Anglosaksonci kažu da "svaki oblak ima srebrnu postavu". Što je mnogo suptilnija verzija domaće poslovice - u svakom zlu ima nešto dobro.
Ipak, za najnoviju "metodičnu" kampanju krečenja bliže i dalje istorije od strane prvaka takozvanog "srpskog sveta", prije bi se moglo reći da je zla i naopaka nego da liči na oblak nakon kojeg dolazi sunce.
Prvaci aktuelne parlamentarne većine, Mandić, Mićović, Ostojić, već mjesecima na tragikomičan način falsifikuju istorijske činjenice i događaje i ne mare mnogo što sa relevantnih domaćih i regionalnih adresa, od priznatih istoričara i afirmisanih nevladinih organizacija, dobijaju upozorenja da time šire govor mržnje, produbljuju podjele kod građana, negiraju antifašizam i promovišu kolaboracioniste i kvislinge kao najveće patriote i vitezove.
Novu epizodu te nacionalističke sapunice gledali smo za vikend na Zidanom mostu, u bratskoj Sloveniji, gdje je pomenuta "crna trojka" davala pomen "pripadnicima kraljeve vojske" koji su 1945. ubijeni, od strane oslobodilaca i novih komunističkih vlasti.
S obzirom na to da je Slovenija demokratska i evropska zemlja, ona je davno istražila i obilježila grobnice na mjestima gdje je, bez suđenja i presuda, likvidirano na hiljade ljudi. I sada su ugostili šefa crnogorskog parlamenta i njegove ministre i popove, da posjete ta spomenička obilježja i daju pomen. Da bi Mandić i saborci zloupotrijebili gostoprimstvo i, umjesto pijeteta žrtvama, prosuli govor mržnje i ideološko krečenje i falsifikovanje istorije. Sve je ličilo na kraj 80-ih prošlog vijeka, kada su slične "ture" organizovane širem tadašnje domovine gdje su ideološki očevi Mandića, Mićoviča i Ostojića, na sličan način, širili netrpeljivost, vjersku i nacionalnu, pripremajući teren za krvavi rat i ratne zločine koji su kasnije uslijedili. I sve to, kao i danas, u ime naroda (srpskog) koji su gurnuli u najveću istorijsku tragediju, daleko od članstva u EU, gdje njihova matica, i danas, 35 godina kasnije, luta i čeka.
Iako će zvučati cinično, u najnovijim pomenima i besjedama, primjetan je i napredak makar u jednom segmentu. U zlu eto nešto dobro. Naime, vidljivo je da Mandić, Mićović i Ostojić u govorima izbjegavaju pominjanje četnika i njihovog pokreta! Kao da ih se i oni stide, ili prihvataju istorijsku činjenicu da su bili saradnici okupatora?! Zato, umjesto kompromitovanih četnika, skoro isključivo koriste eufemizam, "kraljeva vojska u otadžbini". Zvuči, manje problematično, jer se pominje neki kralj, onda ozbiljna formacija kao što je vojska, i na kraju otečestvo kao valjda najveća vrijednost. Iako ne treba biti istoričar da bi se znalo kako su taj kralj, vojska i otadžbina, nestali u par mjeseci 1941. nakon tzv. Aprilskog rata. Kada je upravo general te vojske, Milan Nedić, od strane Hitlerovog Vermahta postavljen za premijera. I do pred kraj rata bio u kolaboraciji sa nacistima. Nedić je inače volio da u osudi partizanskog pokreta i Tita koristi izraze poput "komunističko-židovska rulja" ili "komunističko-masonsko-židovsko-engleska mafija". Nešto, dakle, nalik nedavnom Metodijevom udaru na "titoističko-ustaški režim".
Osim što četnički pokret pokušavaju uljepšati ili čak sakriti iza eufemizma "jugoslovenska vojska u otadžbini", pomenuta trojka u takozvanim besjedama masovno manipuliše brojkama. Već viđeno, kada su u pitanju nacionalisti i populisti. Desetine ubijenih postaju hiljade, a hiljade onda stotine hiljada. Mandić tvrdi, u čast četnika sahranjenih kod Kamnika, da je njih "10 hiljada krenulo iz Crne Gore"! Znači, da su svi strijeljani, ne može ispasti više od 10 hiljada. Onda riječ uzima Joanikije i kod njega se, za samo sat vremena, brojka duplira - na preko 20 hiljada. Poznati beogradski istoričar, dr Bojan Dimitrijević, simpatizer "kralja i otadžbine" (a ne komunista i Tita), piše u Politici 2005. esej u kome, pozivajući se na depeše sa lica mjesta, konstatuje da je broj stradalih četnika oko 6 hiljada, uz, kako navodi, par stotina civila. Najpoznatiji hrvatski istoričari i demografi, od Vladimira Žerjavića do (Jevrejina) Iva Goldštajna, došli su do brojke od 40-50 hiljada! Gdje je ubijenih četnika i njihovih simpatizera, kako tvrde, bilo 2 hiljade! Što bi značilo da je Mandić pet puta, a Joanikije deset puta uvećao broj ubijenih?! Što jasno rasvjetljava njihovu namjeru koja nema veze sa pomenom žrtvama sa Zidanog mosta, već je za unutrašnju upotrebu, u službi krečenja istorije i ovdašnjeg raspirivanja nacionalističkih strasti.
