađeni sa principima održivog razvoja, poštujući planska dokumenta i Ulcinja i Crne Gore, i dajući prioritet ekonomskoj, ekološkoj i socijalnoj održivosti.
Očuvanje prirodnih resursa: Projekti moraju biti usklađeni sa ekološkom odgovornošću, očuvanjem prirodnih bogatstava i zaštitom životne sredine.
Transparentnost i inkluzivnost: Procesi odobravanja i implementacije moraju biti transparentni, uz aktivno uključivanje lokalnih zajednica i javnosti.
Zaštita demografskih struktura: Prepoznajući jedinstvenu demografsku strukturu Ulcinja, ulaganja ne smiju dovesti do nepoželjnih demografskih promjena koje ugrožavaju kulturni, etnički ili društveni identitet opštine.
Ovo priznanje je dobrodošao odmak od potencijalno netransparentnih poslova i razvojnih modela baziranih na diktatu „odozgo prema dolje“ koji su obilježili prošlost Velike plaže. Međutim, ključno je razumjeti kontekst ovih obećanja i istorijske sile koje su oblikovale trenutnu situaciju.
Odjeci prošlosti: rane vizije i neostvareni snovi
Priča o Velikoj plaži isprepletena je nizom ambicioznih planova, od kojih svaki odražava preovlađujuće razvojne ideologije tog vremena. Prije šest decenija, 1969. godine, Plan regionalnog razvoja UN-a "Južni Jadran" predviđao je mrežu međusobno povezanih turističkih regija u bivšoj SFR Jugoslaviji. Za Crnu Goru, ovaj plan je predložio pažljivo orkestriranu strategiju razvoja, koja obuhvata Bokokotorski zaliv, budvansko primorje, region Ulcinja i područje Skadarskog jezera.
Ulcinjska komponenta ovog plana bila je posebno dalekosežna, zahtijevajući izgradnju aerodroma, priobalnih i unutrašnjih auto-puteva, sistema marina, te integraciju poljoprivrede i industrije za podršku vrhunskom turizmu. Ključni element ove rane vizije bilo je ograničenje od 60.000 kreveta i stroga zabrana izgradnje na neposrednoj obali mora. Iako plan "Južni Jadran" nikada nije u potpunosti implementiran, njegov naglasak na regionalnom planiranju, razvoju infrastrukture i ekološkim pitanjima postavio je temelje za buduće rasprave o potencijalu Velike plaže.
DEG Master plan: modularni razvoj i ekološka osjetljivost
Početkom 2000-ih, dok se Crna Gora snalazila u složenosti postkonfliktne rekonstrukcije i pokušavala da iskoristi svoj turistički potencijal, njemačka razvojna korporacija DEG, u saradnji sa crnogorskom vladom, izradila je Master plan turizma Crne Gore (2001). Ovaj plan, koji je postao službeni plan razvoja primorskog turizma, ponudio je nijansiraniju viziju Velike plaže.
DEG Master plan je predložio stvaranje "ekskluzivnog turističkog kompleksa" kapaciteta do 35.000 kreveta, koji se prostire na 1.500 do 1.950 hektara. Ono što je najvažnije, plan se zalagao za modularni pristup razvoju, izbjegavajući linearnu urbanizaciju u korist posebnih turističkih "modula" odvojenih zelenim pojasevima. Svaki modul bi funkcionisao kao samostalna jedinica, sa hotelima i pratećim objektima, razvijenim u fazama. Ovaj koncept, naglašavajući ekološku osjetljivost i kontrolirani rast, kasnije je usvojen u Prostornom planu posebne namjene za obalu iz 2007. godine, koji je dodatno poboljšao modularni okvir.
Politički i ekonomski kontekst ranih 2000-ih okarakterisan je težnjom Crne Gore za većom autonomijom, koja je kulminirala njenom nezavisnošću 2006. godine. Vlada, pod premijerom Milom Đukanovićem, aktivno je tražila međunarodnu podršku za razvojne inicijative, gledajući na Veliku plažu kao na glavnu lokaciju za privlačenje stranih investicija. DEG Master plan, sa svojom vizijom transformacije najduže pješčane plaže na Jadranu u visokokvalitetnu turističku destinaciju, usklađen je s ovom ambicijom.
Privlačnost megaprojekata: TriGranitovo neispunjeno obećanje
Krajem 2000-ih, Velika plaža je postala fokus još ambicioznijih planova, a posebno onih koje je predložila mađarska kompanija TriGranit Development Corporation. TriGranit je od 2007. do 2008. godine iskazao interesovanje za razvoj ekskluzivnog turističkog kompleksa na Velikoj plaži, čija je investicija procenjena na više od milijardu evra.
Ovi planovi, koji su u Ulcinju naveliko hvaljeni kao "evropski Dubai", predviđali su prostrano odmaralište sa luksuznim apartmanima, hotelima, restoranima i mnoštvom ekstravagantnih sadržaja. Projekat je uključivao kultne zgrade poput hotela "Kule bliznakinje", futurističke strukture, pa čak i iskopavanje novog kanala za rijeku Bojanu kako bi se stvorila vještačka laguna. Sam obim predloga, koji obuhvata približno 1.950 hektara i koji zahtijeva procijenjene investicije od 3 do 3,5 milijardi eura, oduzimao je dah.
Ipak, san o "evropskom Dubaiju" ostao je neostvaren. Splet faktora, uključujući globalnu finansijsku krizu 2008-2009, složena pitanja vlasništva nad imovinom, političke prepreke i ekološka zabrinutost, dovela je do konačnog povlačenja TriGranita iz projekta. Neuspjeh ovog megaprojekta poslužio je kao oštar podsjetnik na izazove svojstvene razvoju velikih razmjera i važnost razmatranja ekonomske, društvene i ekološke realnosti.
Mudrost Shigerua Bana: poziv za održivu viziju
Usred suprotstavljenih vizija i neispunjenih obećanja, kao ključni trenutak ističe se posjeta poznatog japanskog arhitekte Shigerua Bana (https://shigerubanarchitects.com) Ulcinju 2007. godine. Banova perspektiva, utemeljena na dubokoj posvećenosti održivosti i oštroj svijesti o delikatnoj ravnoteži između razvoja i očuvanja, ponudila je ključni korektiv preovlađujućem narativu o nekontroliranom rastu.
Banova zapažanja, iznesena uz težinu njegovog međunarodnog priznanja, bila su i pronicljiva i upozoravajuća. Leteći helikopterom iznad crnogorskog primorja, svjedočio je puzajućem zadiranju betona, upozoravajući na stvaranje kontinuiranog "betonskog zida kojim se crnogorska obala odvaja od mora". Njegova dijagnoza je bila jasna: Ulcinj se, sa svojom jedinstvenom prirodnom ljepotom, nalazio na kritičnoj raskrsnici.
Banovi savjeti nisu bili ograničeni samo na estetska razmatranja. Založio se za suštinski pomak u procesu razvoja, ističući potrebu za angažmanom:
a) Renomirani savjetnici: izbor finansijskih i pravnih stručnjaka sa dokazanim iskustvom u etičkim i održivim praksama.
b) Međunarodni konkurs: organizacija otvorenog i transparentnog međunarodnog konkursa za traženje najboljih arhitektonskih koncepata za Veliku plažu, vođenih principima održivosti.
Banov naglasak na transparentnosti i održivosti nije bio samo utopijski ideal; bio je to pragmatičan odgovor na potencijalne zamke nekontrolisanog razvoja. Njegov poziv na međunarodno takmičenje, zasnovan na rigoroznoj evaluaciji i javnom uvidu, nastojao je izbjeći netransparentne poslove i kratkovide odluke koje bi mogle ugroziti budućnost Ulcinja.
Crnogorska vlada je, rukovodeći se Banovim preporukama, pokrenula tenderski proces i međunarodni konkurs za Veliku plažu. Ovaj proces, dokumentiran na veb-stranici www.velikaplaža.info, uključivao je odabir konsultanata, pravnih savjetnika i arhitektonskih biroa, a kulminirao je odabirom prijedloga holandske firme OZ Architects (https://ozarchitect.nl) 2008. u Cannu.
Međutim, globalna finansijska kriza i drugi izazovi na kraju su zaustavili ove napore, ostavljajući Veliku plažu u stanju suspendirane animacije. Naučene lekcije iz ovog perioda, a posebno važnost naglaska Shigerua Bana na transparentnost, održivost i međunarodnu saradnju, ostaju od ključne važnosti jer se Ulcinj ponovo suočava sa perspektivom razvoja velikih razmjera.
Okvir za budućnost: pet stubova održivog napretka
Dok se Ulcinj kreće kroz ovo novo poglavlje, od suštinske je važnosti da se gradi na mudrosti prošlosti i stvara viziju za budućnost utemeljenu na održivosti, inkluzivnosti i poštovanju njegovog jedinstvenog identiteta. Ova vizija se može artikulirati kroz pet međusobno povezanih stubova:
Održivost kao globalni model: Razvoj Velike plaže mora se pridržavati principa održivog turizma, dajući prioritet projektima male gustine, visoke vrijednosti i ekološki osjetljivim projektima. Ovo podrazumijeva striktno pridržavanje modularnog okvira Prostornog plana iz 2007. godine, primjenu 100-metarskih obalnih tampon zona, obavezno usvajanje certifikata zelene gradnje i podsticanje partnerstva sa lokalnim preduzećima. Ulcinj ima potencijal da postane globalni primjer održivog priobalnog razvoja, pokazujući da se ekonomski prosperitet i upravljanje životnom sredinom ne isključuju međusobno.
Ekološko staranje: Očuvanje prirodnog blaga Ulcinja je najvažnije. Za to je potrebno formalno proglašenje delte Bojane, Ulcinjske solane kao Ramsarske i Unesko zaštićene lokalitete, osiguravajući međunarodno priznanje i podršku njihovom očuvanju. To također zahtijeva značajna ulaganja u infrastrukturu bez otpada, uključujući moderna postrojenja za prečišćavanje vode, opsežne biciklističke staze i obnovljive izvore energije. Da bi se osiguralo efikasno praćenje i sprovođenje, trebalo bi uspostaviti zajedničku radnu grupu koju čine građani, nevladine organizacije i predstavnici vlasti.
Inkluzivni rast: Razvoj mora biti od koristi građanima Ulcinja, njegovom lokalnom stanovništvu kao sastavni dio njegovog kulturnog identiteta. Politika "Lokalno na prvom mjestu" trebala bi dati prioritet stanovnicima Ulcinja za poslove, obuku i poslovne mogućnosti u sektoru turizma i srodnim industrijama. Podrška lokalnim malim i srednjim preduzećima je ključna. Transparentnosti u upravljanju zahtijeva javne konsultacije i online objavljivanje svih značajnih ugovora (npr. putem namjenskog portala kao što je www.ulvision.me). Kako bi se zaštitili od raseljavanja i kulturne erozije, potrebno je izvršiti procjenu demografskog uticaja za sve velike projekta treba intenzivirati napore na proslavljanju i očuvanju bogate baštine Ulcinja, uključujući traženje Uneskovog priznanja njegovog istorijskog Starog grada.
Pametna infrastruktura: Povezivanje je ključno za napredak, ali se mora postići na održiv i integrisan način. Ubrzana izgradnja mosta na Bojani, brze konekcija sa regionalnim auto-putevima i razvoj regionalnog aerodroma Mrkovsko Polje (Bar - Ulcinj) su ključni faktori razvoja Velike plaže kao elitne destinacije. Inicijativa "Digitalni Ulcinj" može iskoristiti tehnologiju za usmjeravanje posjetilaca ka iskustvima održivog turizma, promovišući aktivnosti kao što su promatranje ptica, kulturne staze i zmajeve uz minimiziranje uticaja na životnu sredinu.
Globalna partnerstva: Slijedeći savjet Shigerua Bana, velike mogućnosti ulaganja, posebno za Veliku plažu, treba ponuditi arhitektonskim firmama sa dokazanom stručnošću u ekološkom dizajnu i održivom razvoju. Saradnja sa međunarodnim institucijama kao što je Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) za zeleno finansiranje infrastrukture i UN-ove agencije, kao što je UNDP, za projekte obnove i inicijative za „spori turizam“ može obezbijediti pristup stručnosti, resursima i najboljim praksama.
