Povodom nedavnog Međunarodnog dana demokratije, u zajedničkoj izjavi za javnost predsjednice Evropskog parlamenta Roberte Metsole i šefova političkih grupa ovog predstavničkog tijela EU istaknuto je: "Naš svijet ulazi u novu eru, u kojoj se međunarodni sudovi, demokratija, vladavina prava i ljudska prava stalno potkopavaju".
Petnaesti septembar naša politička većina "obilježila" je bezrazložnim odbijanjem da razmatra predlog predsjednika Crne Gore o izboru sudije Ustavnog suda Crne Gore i time je direktno ugrozila nesmetano funkcionisanje pravnog sistema, odnosno pravnu sigurnost građana. Pored ovog vanrednog (jednoipominutnog) i skarednog zasjedanja Skupštine Crne Gore, Ustavni odbor i dalje otvoreno opstruira izbor sudija Ustavnog suda i ne podnosi prijedloge za dvoje kandidata iako je još u martu ove godine obavio saslušanja svih prijavljenih. Naravno, nije trebalo dugo čekati da Delegacija Evropske unije uputi poziv crnogorskom predstavničkom tijelu da u predstojećem periodu "obezbijedi imenovanje preostalih sudija Ustavnog suda, zasnovano na zaslugama i transparentnosti".
Ova ustavna kriza, sa svojim godišnjim epizodama, u kontinuitetu traje od sredine 2022. godine i valja podsjetiti da je rad Ustavnog suda imao svojih poteškoća i prije parlamentarnih izbora 30. avgusta 2020. godine - naša javnost percipirala je odsustvo ažurnijeg odlučivanja Ustavnog suda povodom osporavanih akata zbog čije primjene su prouzrokovane neotklonjive štetne posljedice za pojedine građane i zajednicu uopšte (veoma je indikativno da se u stručnoj javnosti, kao i od predstavnika Ministarstva pravde nedovoljno potencira ili radi na snaženju kadrovskih kapaciteta Ustavnog suda i povećanja broja stručnih savjetnika).
Politički establišment u mogućoj blokadi rada Ustavnog suda Crne Gore primjećuje samo (svoje) partitokratske boljke i dominantno potencira strah od blokade izbornih procesa, ali ne uočava odsustvo političke kulture i zakonski neuređene međuinstitucionalne odnose, kao i permanentno onemogućavanje građanima da ostvare svoja prava kroz nezavisno i efikasno djelovanje ove institucije. Iako ima devet nadležnosti, predmeti koji su u radu Ustavnog suda dominantno se odnose se na postupak normativne kontrole, tj. ocjene ustavnosti i zakonitosti, kao i na postupke povodom ustavnih žalbi.
Ostvarivanje prava na pravično suđenje i u razumnom roku veoma je problematično u našem pravosudnom sistemu i teško da će u narednom periodu po ovom pitanju biti napretka bez efikasnih i blagovremenih odluka Ustavnog suda. Ove godine je, i to prvi put, u pritvorskim predmetima Ustavni sud razgraničio pravo na slobodu i sigurnost u odnosu prema pravu na suđenje u razumnom roku, odnosno procijenio je revnost u postupanju i pritom utvrdio da način na koji je vođen predmetni postupak nije predstavljao povredu prava na slobodu i sigurnost. Veoma je važno ukazati i na ustavne žalbe u kojima se problematizuje izvršenje pravosnažnih presuda u Crnoj Gori. I pored prakse Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, kojom se država obavezuje da organizuje sistem izvršenja presuda, bez obzira na to da li je izvršni dužnik privatno lice ili subjekt pod kontrolom države, u Crnoj Gori i dalje imamo nedodirljivih i javna uprava ne preduzima sve neophodne korake i ne koristi svoja zakonska ovlašćenja pri izvršavanju određenih pravosnažnih presuda.
Na kraju, još jedan produžetak naše ustavne krize poslužiće i kao nova prilika za međusobna medijska spinovanja iza kojih će se, pored navedenih okolnosti, prikrivati i sama suština izazivanja ovog problema. Zapravo ovakav odnos prema izboru sudija Ustavnog suda proizilazi ili iz skrivene namjere po kojoj se želi urušavanje pravnog sistema Crne Gore ili se ovakvim postupanjem želi preuzeti ranija politička praksa po kojoj je bilo nebitno kako se odlučuje po ustavno pravnim pitanjima, već je bilo bitno ko odlučuje. Šta god bilo od ovo dvoje, ovo je očigledna opstrukcija ne samo predstavničke demokratije, već i samog pravila da vlast treba da proizilazi, zasniva se, kontroliše i mijenja na osnovu slobodne volje građana.
Funkcionalno ustavno sudstvo neophodan je uslov za ostvarivanje vladavine prava, odnosno za postojanje pravnih sredstava kojima se građanima omogućuje i garantuje zaštita njihovih prava. Ustavno sudstvo omogućava postojanje pravne države u kojoj se, prvo, zbog jasne hijerarhije pravnih normi i poštovanja principa ustavnosti onemogućava političkoj većini da usvaja sumnjive (i protivustavne) propise, dok se, kao drugo, upravnoj vlasti ograničavaju i kontrolišu diskreciona prava u vezi primjene prinudnih i kontrolnih mjera prema građanima.
Da ustavni princip treba da bude više od pukog ukrasa i da o njegovom tumačenju i primjeni treba da vode računa i političari, zakonodavna vlast, pravosudni organi, struka, mediji i građani, najbolje ilustruje primjer (ili propast) Vajmarske republike, kada je država ostala bez svog "čuvara ustava" i kada je uslijedila nacistička diktatura. Potreba za Ustavnim sudom Crne Gore nije samo potreba za institucijom koja će omogućiti našim građanima da njihova individualna prava budu poštovana od strane bilo koje javne vlasti. Istorija države i prava uči nas da odluke ustavnih sudova nijesu samo određivale granice nadležnosti određenog parlamenta, vlade i pravosuđa, već su, u zavisnosti od konteksta, na odgovarajući način tumačile duh vremena i ukazivale na put ili način kojim se može izaći iz određene krize ili konflikta.
Bonus video:
