Naš vitez tužnog lika, ovih dana je na velikim mukama. Vrijeme koje u nažoj državi ne protiče već transformiše, skoro ga je pretvorilo u Sanča, koji gospodari nekim ostrvom, u nekoj drugoj državi. To što svekolikom pučanstvu iz dana u dan mora objašnjavati kako je bio u zabludi kada je zagovarao referendum o učlanjenju u NATO, magično otkriva vječne trenutke prošlosti koje smo nanovo doživjeli juče, prekjuče, prije dvije ili tri sedmice ili godinu. Lutajućem vitezu, koji eto trči posljednji krug naokolo Crne Gore, stigla je peticija iz Ulcinja sa nekoliko stotina potpisa da pomiluje bivšeg direktora Centra za kulturu, Nailja Dragu, koji je završio u Spužu zbog nekorisnih jasnoća prilikom zaključivanja ugovora o zakupu ljetnje Kino bašte na Pristanu. To je onaj isti dragi čovjek, sjetiće se nekadašnji vitez od lavova, koji ga je redovno dočekivao svake prve subote aprila kada je dolazio u Ulcinj, prisustvovao proslavi Dana Opštine i prije odlaska za Podgoricu, novinarima između redova uglavnom govorio da ne zna šta se dešava u državi čiji je predsjednik. Svakog, ko je makar dva puta prisustvovao proslavi Dana ulcinjske opštine, obuzeli bi žmarci jer bi na neki neobjašnjiv, mističan način znao da je isto to već jednom doživio u ovom ili nekom drugom životu, svejedno. Potpisnici peticije ipak su bili nevješti u obrazloženju apela- dr Draga jeste tamo nešto muvao mimo zakona, ali ne koliko drugi. Vitezu tužnog lika posao je da ispravlja krivdu širom naše domovine, ali se sada našao u nelagodnoj situaciji - da ispravlja krivdu u Ulcinju, tamo gdje je, prema sveopštem uvjerenju savjetnika, ministara, direktora, pomoćnika i ostalih podanika, nikad bilo nije. Ispraviti krivdu ili iskriviti pravdu - pitanje je sad koje našeg umornog viteza muči od dana kada je dobio peticiju.
Nakon peticije za pomilovanje, oglasila se i Forca, partija u kojoj se Draga visoko kotira na hijerarhijskoj listi. U prilično nemuštom saopštenju, Glavni odbor je jednoglasno zaključio da je situacija apsurdna jer je Draga napravio samo proceduralne greške zbog kojih je, istina, gradska kasa lakša za deset ili nešto više hiljada eura. Glavni odbor je bio i saglasan da je sada potrebna mudrost, ni manje ni više, nego da se razmotri visina, težina i dužina pravosnažne kazne kako se tako nešto više nikad ne bi ponovilo. Dio javnosti, kojoj pripada i potpisnik ovih redova, očekivao je da će čelnici Force naći snage da se izvine Dragi i njegovoj porodici što je završio u Spužu. Ali i da se izvine i građanima što je njihov visoki funkcioner oštetio budžet tako što je favorizovao članove i simpatizere Force, vjerovatno i protiv svoje volje. Funkcija direktora Centra za kulturu je politička i zavisi od izbora, odnosno od preraspodjele vlasti. Zato je pomalo i degutantno ograđivanje jedne ozbiljne partije, poput Force koja ima potpredsjednika u parlamentu Crne Gore i suvereno gazduje Savjetom Albanaca, od postupaka svog funkcionera jer je teško povjerovati u priču da je Draga bez zelenog svjetla centrale mogao i smio zaključivati ugovore i to štetne, kako su ocijenili i Osnovni i Viši sud. Ali u našoj virtueli, GO Force malo je i rekao. U razvijenim demokratrijama, takvo saopštenje tumačilo bi se kao presedan. Zamislite da koalicioni partner CDU Angele Merkel, Socijademokratska partija, na takav način „brani“ svog funkcionera, pravosnažno osuđenog na kaznu zatvora zbog zlouptrebe položaja. Niti je DPS CDU, niti Forca Socijaldemokratska partija, niti Crna Gora Njemačka. Zato im i može biti. Osim toga, saopštenje Force je poprilično i zakašnjelo - krivična prijava protiv Drage, podnijeta je početkom 2014. Nijesam nigdje pročitao niti čuo da je neko tada tako, pa makar i nevješto, stao u njegovu odbranu. Pravosnažna presuda stigla je u martu prošle godine, ali i tada je bio tajac. Sada imamo slučaj da se svi bave posljedicom a ne uzrokom. Svakoj posljedici kao postojećoj pojavi, kažu filozofi, treba uzrok. Da su se oni koji sada duševno pate zbog Draginog kazamata, na vrijeme bavili tim problemom, ulcinjska omladina bi i danas na Pristanu bila u prilici da gleda najnovije filmove ili pozorišne predstave, a ne kol gerle i striptizete.
Sve ovo podsjetilo me na slučaj od prije deset i više godina kada je tadašnji predsjednik Opštine, sada pokojni Fuad Nimani, poveo isto tako tadašnjeg sekretara za zaštitu imovine Š.H. u Podgoricu ne bi li spriječio negativnu posljedicu izazvanu nezakonitim krčmljenjem imovine u Štoju. Zastupnik imovine bio je u nezgodnoj situaciji jer svoj posao nije radio baš kako treba, ali ni tadašni vrhovni tužilac kome je pokojna baba naprasno ostavila imanje pored mora, da se na miru brčka. Spletom tih okolnosti, afera je zataškana a tačku na nju stavio je tadašnji predsjednik Vrhovnog suda koji je smijenio dvojicu sudija - ali zbog neažurnosti. Kada sam pročitao saopštenje Force, pomislio sam kako je vrijeme ovdje stvarno stalo, kako se decenijama radi po istoj matrici i kako se gotovo ništa ne mijenja.
To je onaj isti osjećaj koji iznova doživim kada god prođem pored mjesta gdje su nekada bili hoteli Galeb i Lido. Ili kad sa novog mosta na Port Mileni gledam raspali hangar Solane uz neodoljivi opojni miris koji se širi iz kanala. Ili kad silom prilika moram proći putem pored nekadašnjeg sjedišta Građevinskog preduzeća Primorje, ili kada prođem uskom ulicom pored potpuno urušene Pašine kuće. Isti doživljaj je i kada krenem u Valdanos pa naletim na kapiju i znak STOP ili kad pazarnim danom čak i zimi pokušam da auto parkiram u glavnom bulevaru. Magiju osjetim i kada čujem predsjednika Opštine kako na konferenciji za novinare kaže da se Ulcinj ne može podičiti hotelima visoke kategorije i kako poziva građane da tokom ljeta automobile ostave u svojim dvorištima. Kao u transu slušam bivšeg premijera kako u Ulcinju u jeku predizborne kampanje govori o investicijama vijednim milijardu koje će se realizovati u drugim djelovima države i aktuelnog kako prije 20 dana uvjerava Novljane da je upravo njihov grad najveća razvojna šansa Crne Gore. A tek kad Mikan Zec po ko zna koji put ponovi čuvenu rečenicu da više ne daje izjave za Vijesti...
Ne moraš biti čarobnjak da bi to doživio, kaže Paulo Koeljo. Deža vi je mnogo više od iznenadnog doživljaja. On nam pokazuje da vrijeme ne prolazi. To je skok u nešto što smo zaista već proživjeli i što se sada ponavlja. Tako piše Koeljo u Alefu. Deja vu je francuski termin, ali je deža vi, definitivno naš.
„ Deža vi“- made in Ulcinj, Montenegro. Dođite nam makar dva puta, osjetite magiju i vječni povratak istog, viđenog i onog što ste nekad osjetili ili čuli...
Bonus video:
