Kad želim da objasnim prijateljima i poznanicima odakle dolazim, obavezno im moram dati mali čas iz geografije nakon čega odmah slijede pitanja: A koja je vaša osnovna djelatnost? Od čega živite? Whooops! Kao iz topa odgovor slijedi: “Od turizma!” “Stvarno? Kako to da vas onda u turističkoj ponudi Evrope pa i šire nigdje nema?” I zaista nema. Pretpostavljam da turistički veleposjednici odvoje jedan dio kolača za promovisanje turističke ponude Crne Gore. A gdje li taj kolač završi, u čijim ustima, to je zagonetka.
Ono što ja pouzdano znam jeste da nigdje, ni u Evropi, a ni na još tri kontinenta na kojima sam do sada bila, nijesam nikada vidjela u turističkim agencijama brošuru Montenegro. Čak sam u dalekoj Australiji vidjela brošuru Croatia, i naravno svih ostalih zemalja Evrope - Francuske, Španije, Grčke, Italije, Britanskih Ostrva…, ali nas nigdje.
Kako to da je Hrvatska najmanje 30 godina naprednija što se turizma tiče? Kako to da su hrvatski turistički poslenici jos daleke 1997. shvatili da uložiti u reklamu hrvatskog primorja i uopšte Hrvatske na Euro Sportu znači pravi bum. Taj njihov bum i dalje traje. Kako je moguće predstavljati Crnu Goru kao ekološku državu, kakva ironija, kada je smeće svuda i svugdje i kako je moguće da samo kad prođete Debeli Brijeg i uđete u Hrvatsku ulazite u novi svijet, sve je čisto i to odmah osjete sva vaša čula.
Naše komšije su samo bolji domaćini od nas, razmišljaju o cijeloj porodici, a ta porodica je država, a ne pojedinac. Crna Gora je, nažalost, “Me society”.
Naši turistički poslenici bi trebali poći u komšiluk i nešto naučiti. Svi, baš svi, koji su tamo u turizmu govore engleski, imaju evropske manire, i iznad svega ono što evropski i svaki gost svuda u svijetu najviše cijeni - Osmijeh.
U Crnoj Gori nažalost ta riječ ne postoji. Nigdje. Čak i na recepciji hotela Splendid oni ne znaju šta je sve gore pomenuto.
Kod nas je sve to tako površno, a ja i dalje čujem da s vremena na vrijeme neko pomene 'visoki turizam' u Crnoj Gori. I slatko se nasmijem.
I na kraju, šta je to što Crna Gora ima da ponudi? Koje su to prirodne ljepote još ostale da nijesu već uništene? Podjite na Novi Zeland, gdje sam i ja bila prošle godine dvanaest dana, pa ćete vidjeti šta su ‘čuda prirode’. Putujte po svijetu i divite se netaknutoj prirodi od koje zastaje dah.
Mene nikakva ljepota prirode ne može zasijeniti ako ja ispred sebe, i kako god i gdje god da se okrenem, vidim samo smeće, smeće i još smeća kako je svugdje u Crnoj Gori. Ta slika smeća potire sve druge.
Ne želim da vas razočaram i da pričam u prošlom vremenu kada je Crna Gora zaista, ali zaista bila dragulj. To odavno više nije i nemojte da dozvolite da vas obmanjuju neistinama. No, hajte da vas provedem kroz Montenegro. Da li želite da krenete iz Budve koja je po crnogorskim standardima ‘meka turizma’, ali je za mene i za mnoge koji su je vidjeli arhitektonsko ruglo, i niko za to ne mari. Zašto bi? Ako su dozvolili da se još jedno takvo ‘ruglo’ desi, u nizu mnogih, preko puta Perasta, za koje sada Kotor rizikuje da izgubi mjesto na UNESCO listi, da li vas onda išta čudi? A jedini grad u Crnoj Gori, Kotor, koji se može pohvaliti titulom ‘city’ je sada u nemilosti zbog nečije lakomosti.
Posle Kotora, Cetinje je jedini grad gdje možete odvesti turiste da nešto vide, ali je nažalost potpuno zapušteno. Kako i zašto?
Sav novac je centralizovan i pretače se u Podgoricu, glavni grad, koji nema apsolutno ništa da ponudi turistima, ali zato u ljetnjim mjesecima do zore odzvanja primitivna muzika iz svih lokala, kafana, kafića i pabova. I da li gradski oci uopšte mare? Ne, naravno ne. Zašto bi marili? Neko je nekome ‘učinio’ uslugu. Crnogorska posla i crnogorske veze. A kako ne bi bile kad je Crna Gora malo veća ‘raspuštena familija’ u kojoj mnogi rade šta žele i hoće.
Bonus video:
