Kada bi ruski predsjednik Vladimir Putin trezveno procijenio stanje u ratu protiv Ukrajine, nastojao bi da postigne prekid vatre. Međutim, njegov sud očigledno nije trezven, jer svi znaci ukazuju na to da namjerava da pribjegne nekoj vrsti eskalacije. Ukoliko zaista krene tim putem, pogoršaće situaciju za sve, ali prije svega za sebe.
Od sastanka sa predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Donaldom Trampom u Enkoridžu, u avgustu 2025. godine, Putin pokušava da ubijedi SAD da primoraju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog na sporazum kojim bi Rusija zadržala kontrolu nad teritorijama koje je već otela - nešto manje od 20 odsto teritorije Ukrajine - a Ukrajina bi joj uz to predala i mali dio Donjecke oblasti koji još drži pod svojom kontrolom.
Vrijedi podsjetiti da je Tramp prije sastanka u Enkoridžu imao podršku i Ukrajine i Evropljana u nastojanju da se odmah uspostavi prekid vatre. Ali, nakon razgovora sa Putinom, iznenada je odustao od zahtjeva za prekid vatre i umjesto toga prihvatio Putinov zahtjev u vezi sa Donjeckom. Evropljani su, sasvim prirodno, požurili da zaštite Zelenskog od pritiska koji bi Putin i Tramp pokušali da izvrše na njega, pa su politički razgovori o okončanju borbi zapali u ćorsokak. Upravo je Tramp - kojeg je Putin još jednom nasamario - produžio rat.
Područje o kojem je riječ nema nikakav ekonomski značaj, ali jeste važno za odbranu Ukrajine, a ima i simboličnu težinu za Putina, koji je 2022. godine izmijenio ruski ustav kako bi proglasio Donjeck dijelom Rusije. Zbog toga mogućnost da Ukrajina jednostavno preda svoje položaje ne dolazi u obzir. Tokom proteklih godinu i po dana ruska vojska postepeno je gubila sposobnosti, što se ogleda u sve slabijem kvalitetu ruskih trupa, dok su ukrajinske tehnološke sposobnosti na bojnom polju znatno unaprijeđene. Zbog toga se linija fronta pretvorila u „zonu smrti“ koja se gotovo i ne pomjera. Naravno, čini se da Putin i dalje vjeruje da njegove snage mogu da preuzmu potpunu kontrolu nad Donjeckom, dok se njegovi generali još plaše posljedica ukoliko mu saopšte da to nije moguće. Međutim, izgledi su izrazito protiv njega. Putin takođe vjeruje da udari na civilna naselja i kritičnu infrastrukturu mogu da primoraju Ukrajinu na predaju. Ali, iako nesumnjivo nanosi ogromnu patnju, vazdušno bombardovanje samo po sebi nikada nije dobilo rat, pa neće ni ovaj u Ukrajini. Tokom posljednjih nekoliko mjeseci Ukrajina je proširila sopstvene napade dronovima srednjeg i dugog dometa na ciljeve u Rusiji, onesposobivši znatan dio kapaciteta za preradu nafte i izazvavši politički bolnu krizu u snabdijevanju gorivom širom zemlje. Ukrajina će te napade samo dodatno pojačavati.
Međutim, pravi preokret moglo bi da donese nastojanje Ukrajine da prekine lance snabdijevanja koji povezuju Krim sa Rusijom. Ukrajinci neprestano napadaju teretne kamione koji prolaze okupiranim kopnenim koridorom u istočnoj Ukrajini, most i trajekte preko Kerčkog moreuza, kao i brodove koji pokušavaju da dopreme zalihe preko Azovskog mora. Ova kampanja već je zakomplikovala situaciju Kremlju, a mogla bi da se pokaže politički katastrofalnom ukoliko ruska kontrola nad Krimom bude ozbiljno dovedena u pitanje. U tom trenutku čak ni zamrzavanje sukoba duž postojeće „zone smrti“ možda više ne bi bilo moguće.
Osim Putina, teško da je ikome u Rusiji naročito stalo do malog dijela Donjecka koji sada blokira politički proces. Ali mnogima je - opravdano ili ne - stalo do Krima. Uostalom, upravo je Putinovo otimanje tog poluostrva u martu 2014. godine povećalo njegovu popularnost i pripremilo teren za invaziju punog obima 2022. godine.
Ipak, cilj invazije iz 2022. godine - vojno i političko pokoravanje cijele Ukrajine - nije ostvariv, što znači da je Putin već doživio neuspjeh. Otvoreno je pitanje da li bi njegova vlast mogla da izdrži prekid vatre kojim bi praktično priznao takav ishod. Ali gotovo je izvjesno da ne bi mogao da politički preživi scenario u kojem gubi kontrolu nad Krimom.
Zbog toga bi Putin, kada bi postupao racionalno, trebalo da zaboravi Enkoridž i odmah prihvati prekid vatre. Ukoliko nastavi sadašnjim putem, malo je vjerovatno da će osvojiti dio Donjecka koji želi, ali je veoma vjerovatno da će izgubiti kontrolu nad Krimom. Osim toga, istraživanja javnog mnjenja pokazuju da velika većina Rusa podržava okončanje rata.
Prekid vatre svakako ne bi okončao sam sukob. Trajno političko rješenje i dalje bi bilo daleko. Ali bi se sukob makar prebacio u političku sferu, podstakle bi se promjene i u Rusiji i u Ukrajini i otvorio prostor za diplomatiju u koju bi se uključio veći broj spoljnih aktera. Nažalost, čini se da je Putin odlučan da nastavi sadašnjim putem, pravo ka ivici ponora.
Autor je bivši premijer i ministar spoljnih poslova Švedske.
Autorska prava: Project Syndicate, 2026.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
