Ništa Srbi nijesu naučili iz kolosalnih grešaka. Malo su im bili Milošević i Ćosić, pa onda Koštunica i Bećković, a tek Dodik i Kusturica, ili sada Vučić i Bokan. Ako ne mogu da uče na sopstvenim zabludama i promašajima, što onda makar ne uvide kako su Crnogorci najebali. Kad su se kleli u Mila, moleći ga da ih još dugo, dugo vodi! Da bi nakon godina neslobode, kriminala i korupcije završili u raljama rusofilskog klera i “crne ruke”.
Sve pomenuto je bilo malo braći Srbima, i njihovo i naše iskustvo, tako da ne čudi što su za svog lidera u CG imenovali običnog kućnog ljubimca, Milana K., za koga tvrde, kao jedan ministar nekad za Mila - da će još dugo, dugo da ih vodi. Poručujući nama koji opsesivno želimo njegovo povlačenje iz politike, da ćemo ga “još dugo, dugo gledati na političkoj sceni”. Čega se pametan stidi, nepametan se istim hvali, kaže stara srpska poslovica, na osnovu koje su braća Grim i Boris Raonić, napisali čuvene bajke “Ivica i Đuro (Macut a ne Marica)”, “Vučko (Aleksandar) i sedam pipuna” ili “Toma Palčić a ne Mona”…
“Srbi i Hrvati su jedan te isti komad kravlje balege koji je kotač zaprežnih kola povijesti slučajno prerezao na pola”, kazao je veliki jugoslovenski pisac Miroslav Krleža, iako za to ne postoje pouzdani dokazi i svjedoci. Ali zvuči vjerodostojno, krležijanski dakle. Iz čega proizilazi nastavak balkanske etnogeneze po kojoj ispada da su Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i Makedonci, četvrtine istog kozjeg brabonjka preko koga je prešao istorijski kotač trkačkog bicikla, praveći od njih, što zbog brzine što zbog tankih felni, lak plijen moćnih susjeda.
U tom trvenju malih, skoro nevidljivih različitosti, Južnim Slovenima prolaze decenije i vjekovi. Sve je možda i moglo da se poravna i izliječi padom komunizma i utrčavanjem u EU, da se Srbi, kao najbrojniji, nijesu opredijelili za najgore. Mića Popović, veliki srpski slikar, ovaj nacionalni udes slikovito je definisao riječima: narodi ne biraju za vođu najboljeg među sobom, već najsličnijeg sebi. Vjerujem da bi većina Srba u CG prije prihvatila da je Milan Knežević najbolji među njima nego da im je on, kako reče Popović - najsličniji.
Ali, kako god, povjerenje koje mu je nedavno ukazao AV, lord Voldemort srpskog sveta, mora se opravdati. Zato je Predsjednišvu svoje stranke, MK predložio za jednoglasno usvajanje zaključak da desetak hiljada kubnih metara fekalija koje svakog dana Zeti šalje Podgorca, još neprerađene, nisu dovoljan razlog da se odustane od fotelja. Na državnom i lokalnom nivou. Da pomenute fekalije zamirišu, lider Srba u CG, nije, poput predaka iz 12. vijeka, kada nije bilo kolektora, na njih, fekalije dakle, bacio kedar i ruzmarin, već je uzeo mnogo jeftiniji i jednostavniji način - prosuo je po Botunu i Zeti identitetsku aromu. Jebeš Srbina i Hrvata koji nije spreman stići i uteći i za dom vazda spreman biti, kaže poznati stih, koji je iz srpske narodne poezije prepisala Džoana Rouling, što potvrđuje njene priče o Povratku Gospodara tame.
Ko je pratio fekalni izričaj kod kanalizacionih punktova lorda Voldemorta, ili skraćeno AV, par dana uoči istorijske sjednice nekakvog DNP-a, mogao je da predvidi baš ovakav, identitetski krešendo. Krešendo je u klasičnoj muzici pojačavanje tonova prije same kulminacije, što su srpski srednjovjekovni kraljevi podjednako koristili za svoje narative, kao i zlatne viljuške za gozbe i objede. A pomenuti kedar i ruzmarin, za toalete i ublažavanje neprijatnih mirisa. Sve dok nije izmišljen kolektor, i postrojenje za preradu fekalija iz Niša. Po starorimski Nais.
Krešendo je dakle bila uvertira koju su priredili brojni Voldemortovi analitičari i kanalizacione cijevi, danima preklinjući “odvažnog”, “hrabrog” Milana K., ili “vrhunskog retoričara”, da ne napušta Vladu koliko god krvi i fekalija ona prosula po Zeti. Jer bi se tome radovali samo Kurti, Milo, proustaški elementi u Zagrebu, crveni Hrvati na Cetinju i studentski kvislinzi u Beogradu! Treba li onda pominjati da bi silaskom s vlasti lidera Srba u Crnoj Gori, taj narod bio potpuno obezglavljen, izložen teroru, gorem nego u doba NDH ili za vrijeme DPS-a. Kako je nekad tvrdio neki njihov pokojni patrijarh.
Šta je onda nesretno Predsjedništvo, neke partije za koju ni u Zeti doskora nisu čuli, mogao da uradi osim da prihvati zaključke, napisane negdje drugo. Tamo daleko. U nekim jajincima a ne vukojebini, kako ste prvo pomislili. Prdnjava Milana Kneževića i njegovo poigravanje obrazom i intelektom građana Zete, kulminirali su dakle prihvatanjem zaključka da je vlast jedna i neponovljiva, i da ostanak u krvavoj Vladi i fekalnoj Podgorici, nema alternativu. Istina pod jasnim uslovima. Nacija, plus kanalizacija. Što znači, sa septičke jame na kolektor, kada je opština Zeta u pitanju, mogu da pređu samo oni koji govore srpski, imaju državljanstvo Srbije i kad idu u toalet nose narodnu zastavu. Valjalo bi još i da pjevaju himnu “Onamo namo” (a ne “Bože pravde”) ali ne mogu. Iz objektivnih razloga. Eto zašto će na radost vaskolikih Srba i žalost Tonina Picule i njegove mašinke, Milan K. još dugo, dugo ostati u vlasti i voditi Srbe u nove pobjede! A ponekad i u dom lorda Voldemorta. Ne samo kad mu je slava, već i radnim danom. Recimo, u povodu upisa malog Vukana (Vučića) u prvi razred. Ili poslije prijema DJ Vučićevića u jasle zoološkog vrta. A može i povodom obilaska ćacilenda, što uključuje i susret sa roditeljima pomenutog lorda. Ili skraćeno AV.
Na Andrićevom vencu je svima laknulo. Iako za Zetu, još manje Botun, niko nije čuo. I sva postrojenja za prečišćavanje istine i zdravog razuma, plus neki analitičar Panaotović, kliknuli su kako je MK opravdao njihovo povjerenje i potvrdio da samo najgori u tom narodu, a ne najsličniji kako je tvrdio veliki slikar Mića, zaslužuju da budu njegovi lideri i vođe. A neka se pripremi Mandić.
Što znači da ako na nekim narednim izborima, Milan K., aktuelni lider Srba u CG, krahira, i prestane sa radom, kao kolektor u Botunu, lord Voldemort neće imati problem da zajaše Mandića. Kao što je skoro deceniju jahao Đukanovića, da bi nakon “oslobođenja” otimario Vojvodu i Pipuna. Ili skraćeno Severusa Snejpa i Lucijusa Melfoja.
Predsjedništvo DNP-a je na ovaj, svakako impresivan način, dalo primjer svim ostalim partijama kako da se odnesu ako EU pokuša i njih, sa septičke jame da prebaci na kolektor. Recimo, šta bi falilo Ibrahimoviću i BS-u da povodom otpočinjanja radova na postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda u Rožajama, sazovu GO i upute Spajiću više zahtjeva za ostanak u vlasti. Bošnjački jezik kao službeni, zastava BiH, i državljanstvo Turske a ne BiH. Može i himna, ionako nema tekst, tako da nikog od “konstitutivnih” naroda CG ne provocira.
Ili, ako Brisel zatraži kolektor za Cetinje, šta bi falilo da DPS održi Predsjedništvo i traži, da bi ušli u Vladu, kanonizaciju Adnana Čirgića, krstaš barjak umjesto narodne zastave i himnu, bez posljednje Sekuline strofe. Inače najbolje, ako se poetika gleda. I da ih Milo još dugo, dugo vodi, makar sa pozicije Počasnog. Što bi izazvalo depru svih onih koji opsesivno žele da se Milo povuče, poput Tadića (Borisa), pročetničkih elemenata iz Beograda, i vjekovnog crnogorskog neprijatelja iz Francuske na čelu sa Lakostom, Novakom i malim zelenim krokodilom.
Ili, kako vam zvuči ovo: jednog dana, u mračnoj budućnosti, partiju osniva i predsjednik Milatović. Ne zbog sujete već radi Gospodara tame i njegovog kućnog ljubimca iz Zete. I taman što je krenuo sa strankom, EU naloži kolektor u Barama Šumanovića, ili tu neđe. Uz svježe asfaltirani put za brojna seoska domaćinstva (i slovima: tri) uključujući i ono Milatovića. Šta bi onda ostalo glavnom odboru buduće Jakijeve partije, nego da kao i DNP donese jednoglasnu odluku da će napustiti vlast u Danilovgradu samo pod određenim uslovima. Recimo, ako se KFC useli u njegovu zgradu, ili ako Makron odgovori na poziv Spajića, a ne Milatovića.
Da opet citiram onaj novogodišnji post sa društvenih mreža - dobro je što smo ušli u 2026, ali kad ćemo da izađemo iz 90-ih?! Nikad, izgleda. A možda ni tad.
Bonus video:
