Ako se ne primirite, traktori su jedino rješenje! Ili će te śedat’ s mirom i poštovati državu Crnu Goru ili tutanj! Pa pričajte srpski u Srbiju!”, poručio je navodno neki Dragan Maslovar poslanici SNP Slađani Kaluđerović, i izazvao ogorčenu reakciju njene partije. Skoro da je suvišno dodati - i opravdanu. Jer kad neko poziva na progon zbog drugačijeg političkog stava ili mišljenja, onda je to fašizam. U pravu je SNP. I ako u zlu ima nešto dobro, onda je dobro što je i SNP napokon to shvatio. Još da su isto htjeli da vide i slijede početkom 90-ih, u vrijeme jedinstvenog DPS-a, nikad vjerovatno ne bi ni bilo traktora. Jer ne bi bilo fašizma i zločina koji su u jednom trenutku viđeni u epizodi sa traktorima i etničkim čišćenjem Srba iz Hrvatske.
Povod za ovaj fejsbuk incident i govor mržnje je bilo cjelovečernje naricanje poslanice Kaluđerović, u emisiji “Reflektor”, na temu neophodnosti uvođenja srpskog jezika u Ustav, kao službenog. Uz dirljivo ali falš obrazloženje da se na popisu baš tako izjasnila većina građana Crne Gore. “Pozivanje na ‘traktore kao jedino rješenje’ u istorijskom kontekstu našeg regiona predstavlja otvorenu aluziju na progon i etničko čišćenje”, poručili su iz ove stranke, što je tačna ali nepotpuna slika stvarnosti iz bliske nam prošlosti. Poenta nije čak samo u pogrešnom ili nepotpunom tumačenju “istorijskog konteksta”, već u politici SNP-a i sličnih stranaka, koje ne odustaju od narativa i “argumentacije” iz 90-ih. Braneći na taj način skoro četiri decenije Miloševića, SANU i SPC, čija je politika dugoročno nanijela najviše zla upravo srpskom narodu. Držeći i dalje taj narod u čije ime nastupaju na sporednom kolosjeku istorije, u dilemi kom civilizacijskom krugu pripada, u kom pravcu treba da ide, gdje su mu granice ili šta mu je matica i glavni grad.
Dakle, ako se zaista želi sagledati istinski istorijski kontekst, poslanica Kaluđerović, njene kolege i stranka, moraju prvo ukazati na nesporne činjenice, odnosno politiku koja je dovela do traktora i etničkog čišćenja, a ne samo na onu koja je sprovela pomenutu akciju. Zato, kada SNP uzima traktore kao simbol progona, to je samo djelimična slika, spin, poluistina, to je bavljenje posljedicama, bez sagledavanja uzroka. A uzrok je bila nasilna disolucija SFRJ koju je inicirala i povela tadašnja politička i intelektualna vrhuška srpskog naroda, koju je personifikovao S. Milošević, politički otac tadašnjeg jedinstvenog DPS-a i, nažalost, današnjeg SNP-a. Oni su, naime, proglasili Jugoslaviju za tamnicu srpskog naroda iako je u suštini to bila najveća i najljepša velika Srbija ikad napravljena. I ta suluda i antisrpska politika je krenula u razaranje “tamnice” da bi “svi Srbi živeli u istoj državi”, što je Srbe uvelo u tragediju, čije posljedice i danas traju. Takvu nakaradnu politiku SNP i dalje baštini, kroz stereotipe, spinove, poluistine, neistine, što onda stigmatizuje najviše same Srbe, izlažući ih izlivima mržnje i netrpeljivosti kao u ovom postu nekog Dragana Maslovara.
Zato kada neka poslanica Kaluđerović u ime SNP, ili neki SNP u ime Slađane K., pominje traktore i istorijski kontekst, onda moraju da ukažu na politiku etničkog čišćenja u Hrvatskoj, BIH, na Kosovu, koju je sprovodio režim Miloševića sa saborcima iz Crne Gore. Svako ko ima IQ iznad 80 doživljava kao uvredu ili farsu kada poslanici i prvaci SNP-a serviraju jednostrano i farsično tumačenje istorijskog konteksta, gdje govore o užasu etničkog čišćenja u “Oluji”, a ne pominju ili se trude da na svaki način minimiziraju i omalovaže težinu genocida u Srebrenici, konc logora u Omarskoj, Prijedoru, “humanih preseljenja” u Slavoniji ili na Kosovu. Podjelom DPS-a 1997, Đukanović i Marović su se distancirali od svega što su dotad zdušno branili, dok su Momir i Peđa izgleda za vjeki vjekov zabetonirali SNP u nemogućoj misiji - da brane neodbranjivo. I da Srbe u čije ime nastupaju decenijama drže u zabludi da je za njihovo stradanje, jedno od najvećih u kompletnoj istorji, kriv samo neko drugi, neke ustaše, šiptari, balije, dukljani – a ne i politika koju su oni reprezentovali i koje se očito i danas drže.
Ili, da zbog poslanice Kaluđerović i njene stranke još pojasnim - navodni Dragan Maslovar jeste fašista, jer poziva na progon pojedinca ili čitave nacionalne grupe zbog drugačijeg političkog stava ili zahtjeva. Ali fašizam je bila i “balvan revolucija” koja je Srbe umjesto na institucije matične države Hrvatske, radne grupe i razgovore unutar Sabora, gurnula na ulice i u nasilje. Gdje je Milošević poslije balvana poslao tenkove i haubice. Na kraju takvog pogrešno izabranog puta, u finalu tragične agresije i rata na tlu Hrvatske, došlo je do traktora i etničkog čišćenja. Čak se i taj čin od strane nekih analitičara smatra dijelom dogovora Miloševića i Tuđmana, posebno kada se zna kako je nesretni, izbjegli narod dočekan od strane tadašnje vlasti u Beogradu. Ili ako se uzme u obzir izjava od prije dva dana, aktuelnog pokrovitelja ili partnera SNP Vučića, koji sa pozicije šefa države, u obilasku nekog krajiškog štanda u Novom Sadu, kaže kako su eto Srbi iz Hrvatske pametno izabrali kada su sredinom 90-ih iz ustaške Krajine došli u svoju Srbiju. Da čovjek ne povjeruje!
To je istinito i pošteno sagledavanje “istorijskog konteksta”, na koje se poziva SNP. Što onda dovodi i do ključnog pitanja koje do danas muči ovu stranku - da li bi Srbi u Hrvatskoj ikada završili u egzodusu i na traktorima, da li bi i danas u Hrvatskoj živjelo 200 ili 300 hiljada Srba, a ne deset puta manje, da im politika ondašnjeg DPS-a i današnjeg SNP-a nije nametnula rat protiv sopstvene domovine!? Odgovor nije teško pogoditi, čak ni SNP-u, samo ako se ima snage za suočavanje sa potpunom slikom iz pomenutog istorijskog konteksta.
Na sreću poslanice Kaluđerović i SNP-a, svih nas, makar za dogledno vrijeme završeno je sa tenkovima, osvajanjem tuđih teritorija i traktorima. Ali ako je rat okončan na terenu, očito nije u glavama značajnog broja ljudi. Što potvrđuje i neki Dragan Maslovar, ali i nastup poslanice Kaluđerović u Reflektoru, ili kasnije saopštenje SNP-a. Jer sve dok pojedine političke partije svoje zahtjeve budu forsirale na agresivan način, uz brojne spinove, neistine, poluistine, teorije zavjere, potpirivaće i oni time međunacionalnu ili regionalnu omrazu i podjele. Što onda uvijek drži otvorenom mogućnost da se jednog “lepog dana”, opet sa riječi pređe na djela. Ili sa radne grupe u Skupštini na balvane i revolucije. Tim prije što vodonoša nekadašnjeg i pokrovitelj današnjeg srpskog sveta AV, svako malo prijeti da Srbija nikad bolje nije bila naoružana i nikad više hrane i ljudstva za neki novi pohod, nije imala. Naravno “odbrambeni”, kao onaj 90-ih. Jer svi znamo još od tada, a posebno SNP, da Srbija i Crna Gora nikad nijesu bile u ratu.