U prilog tome evo i sljedeće zapažanje - ako niko ne dovodi u pitanje činjenicu da je između Zidanog mosta i Blajburga pobijeno više desetina hiljada ljudi, od koji su četnici činili brojku od 2 do 6 hiljada, postavlja se logičko pitanje - ko su bili ostali stradali?! I gdje je pomen tim žrtvama, ako su i one ubijene, kao i četnici, bez suda i presuda. Renomirani jugoslovenski istoričari i demografi su utvrdili da se radilo o 36 hiljada ubijenih Hrvata (uglavnom ustaša i domobrana), 5-8 hiljada Slovenaca (uglavnom domobrana), 5 hiljada muslimana (uglavnom u službi Pavelića), i pomenutih 2 hiljade četnika. U citiranom tekstu iz Politike, srpski istoričar Dimitrijević navodi izvještaj jednog od preživjelih sa Zidanog mosta: "Desno su ustaše s hrvatskom zastavom, levo četnici sa srpskom. Četničku je zastavu razvio komandant pljevaljske brigade Jelovac".
Kada obični ljudi falsifikuju istorijske činjenice, ni to nije za pohvalu. Ali im se odbija na neznanje i zavedenost. Kada to ovako očigledno i brutalno rade spiker parlamenta i poglavar SPC u Crnoj Gori, onda je to govor mržnje, čiji je cilj da zavadi, podijeli i ponizi, prevashodno građane ove države kojima je namijenjen. Manipuliše se prvo brojkama, a onda se ignoriše na desetine hiljada stradalih, samo zato što su druge vjere i nacije?! Ili je mnogo važniji razlog što "metodičnim" naratorima iz Montenegra politički ne odgovara isticanje činjenice da su uz četnike, po slovenačkim brdima, ubijane i ustaše jer bi time priznali istorijski fakt - da su četnici i ustaše ista bagra. I da su, u Drugom svjetskom ratu, bili na istoj strani istorije!
Ništa kao Zidani most i Blajburg ne ismijava nedavno verbalno šenlučenje Metodija Ostojića, u kome je plašio svoje Uskoke i Pivljane teorijom zavjere o "titoističko-ustaškom" režimu nakon rata, koji je navodno progonio i čak ubijao Srbe! A onda na širokom polju uz granicu Slovenije i Austrije, isti Metodije obilazi mjesto na kom su Tito i komunisti strijeljali 15 puta više ustaša nego četnika! Ako su kod zločina brojke uopšte važne. Da ne citiram dio Titovog govora iz 1961, kada na 20. godišnjicu ustanka govori o "Pavelićevim koljačima" i "ustaškim krvnicima koji su pobili na stotine hiljada Srba i hrvatskih rodoljuba".
Namjera pomenute trojke je očita, a u tu svrhu se ne biraju sredstva. Falsifikuje se prošlost i istorija da bi se Hrvati izjednačili sa ustašama, Crnogorci sa "crvenim Hrvatima", a Srbi poistovjetili sa kraljem i "vojskom u otadžbini", koji su eto bili protiv Hitlera. Pa su, kako pjesnički i očito u emotivnom transu, reče spiker Mandić, staljinistički likvidirani na putu kojim su hrlili u zagrljaj zapadnim saveznicima! Da se spasu Tita i komunizma. Kakav morbidni vic.
Sve se opet svodi na poznatu antiratnu metaforu - popovi pa topovi. Ono što je, međutim, u najnovijem zlu drugačije jeste činjenica da su danas topovi pod kontrolom NATO-a a ne zvaničnog Beograda… Kod Vučića ih ima par, ali više su za neku školsku vježbu ili komičnu paradu nego za ozbiljne pohode. Tako da ne bojte se - neće biti novog rata. Koliko god se Mandić, Mićović i Ostojić trudili.
Za kraj, važno je i još jedno pitanje: najnoviji nacionalistički pir, spiker AM je priredio na tlu Slovenije, koja je do srži utemeljena na antifašizmu i partizanskom pokretu. Gdje god krenete po slovenačkim gradovima, selima, brdima i dolinama, srešće vas neki partizanski spomenik ili spomen ploča. Domobranima ni traga. Iako su oni po učinku, odnosno zločinima, bili izviđački vod ili ferijalno društvo, u odnosu na zloglasne ustaške i četničke brigade. Pošto je očito da je crnogorska delegacija zloupotrijebila gostoprimstvo države Slovenije, ostaje da se vidi da li će nadležni organi procesuirati visoke goste?! Da li će Mandić, nakon Hrvatske, doći i na slovenačku listu "nepoželjnih osoba"?! Širenje govora mržnje, manipulacija žrtvama Drugog svjetskog rata, glorifikacija poraženog četničkog pokreta, sve su to ozbiljne povrede zakonskih rješenja koja gaji i na kojima počiva jedna ugledna članica Evropske unije, kao što je Slovenija. Divna zemlja, kako primijeti sam vojvoda.
Bonus video:
