EVROPA KOD KUĆE I VANI

Politička pozadina poljske pravosudne krize

Poljska se suočava s pitanjem kako obnoviti vladavinu prava u institucijama koje su je same urušavale. Sukob oko Ustavnog suda pokazuje koliko je teško obnoviti institucije nakon njihovog političkog zarobljavanja

0 komentar(a)
Nedavni protest ispred Ustavnog suda Poljske u Varšavi, Foto: Rojters
Nedavni protest ispred Ustavnog suda Poljske u Varšavi, Foto: Rojters

U poljskom Ustavnom sudu odvijaju se dramatične scene, praćene brojnim spekulacijama o tome da li vlada premijera Donalda Tuska i sudije Ustavnog suda koje je izabrala liberalna parlamentarna većina postupaju u skladu sa zakonom. Mnogi će se zapitati moraju li demokrate da krše zakon kako bi obnovile institucije koje su populistički autoritarci sistematski podrivali. U slučaju Poljske, međutim, to je pogrešno pitanje.

Pravno gledano, stvar je prilično jednostavna i ide u prilog Tuskovim potezima. Prije jedanaest godina, desničarska stranka Pravo i pravda (PiS) nezakonito je imenovala trojicu sudija Ustavnog suda. Dvije godine kasnije, PiS je usvojio zakon kojim je nezakonito skratio mandate sudijskih članova Nacionalnog savjeta sudstva, ustavnog tijela nadležnog za predlaganje sudija za sve sudove u zemlji, osim Ustavnog suda. Te članove zamijenio je ljudima po svom izboru, pretvorivši Savjet u politički kontrolisano tijelo koje djeluje izvan okvira poljskog ustava.

Kada se demokratska opozicija predvođena Tuskom 2023. vratila na vlast, više od 2.000 ljudi već je bilo imenovano ili unaprijeđeno na sudijske funkcije po neustavnom postupku koji su u više navrata osudili poljski i evropski sudovi, kao i desetine stručnjaka za ustavno pravo širom svijeta.

Pravne posljedice trebalo bi da budu jasne. Trojica članova Ustavnog suda koje je imenovao PiS nikada nisu ni bili sudije. Odluke u čijem su donošenju učestvovali trebalo bi smatrati nevažećim.

Zamislimo da predsjednik SAD Donald Trump izvršnom uredbom imenuje dvojicu MAGA podkastera za desetog i jedanaestog sudiju Vrhovnog suda SAD. Niko se ne bi iznenadio kada bi nova demokratska administracija sve odluke u čijem su donošenju učestvovale tako nezakonito imenovane sudije proglasila ništavnim, a te uzurpatore, zajedno s onima koji su im u tome pomogli, krivično gonila.

Upravo je to situacija u Poljskoj. Zato je obmanjujuće najnovije događaje opisivati kao „smjenu predsjednika Ustavnog suda“. Bogdan Święczkowski, nekadašnji zamjenik ministra pravde iz redova PiS-a, nikada nije bio zakonito izabrani predsjednik tog suda. Na opštoj sjednici sudija koja ga je predložila bili su i ljudi koji nisu bili sudije i nisu imali pravo da učestvuju u njenom radu.

Sutkinja Anna Korwin-Piotrowska, koja je sada preuzela dužnosti predsjednice, ima puno pravo da obavlja tu funkciju. U Ustavni sud izabrana je na propisan način. Poslovnik Ustavnog suda, donesen upravo za vrijeme vlasti PiS-a, predviđa ko preuzima dužnosti predsjednika kada je to mjesto upražnjeno ili kada predsjednik iz nekog drugog razloga nije u mogućnosti da ih obavlja. Pri tome se uzima u obzir dužina prethodnog sudijskog staža, a Korwin-Piotrowska, koja iza sebe ima dugu sudijsku karijeru, nesumnjivo ispunjava taj uslov.

Osobe koje su nezakonito postavljene u Ustavni sud odavno je trebalo udaljiti iz njegovih prostorija, a državni organi trebalo je da pokrenu postupke za povraćaj plata koje im nisu pripadale, kao i krivične postupke protiv njih. Budući da nisu sudije, ne mogu se pozivati na sudijski imunitet. Poljski Krivični zakonik izričito zabranjuje obavljanje službenih radnji uz lažno predstavljanje kao javni funkcioner.

Ništa od toga se nije dogodilo jer bi sprovođenje zakona u duboko podijeljenoj zemlji nosilo previsoku političku cijenu. Tusk je rano dobio upozorenje, gotovo na samom početku sadašnjeg mandata, kada je njegova vlada prinudno preuzela kontrolu nad javnom televizijom, koju je PiS protivzakonito pretvorio u propagandnu mašineriju stranke. Brojni komentatori, u zemlji i inostranstvu, optužili su novu vladu za grube metode.

Međutim, rizici nisu bili ograničeni samo na sud javnog mnjenja. Šta ako bi se postupak protiv nekog lažnog sudije Ustavnog suda našao pred sudijom u redovnom sudu koji je i sam nezakonito imenovan? Spremnost tih novopečenih sudija da štite svoje krajnje desničarske istomišljenike nije nikakva tajna.

Postupci koji se vode protiv bivšeg ministra pravde iz redova PiS-a Zbigniewa Ziobra i njegovog nekadašnjeg zamjenika Marcina Romanowskog - obojica su pobjegli iz Poljske i suočavaju se s optužbama koje obuhvataju zloupotrebu javnih sredstava i prekoračenje službenih ovlašćenja - to dobro ilustruju. Tužioci su uspjeli da izdejstvuju izuzeće jedne sutkinje iz postupka odlučivanja o evropskom nalogu za hapšenje Ziobra, pozivajući se na nepravilnosti u njenom imenovanju i njene profesionalne veze sa Ziobrom. Međutim, u septembru je druga sutkinja, takođe imenovana po nepropisnom postupku, odlučila da Romanowski treba da dobije uslovnu zaštitu od određivanja pritvora prije suđenja.

Da budemo jasni, dosljedno sprovođenje zakona zahtijevalo bi uklanjanje i krivično gonjenje svakog od hiljada nezakonito imenovanih sudija. Ali to bi izazvalo politički haos. Kako bi birači reagovali kada bi uklanjanje znatnog dijela sudijskog kadra dovelo do potpunog zastoja u radu sudova? Kako bi odgovorile zakonito imenovane „stare“ sudije? Da li bi policija nastavila da izvršava sudske naloge?

To nisu apstraktna pitanja. Poljske desničarske stranke uporno tvrde da je upravo njihov nezakoniti položaj jedini zakonit i da svako ko pomaže u obnovi vladavine prava učestvuje u državnom udaru, za koji je zaprijećena doživotna kazna zatvora. Obraćajući se okupljenima ispred Ustavnog suda, lider PiS-a Jarosław Kaczyński ponovo je zaprijetio odmazdom svima koji su u to uključeni, pozivajući se na „nirnberška načela“.

Za sudiju, policajca ili državnog službenika ta prijetnja je sasvim konkretna, što pravnici širom svijeta uče na primjeru kampanje odmazde koju sprovodi Trumpova administracija. Američki zvaničnici koji su učestvovali u potpuno zakonitim istragama i krivičnim postupcima protiv Trumpa zbog njegove uloge u napadu na Kapitol 6. januara 2021. danas su izloženi progonu i krivičnom gonjenju. Dakle, postupanje u skladu sa zakonom nikoga neće zaštititi od bijesa neke buduće krajnje desničarske vlade. Prema sadašnjim anketama, postoji mogućnost da PiS već naredne godine ponovo dođe na vlast.

Najdramatičniji prizor u sadašnjoj eskalaciji - fizičko zastrašivanje Korwin-Piotrowske krhke građe od strane krupnog predsjednika Karola Nawrockog, koji joj je noću prepriječio put na ulazu u Ustavni sud - mogao bi biti znak da organi reda počinju da oklijevaju. Nawrocki je očigledno postupio protivzakonito. On nema ovlašćenja da odlučuje o tome ko rukovodi sudom tako što će silom provaliti u njegove prostorije. Ipak, policija i Služba državne zaštite, koje odgovaraju Tuskovoj vladi, a ne predsjedniku, nisu spriječile Nawrockog da upadne u sud.

To su ozbiljni problemi. Nazivati ih paradoksom vladavine prava otežava njihovo rješavanje jer se time nagrađuje strategija populista. Što temeljitije preuzimaju državne institucije i što drskije zastrašuju javne funkcionere, to im više vjerodostojnosti dajemo kada se pretvaraju da postupaju zakonito. Tuskova vlada ne oskudijeva u pravnim argumentima. Njen problem je u tome što još pokušava da izgradi politički autoritet neophodan da bi na osnovu tih argumenata djelovala.

Autor je vanredni profesor prava i strategije na Centralnoevropskom univerzitetu

Copyright: Project Syndicate, 2026.

Pogledajte još:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")