SpaceX je nova Istočnoindijska kompanija

Kada krajem ove sedmice SpaceX proda dio svojih akcija i bude uvršten na berzu Nasdaq, dogodiće se najveća inicijalna javna ponuda akcija (IPO) u istoriji: očekuje se da će vrijednost kompanije biti procijenjena na oko 1,75 biliona dolara. Od investitora se traži da odrede vrijednost kompanije koja gradi rakete, upravlja dominantnom svjetskom mrežom satelitskog interneta i sve više preuzima ulogu ključnog oslonca za vojne komunikacije Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Ovi uspješni pravci biznisa moraju se sagledati zajedno sa projektom razvoja AI, poduhvatom koji troši ogromne količine novca, a koji je Ilon Mask uključio u istu korporativnu strukturu.

Prospekt SpaceX-a predstavlja ambicioznu i jedinstvenu priču: riječ je o šampionu tehnologije i visokog tempa rasta koji može da stoji rame uz rame sa najvećim i najmoćnijim kompanijama svijeta. Istorija, međutim, ukazuje na drugačiji, manje utješan razvojni put, jer preduzeća kojem SpaceX najviše liči nisu ni Apple ni Nvidia, već je to Istočnoindijska kompanija, koja je postojala gotovo 300 godina.

Naravno, SpaceX nije na putu da oporezuje stanovništvo ili vlada ljudima, kao što su to činile povlašćene kompanije osnovane u ranom novom vijeku. Svemir nema stanovnike (barem koliko znamo). Ipak, pred nama je kompanija koja posluje izvan domašaja bilo koje suverene države i koja je već stekla ogromna ovlašćenja koja vlade sada, sa zakašnjenjem, pokušavaju da vrate pod svoju kontrolu.

U periodu između otprilike 1570. i 1860. godine, evropske države su gospodarile neregulisanim okeanima i prekookeanskim teritorijama posredstvom povlašćenih akcionarskih kompanija - među kojima su najznačajnije bile britanska, holandska i francuska Istočnoindijska kompanija.

Te povlašćene trgovačke kompanije bile su hibridne tvorevine: komercijalni poduhvati koji su istovremeno služili kao instrumenti države. Gradile su monopole i koristile odsustvo zakona da same određuju pravila i obavljale funkcije suverene vlasti - od kovanja novca i održavanja pravnog poretka među lokalnim stanovništvom do vođenja ratova i sklapanja ugovora. Edmund Berk je Istočnoindijsku kompaniju nazvao "državom prerušenom u trgovca", a upravo takva konfiguracija danas se ponovo uspostavlja u Zemljinoj orbiti.

Razmotrimo, najprije, pitanje monopola. Slijetanjem i ponovnom upotrebom svojih pojačivača, SpaceX je riješio dileme "šta je bilo prvo - kokoška ili jaje". Pošto je ponovna upotrebljivost isplativa samo uz veoma visoku učestalost lansiranja, kompanija je izgradila Starlink - grupaciju od hiljada satelita čiji rast i održavanje garantuje stabilni ritam lansiranja. Konkurenti koji ne posjeduju istovremeno i rakete i zagarantovanu potražnju za satelitskom povezanošću, teško mogu da se probiju na to tržište.

Kao što pokazujemo u novom radu, udio SpaceX-a u ukupnoj globalnoj masi tereta lansiranog u orbitu porastao je sa manje od 10% u 2014. godini na gotovo 80% danas, odnosno na 94% u Sjedinjenim Državama, gdje se među njegovim najvećim klijentima nalazi i NASA. U tom procesu, SpaceX je zauzeo ograničen broj orbitalnih pozicija i radio-frekvencijskog spektra, dodatno podižući prepreke za buduće učesnike na tržištu. To nije oligopol kakav poznajemo iz udžbenika o tehnološkim tržištima. To više podsjeća na nešto mnogo starije.

Tu je i pravni vakuum. Sporazum o svemiru iz 1967. godine napisan je za svijet u kojem su vlade imale monopol nad aktivnostima u kosmosu. U njemu se navodi da "svemir nije podložan nacionalnom prisvajanju ni putem proglašenja suvereniteta, korišćenjem ili okupacijom, niti bilo kojim drugim sredstvima", i definiše ga kao "dobro cjelokupnog čovječanstva". Sporazum, međutim, ne predviđa nikakav mehanizam za sprovođenje tih načela.

Upravo su u tu veliku pravnu prazninu Sjedinjene Države 2015. godine unijele Zakon o konkurentnosti komercijalnih svemirskih lansiranja, a 2020. i Artemis sporazume, kojima se utvrđuje da eksploatacija resursa ne predstavlja "prisvajanje". Upravo je ta promjena bila potrebna SpaceX-u. Slično tome, prije tri vijeka povelja neke kompanije bila je istovremeno dozvola za trgovinu i jednostrano pravo predstavljeno kao zakon. U oba slučaja, pioniri su pravila pisali prema sopstvenim interesima.

Postoji još jedna paralela: brisanje granice između suverenog i privatnog. Sjetimo se da je 2022. godine Mask odbio da aktivira Starlink iznad Krima kako bi omogućio ukrajinski napad na rusku flotu. Jedno privatno lice praktično je stavilo veto na odluku suverene države, a čak ni vlada SAD nije mogla lako da poništi tu odluku. Kako se aktivnosti budu širile na Mjesec, SpaceX će biti u poziciji da vrši značajan uticaj na uspostavljanje standarda, upravljanje zahtjevima za korišćenje resursa i nadzor nad "bezbjednosnim zonama", koje Artemis sporazumi državama dozvoljavaju da proglase. Tako bi jedna privatna kompanija mogla da pruža odgovore na pitanja koja su po svojoj prirodi suverena.

Baš kao što je Britanija dodijelila povelju Istočnoindijskoj kompaniji kako bi spriječila Holanđane da monopolizuju trgovinu začinima, tako i Sjedinjene Države daju prava SpaceX-u, da bi u trci za ostvarivanje strateške dominacije u svemiru pretekle Kinu. Međutim, što kompanija postaje nezamjenljivija, to će država imati manje stvarne vlasti nad njom. Ta krhkost se jasno pokazala prošle godine, kada su predsjednik Donald Tramp i Ilon Mask javno ušli u sukob. Tramp je zaprijetio otkazivanjem državnih ugovora sa SpaceX-om, dok je Mask zaprijetio da će američkoj vladi uskratiti pristup Međunarodnoj svemirskoj stanici. Formalno suverena sila našla se u položaju zavisnosti od aktera kojeg može samo da pridobija, ali ne i da mu zapovijeda.

Pouka iz doba povlašćenih trgovačkih kompanija jeste da je takvu moć, kada se jednom učvrsti, izuzetno teško vratiti pod kontrolu. Britanija je ozbiljno ograničila Istočnoindijsku kompaniju tek 1858. godine, nakon gladi, fiskalne krize i nasilne pobune (onoga što Britanci nazivaju "Velikom pobunom", a Indijci "Prvim ratom za nezavisnost"), kada je dalje nečinjenje postalo nemoguće. Ali do tada je cijena takvog poteza već bila pogubno visoka.

Ista istorija, međutim, ukazuje i na to šta bi to vlade danas trebalo da urade, prije nego što bude prekasno. Cilj ponovnog uspostavljanja kontrole nije uništavanje jednog izuzetno uspješnog aktera, već smanjenje zavisnosti države od njega. U tom pogledu, bolji uzor predstavljaju kontinentalni rivali Istočnoindijske kompanije. Portugalska i francuska kruna posjedovale su vlasničke udjele u svojim povlašćenim kompanijama, što im je garantovalo određeni stepen strateške kontrole iznutra. Mjesto u upravnom odboru koje bi imenovala vlada u kompanijama sa gotovo suverenim ovlašćenjima, ili manjinski vlasnički udio poput onog koji su SAD nedavno stekle u Intelu, osigurali bi nadzor nad bezbjednosnim zonama, pravima na eksploataciju resursa i ključnom infrastrukturom, bez gušenja privatnih podsticaja koji su ovaj sektor učinili dinamičnim.

Prolaz za uspostavljanje makar djelimične kontrole nad ponašanjem novih tehnoloških "suverena" brzo se zatvara. Ključno pitanje za vlasti glasi: da li je saznanje o tome u šta se Istočnoindijska kompanija na kraju pretvorila dovoljno da njenog nasljednika iz 21. vijeka zadrži dalje od istog puta. Inicijalna javna ponuda akcija SpaceX-a pravi je trenutak da se to pitanje postavi.

A. Terzi je docent u Bennett School za javne politike pri Univerzitetu u Kembridžu i vanredni profesor ekonomije na Sciences Po;

S. Marcuzzi je docent za istoriju međunarodnih odnosa u Centru za više odbrambene studije (CASD)

Copyright: Project Syndicate, 2026. (prevod: N. R.)