Pregovori s Antihristom

Od Kremlja do Bijele kuće i Silicijumske doline, mnogi čekaju dolazak Antihrista, ili barem o tome govore. Ovaj koncept se svodi na malo više od nejasne teološke spekulacije, i oslanja se na na zagonetnu referencu Svetog Pavla o “čovjeku bezakonja” koji “uzdiže sebe iznad svega što se zove Bog” i koji “sijeda u hram Božiji, prikazujući se da je Bog” (Druga poslanica Solunjanima, 2:3-4). Ali za malu grupu bogatih i moćnih ljudi, Antihrist je postao prizma kroz koju gledaju na svijet.

Možda je najistaknutiji “prorok” ovog Armagedona milijarder i tehnološki investitor Piter Til, suosnivač PayPala i Palantira, i sponzor političke karijere američkog potpredsjednika DŽ. D. Vensa. Tilov Antihrist je jedinstven - to je ​​zli tiranin koji će steći globalnu moć predstavljajući se kao dobrotvor i iskorišćavajući strahove ljudi, posebno strah od tehnologije. Til vjeruje da je ovaj vjesnik kraja svijeta možda već među nama, oličen u “ludisti koji želi da zaustavi svu nauku”, slično aktivistkinji za borbu protiv klimatskih promjena Greti Tunberg.

Tilov Antihrist bi takođe mogao da poprimi oblik “jedinstvene svjetske vlade”. Kao što je jedan jezuitski teolog primijetio, Tilove ideje su u osnovi političke i svode se na “tvrd, praktičan zaključak”: svaki pokušaj regulisanja vještačke inteligencije, uključivanja u međunarodno upravljanje ili ograničavanja tehnološkog razvoja postaje “priprema za vladavinu Antihrista”.

Nije iznenađujuće što je Vatikan odbio da dozvoli Tilu da iskoristi njegov autoritet za apokaliptične tirade. Kada je pokušao da održi seriju predavanja na tu temu na Papskom univerzitetu Svetog Tome Akvinskog (poznatom i kao Angelikum), univerzitetska administracija je to odbila, primoravajući Tila da svoja predavanja preseli u rimsku tavernu Palato Orsini.

Ipak, Til je očigledno sposoban da privuče mase. I mogao bi da pronađe prijemčivu publiku za svoj “Armagedon šou” u Argentini, u koju se nedavno preselio. Anarho-kapitalistički predsjednik zemlje, Havijer Milei, za Tila je dobar izbor. (Možda je dobar izbor i “mračna balsamovana besmrtnost” Eve Peron, kako je to rekao Vidjadar Suradžprasad Najpol.)

Ilon Mask, koji je sa Tilom suosnivač PayPala ne govori baš mnogo o Antihristu (mada se na internetu spekuliše da gradi infrastrukturu koju će Antihrist koristiti da vlada svijetom). Ali Mask dijeli Tilove političke stavove. Štaviše, obojica su vatrene pristalice američkog predsjednika Donalda Trampa, koji se često prikazuje kao bedem protiv oblika “zla” kao što su “vokizam”, migranti i nehrišćanske religije.

Iz ove perspektive, Tramp se savršeno uklapa u iluziju Antihrista: on je katehon, to jest “onaj koji zaustavlja”, kako je Sveti Pavle nazvao onoga koji zadržava “bezakonika” (Druga poslanica Solunjanima, 2:6-8). Mnoge Trampove pristalice u pokretu MAGA (Make America Great Again - Učinimo Ameriku ponovo velikom) idu još dalje, predstavljajući ga kao mesijansku figuru, sličniju Isusu Hristu - što je ideja koja ni samom Trampu nije strana.

Ovaj eshatološki zaokret u američkoj politici opravdava kao pravednu praktično svaku akciju, ma koliko ona bila žestoka ili korumpirana. To je jasno pokazano u argumentaciji ministra odbrane Pita Hegseta o Trampovom ratu po izboru protiv Irana - kao svetom krstaškom ratu. On pripisuje američke vojne uspjehe “promisli svemogućeg Boga”, a na službi u Pentagonu, želeći da podstakne američke vojnike na “pravedno” nasilje, citirao je izmišljenu verziju Jezekilja (25:17), korišćenu u filmu “Petparačke priče”.

Opsesija krajem svijeta nije, međutim, ograničena samo na SAD. Možda je najuticajniji glas apokaliptičnog razmišljanja danas Aleksandar Dugin, dvorski filozof Kremlja i jedan od najznačajnijih ljudi ruskog nacionalizma 21. vijeka. Po njegovom mišljenju, “satanske sile” se uzdižu na Zapadu - u “carstvu Antihrista”, dok je ruska civilizacija bastion koji štiti od globalnog duhovnog kraha. Zapad nije tek suparnička civilizacija sa drugačijim vrijednostima. To je “beživotni svijet” i “jama odbačenih”, dok je Rusija “Srce svijeta”, prožeto “kosmičkom sudbinom”.

Prema ovoj logici, predsjednik Vladimir Putin nije samo snažni lider koji brani interese Rusije. On je vođena proviđenjem ličnost sa svetom misijom (još jedan “katehon”), a rat u Ukrajini nije otimanje zemlje, već egzistencijalna bitka za slovensku dušu.

Ova logika ima ozbiljne posljedice. Politika i diplomatija se oslanjaju na umjetnost pregovaranja i kompromisa. Apsolutni zahtjevi ustupaju mjesto nužnosti koegzistencije, a budući scenariji postaju otvoreni. Ali apokaliptično razmišljanje pretpostavlja znanje o kraju istorije, pa se svaki kompromis tumači kao kapitulacija.

Ovo je jasno vidljivo u Duginovim argumentima da Rusija i Zapad predstavljaju “sveobuhvatne nad-poglede na svijet” i “međusobno isključive projekte za budućnost čovječanstva”. To je očigledno i u tome kako Trampova administracija prikazuje Irance kao zle i inferiorne, kao i u njenim prijetnjama da će potpuno uništiti iransku civilizaciju. Politika i diplomatija prestaju da funkcionišu kada se protivnici transformišu u oličenje zla.

Vrijedi se podsjetiti najupečatljivijeg istorijskog primjera takvog razmišljanja u visokoj politici: uspon sibirskog mistika Grigorija Raspućina do najuticajnije ličnosti na dvoru, cara Nikolaja II. Raspućin je bio više od samog odraza ličnih slabosti Nikolaja i njegove supruge Aleksandre, iako se kaže da je ublažio patnju njihovog sina, hemofiličara. Kada se Raspućin pojavio na političkoj sceni, carska Rusija je bila na ivici kolapsa, a njena umorna monarhija se, iscrpivši racionalne odgovore na probleme zemlje, okrenula natprirodnom.

Slični trendovi primjećuju se danas u Sjedinjenim Državama i Rusiji, gdje su se poštovaoci Trampa i Putina zanijeli apokaliptičnim vizijama na fonu institucionalnog kolapsa. Došli smo do tačke u kojoj su papa Lav XIV i Vatikan postali glas razuma.

Autorka je profesorica međunarodnih poslova u Novoj školi Univerziteta u Njujorku

Copyright: Project Syndicate, 2026. (prevod: N. R.)