To u prevodu znači da bi poslanica Kaluđerović i njena stranka aktuelne teme, kao što je recimo službenost srpskog jezika u CG, morali podići na viši nivo. Metaforički, umjesto balvana morali bi koristiti ozbiljniju argumentaciju od one tipa, “tako je pokazao popis”, ili “u Americi je engleski službeni”. Kod prvog “argumenta” opet se jeftino manipuliše spinovima i neistinom jer se bjesomučno širi podvala kako se 44 odsto građana na popisu izjašnjavalo maltene o ustavnim promjenama a ne o imenu jezika kojim govore. Slađa, Joko, Pipun, Danilović i ostali dajkovići, moraju prvo praviti razliku između popisa i refrenduma. Dakle, popis je statistički, a referendum politički čin, tako da su se ispitanici na popisu izjašnjavali o imenu jezika kojim se služe, a ne o ustavnim promjenama i uvođenju srpskog kao službenog! Niko, pa ni SNP, ne može tvrditi kako bi prošlo referendumsko izjašnjavanje na tu temu i da li bi svih 44 odsto građana koji su na popisu jezik nazvali srpskim, glasalo da se on normira kao službeni. Tim prije što ne mali broj tih građana shvata da je to lingvistički isti jezik, a da je njegov naziv isključivo političko pitanje. Još kada bi, za razliku od popisa iz 2023, u toj referendumskoj kampanji imao ko da argumentovano zastupa tezu o crnogroskom jeziku kao dovoljnoj ustavnoj formulaciji. Što u kampanji za popis 2023. nije bio slučaj. Imali smo samo veliku kampanju tzv. srpskih stranaka, crkve i zvaničnog Beograda o potrebi da se ovaj, jedini i isti kojim se svi služimo, nazove srpskim. Ponavljam, iz političkih ili imperijalnih, a ne lingvističkih razloga.
Slično je i sa “argumentom” poslanice Kaluđerović i vaskolikog SNP-a kako je u SAD engleski službeni, pa to nijednom Amerikancu ne smeta, dok se u Crnoj Gori njihov zahtjev oko srpskog, doživljava kao jeres i neprijateljstvo!? Opet spin i manipulacija. Jer rijetki su Amerikanci, možda nema niti jednog, koji će se nacionalno izjasniti kao Englezi, jer je to pitanje davno riješeno, tako da se ime jezika svodi na lingvističko pitanje. Dok je u našem slučaju stvar obrnuta - lingvistički svi znamo da je to isti jezik, ali neki, kao SNP, pokušavaju iz političkih ili imperijalnih razloga da ga ubace u ustav i proglase službenim. Iz čega bi onda izvlačili novi “argument” - ako je jezik srpski onda je i zemlja srpska. Nešto kao RS 2.0., samo nema Dodika. To bi za SNP bila satisfakcija i iz ugla politike koju zastupaju i brane od 90-tih. Tri srpske republike bi, naime, pokazale da Milošević nije bio ratni zločinac i najveći antisrbin 20. vijeka, već vizionar i ozbiljan državnik. Patriota iznad svega. Kao i sva njegova politička djeca, od Kaluđerović i Jokovića, do Mandića i Kneževića.
Ponekad se iz SNP-a ili slične stranke umjesto SAD pomenu Švajcarska ili Austrija. Jer eto, svi znamo, da u Cirihu svi Švajcarci govore njemačkim jezikom, ali ono što SNP i slični onda preskaču i kaširaju jeste činjenica da ako bilo kome od njih kažete da je Njemac a ne Švjacarac, taj će vas ignorisati kao neuračunljivog ili će vas prijaviti nadležnim organima zbog govora mržnje i diskriminacije. Isto je u Austriji. Jedino kod SNP-a i ZBCG-a važe “dupli standardi” - Ameri, Švajcarci ili Austrijanci su im braća i sjajan primjer kada pravdaju potrebu da se naš jezik nazove srpskim, ali su im nebitni ili čudni kada se ukaže na njihovo nacionalno izjašnjavanje koje se ne poklapa sa onim jezičkim.
Kada se sve sumira nije teško, čak ni prvacima i prvakinjama SNP-a, izvući zaključak – iza njihovih zahtjeva i budućih radnih grupa koje će razmatrati pitanja jezika, zastave, državljanstva, ne stoje lingvistika ili heraldika, već čista politika. I to imperijalna! Koja se gotovo četiri decenije navodno vodi u ime spasa i zaštite golorukog i ugroženog srpskog naroda, a vidjeli smo po rezultatima da je to u stvari politika koja je najviše doprinijela da mnogi Srbi ostanu i goli i bosi. Na trnju ili u zapećku. Ako se, kako bi rekao SNP, gleda istorijski kontekst.
Bonus video:
