U susret zatvaranju Poglavlja 27

Dvije godine ministarskog mandata, koje su se navršile 23. jula ove godine, podsjetile su me na zanimljivu misao da “čovjek sazna kojim je putem išao tek kada stigne na cilj ili kada mu se prekine put”. Iako smatram da svakako treba sa primjerenom dozom opreza očekivati da smo na kraju puta (odnosno pri svršetku jedne etape), držim da je elementarno pošteno prema saradnicima i drugim revnosnim pregaocima koji čuvaju životnu sredinu Crne Gore, a koji su svoj trud nesebično ulagali u veliki reformski proces, da se ovim kraćim slovom osvrnem iza sebe i podsjetim, u fragmentima, “kako je zaista bilo”.

Naime, Crna Gora se borila (ta ‘bitka’ i dalje traje, razumije se) sa sistemskim nedostacima u rukovođenju sektorom zaštite životne sredine. Anahroni zakoni, neusklađeni sa evropskom pravnom tekovinom, koji se pišu po šest, sedam ili više godina; strateška dokumenta o crnogorskom biodiverzitetu koja se pišu izvan Crne Gore i bez mogućnosti da država usmjerava proces izrade; angažovanje projekata sa višegodišnjim trajanjem za obavljanje poslova u nadležnosti države, za koje su hitnost i efikasnost bile najpotrebnije; drastično oslabljeni administrativni kapaciteti usljed trusnog političkog perioda i otvorene prilike državnim službenicima da za znanja koja su stekli u državnom aparatu na tržištu rada budu bolje plaćeni; politička nemarnost u odnosu prema ekologiji i održivom razvoju; budžetska izdvajanja za kapitalne projekte u ovoj oblasti nedovoljna; povjerenje javnosti u donosioce odluka o životnoj sredini na niskom stupnju; u konačnom, procenat ispunjenosti obaveza (od 2018. do 2024. godine) u zatvaranju Poglavlja 27 - svega 39%.

Dakle, početna tačka nimalo povoljna.

Ipak, vjerovati u snagu ljudskih potencijala u Crnoj Gori, bila je osnovna metodološka odlika našeg rada. I danas smatram da kvalitetno rukovođenje procesima, posebno procesima od ovako velikog, državnog značaja, počiva na zdravoj, otvorenoj i dobronamjernoj komunikaciji sa saradnicima. I predanom radu.

Na temelju povjerenja u saradnike i potencijal građana Crne Gore, sprovedeno je i kredibilno istraživanje javnog mnjenja u Crnoj Gori, čiji su rezultati objavljeni u junu ove godine. Gotovo 80% građana je iskazalo spremnost da mijenja svoje navike radi zaštite životne sredine, čak 70% njih ima čvrsto uvjerenje da država može uspješno da završi obaveze u oblasti ekologije, dok je 40% građana kazalo da vjeruje Ministarstvu ekologije. Dakle, ako uzmemo u obzir da je stepen osviješćenosti našeg stanovništva na 56% (što će reći da smo, recimo, ‘osvješćeniji’ od Portugalaca koji su na 44%, a neznatno ‘ispod’ Njemaca koji su na 63%), rezultati istraživanja nisu dekuražirajući. Naprotiv! Oni su novi motiv da radimo još odlučnije i predanije jer - ima za koga!

I prilikom realizacije istraživanja javnog mnjenja nametnuo se zaključak da je za stanje u životnoj sredini u Crnoj Gori najrelevantnija ocjena Environmental Performance Index (EPI), odnosno globalne mreže koja redovno prati stanje životne sredine u oko 180 država i izvještava svijet o tome. Ove godine Crna Gora je ‘zauzela’ 55. mjesto. Šta to znači? Recimo, 2024. godine smo bili na 73. mjestu. Dakle, dvije godine predanog rada su nas na globalnoj ljestvici podigle za 18 mjesta. Da li je danas sve idealno? Nije. Ali, da li ubrzano napredujemo? Svakako! Uporedna analiza pokazuje da se metodologija ocjene stanja životne sredine, u međuvremenu, promijenila, i da je danas mnogo stroža nego ranije, pa se legitimno smatra i procjenjuje da je 55. mjesto na EPI listi, odnosno indeksu, naš najbolji plasman od kad se Crna Gora prati! Dakle, implementacija evropskih standarda i politika u oblasti ekologije i održivog razvoja je realna i reformska promjena u društvu. Nije deklaratorna politička propaganda, i to je najvažnija činjenica.

Zatvoriti Poglavlje 27 znači ne skrivati probleme, već im ‘u oči’ gledati i rješavati ih. Otvorenost u radu, odgovornost za preduzete aktivnosti i korake, visok stepen javnosti, sve su to relevantni elementi rada u prethodne dvije godine. Stoga je važan indikator i Regionalni indeks otvorenosti (istraživanje koje je sproveo “Centar za demokratsku tranziciju”, sa partnerima), objavljen u julu ove godine. Shodno četiri principa - transparentnosti, učinkovitosti, pristupačnosti i integriteta - Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera pozicionirano je kao drugo najtransparentnije ministarstvo u Vladi Crne Gore, među 25 resora. Dakle, da potcrtamo, jalovi populizam nije naša politika. Realna percepcija problema, efikasno i trajno rješavanje, i reformski koraci - jesu.

A zatvaranje “najkompleksnijeg, najtežeg i najskupljeg” poglavlja (kako se Poglavlje 27, poslovično, tretira i ocjenjuje) donijelo je Crnoj Gori već mnogo reformskih politika. Različiti su i mnogobrojni benefiti u zavisnosti od završnih mjerila: od ustanovljavanja predloga ekološke mreže Natura 2000, koji će pokriti oko 44% državne teritorije i time Crnu Goru postaviti na prvo mjesto u Evropskoj uniji, preko novih politika upravljanja otpadom (jer se država obavezala da sve divlje deponije budu očišćene do 2030. godine), zaštite kvaliteta vazduha (ustanovljen je institut regresne tužbe zbog narušenog zdravlja građanina), avangardnih klimatskih politika (Crna Gora je među svega 16 zemalja svijeta koje imaju Nacionalno utvrđen doprinos (NDC) u borbi protiv negativnih uticaja klimatskih promjena), pa do infrastrukturnih pionirskih koraka - gradnja kanalizacionih mreža i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Ulcinju, Budvi, Tivtu, Kotoru, Herceg Novom, Nikšiću, Kolašinu, Podgorici, Mojkovcu, Rožajama itd., novi projekti vodosnabdijevanja kroz kapitalni budžet i planirane projekte sa međunarodnim partnerima, izgradnja regionalnih centara za upravljanje otpadom, nabavka šredera za uništavanje guma i njihovo pretvaranje u sirovinu za izvoz, sanacija bazena crvenog mulja i deponije čvrstog opasnog otpada u zoni KAP-a, sanacija Mislovog dola u Nikšiću i Zakršnice u Mojkovcu, podrška opštinama kroz novi IPA program i nabavka opreme za lokalna komunalna preduzeća, ubrzan proces dekarbonizacije kroz subvencije Eko-fonda, redovno vodosnabdijevanje crnogorskog primorja, zaštita Morače, ekološka rekonstrukcija Termoelektrane u Pljevljima, intenzivan inspekcijski nadzor… Et cetera, et cetera…

Nemamo prostora da ovom prilikom naglasimo sva polja na kojima radimo i koja smo započeli, ali ilustrujući sa svega nekoliko primjera, držimo da doprinosimo jasnoći slike: zatvoriti Poglavlje 27 znači unaprijediti životni standard u državi.

Ove godine obilježićemo 35 godina od kada je Crna Gora, na Žabljaku, 20. septembra 1991. godine, proglašena ekološkom državom, čime se, kako je tada naglašeno, uspostavlja “državni odnos prema prirodi”. Jasno je da nije uvijek bilo ni državnog ni državničkog odnosa. Ipak, umjesto lamenta, jubilej ćemo, nadam se, proslaviti zatvaranjem Poglavlja 27, i obavezati se da u godinama koje dolaze implementiramo politike koje smo fundirali na način da se naša djeca ponose odsječnim reformama koje smo imali hrabrosti i znanja da sprovedemo.

Autor je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera u Vladi Crne Gore