Pouke iz prošlosti: izbjegavanje zamki neprovjerene ambicije
Istorija Velike plaže je isprekidana pričama upozorenja, ništa istaknutije od propalog projekta "Evropski Dubai" koji je predložio TriGranit. Ovaj ambiciozni poduhvat, sa svojom vizijom transformacije Ulcinja u megaodmaralište koje je rival Dubaiju, na kraju je propao pod teretom sopstvenih ekscesa.
TriGranit debakl služi kao oštar podsjetnik na opasnosti davanja prioriteta kratkoročnim ekonomskim dobitcima u odnosu na dugoročnu održivost i dobrobit zajednice. On naglašava važnost pažljivog planiranja, transparentnih procesa i uravnoteženog pristupa koji uzima u obzir potrebe svih zainteresovanih strana.
Glas naroda: lokalne perspektive i zabrinutost za životnu sredinu
Kroz istoriju razvoja Velike plaže, lokalne zajednice i ekološke organizacije su imale ključnu ulogu u oblikovanju debate. Izvještaj Opštinske komisije Ulcinja iz 2007, koji je ocjenjivao Prostorni plan Crne Gore 2020, artikulisao je snažnu viziju razvoja Ulcinja, naglašavajući njegov regionalni značaj, potrebu za održivim praksama i zaštitu njegovog kulturnog i prirodnog nasljeđa.
Nevladine organizacije koje se bave životnom sredinom, kao što je Centar za istraživanje ptica (CZIP), dosljedno su izražavale zabrinutost zbog potencijalnih ekoloških posljedica razvoja velikih razmjera. Njihova upozorenja o nepovratnom gubitku biodiverziteta u delti rijeke Bojane, Velikoj plaži i ulcinjskim solanama ističu potrebu za rigoroznom procjenom uticaja na životnu sredinu i pristupom razvoju iz predostrožnosti.
Aktivan angažman civilnog društva, lokalnih zajednica i stručnjaka za životnu sredinu je od suštinske važnosti da bi se osiguralo da razvoj Velike plaže bude vođen principima održivosti, transparentnosti i odgovornosti.
Poziv na akciju: iskoristiti priliku za održivi napredak
Ulcinj se nalazi na kritičnoj raskrsnici. Trenutni interes za razvoj Velike plaže predstavlja i priliku i izazov. Prilika leži u potencijalu stvaranja modela održivog turizma koji koristi lokalnoj ekonomiji, štiti životnu sredinu i slavi jedinstveni kulturni identitet Ulcinja. Izazov leži u izbjegavanju zamki prošlih grešaka i osiguravanju da razvoj bude vođen dugoročnom vizijom, a ne kratkoročnim dobicima.
Razvoj Velike plaže nije samo lokalno pitanje; ima nacionalni, pa čak i međunarodni značaj. Ulcinj ima potencijal da postane globalni lider u održivom turizmu, pokazujući da ekonomski prosperitet i upravljanje životnom sredinom mogu ići ruku pod ruku. Međutim, za ostvarivanje ovog potencijala potrebna je posvećenost zajedničkoj viziji Investitora, Vlade Crne Gore i Opštine Ulcinj, te hrabrost i transparentna saradnja.
Drugačija budućnost je moguća
Ova vizija odbacuje umorne dihotomije – razvoj naspram očuvanja, globalno naspram lokalnog. Zahtijeva hrabrost da se dugoročnoj vrijednosti daje prioritet u odnosu na kratkoročne dobitke, i poniznost da se prepozna da jedinstveni identitet Ulcinja, ustvari, stimuliše rast.
Kreatorima politike: Oduprite se iskušenju brzih rješenja. Učvrstite ulcinjske ekosisteme u zakon, osnažite njegove zajednice i uložite u strpljiv, pravičan rast.
Investitorima: Vidite Ulcinj ne kao praznu listu već živi krajolik. Udružite se sa svojim ljudima i vaša će zaostavština trajati.
Sugrađanima: Pozivajte lidere na odgovornost. Potražite razvoj koji obogaćuje i ne ugrožava vaš dom.
Velika plaža ne mora postati još jedna žrtva generičkog širenja obale. Neka se umjesto toga pojavi kao globalni primjer – mjesto gdje se prepliću priroda, kultura i inovacija, dokazujući da regeneracija nije kompromis već najviši oblik prosperiteta.
Autor je građevinski inženjer
Bonus video:
