Jeste li primijetili interesantan detalj? U aferi Agrokor nema radnika. Od njih ni glasa. Oko 30.000 ljudi u Hrvatskoj, zajedno s obiteljima jedno 100 tisuća duša. Cijeli Osijek. Ili dva Šibenika. Ali dok se carstvo raspada, kompletno radništvo Agrokorovih tvrtki drži zatvorena usta. Ni šušanj se još nije čuo iz cijele grupacije Todorićevih “posloprimaca”. Dolaze na posao, hodaju na prstima i pilje u pod.
A za to vrijeme za svoje se interese bespoštedno bore i otimaju apsolutno svi involvirani u Todorićevu predbankrotsku krizu.
Ivica Todorić želi zadržati utjecaj u Agrokoru i da mu ostane što više imovine. Svi traže da se njegove tvrtke opskrbljuje robom, a da se stara plaćanja zamrznu i da vjerovnici ne budu dosadni.
Todorićevi kreditori iz banaka žele natrag svoj novac.
Dobavljači traže da im se zajamči sigurna nadoknada svih Todorićevih dugova, a dio pesimista u vezi s tim nerealnim snovima već je aktivirao prisilnu naplatu.
Oprati ruke i odreći se financijske odgovornosti žele faktoring društva, koja su godinama od dobavljača, po diskontnim cijenama otkupljivala neplaćena dugovanja Konzuma, ali sada je Agrokor pod ledom i povrat tog novca više se ne može dobiti. Pa bi oni van iz tih poluzakonitih aranžmana.
Mali proizvođači iz OPG-ova traže od budućih kormilara u Agrokoru prioritet kod naplate potraživanja, pozivajući se na to da su oni najslabija koletaralne žrtve Todorićeve propasti. Menadžment unutar Agrokora javno ne govori ništa, ali zato se iza zavjese snažno druka protiv standstill aranžmana. Jasno, Alvarez će ih posmicati kao zečeve na vrištini.
Vlada se bori za svoje političke interese gurajući dugoročno opasni zakon o prinudnoj upravi u Agrokoru. Kolaps takvog koncerna odrazio bi se na popularnost bilo koje vlasti, a što li će tek biti ako se sve raspe u paramparčad i proizvede na tisuće i tisuće gubitnika?
Dakle, baš svi sada iznose svoje zahtjeve i prohtjeve na stol, jednako oni koji su debeli sukrivci i suučesnici u svemu ovome, kao i oni koji su posve nevini. Slušamo gomila ucjena, spinova i naopakih procjena. Jedino se još nisu pojavili Glogoški i Klemm s HDZ-ovim braniteljskim šatorom.
No, dok se odvija ova bespoštedna opća borba svih protiv sviju oko niza različitih i direktno suprotstavljenih želja i interesa, radnički kontingent stoji po strani i šuti kao zaliven. Trinaesto prase. Mediji su jedva izvukli da nešto kaže predsjednicu Sindikata trgovine, stanovitu Zlaticu Štulić. Ona je jedno pet puta u tri minute izjavila kako “ona vjeruje” da će sve biti u redu i kako razvoj situacije “zrači optimizmom”. Trebalo bi je odmah poslati da pegla po kućama. Ako i to zna.
Ali zašto se ne oglašavaju? E pa zato. U Hrvatskoj se neprekidno smanjuju radnička prava. Budi poslušan, ili letiš van. Sindikati su ruglo prepuno korupcije. Burze su pune. Politika trpa svoje kadrove. Ljudi idu u Irsku da mogu dati djeci da jedu. Ovdje im se stalno pokazuje da ništa ne vrijede. Pa sada i sami vjeruju da su nitko i ništa. Bezvrijedna roba koja nema pravo ni zucnuti.
(novilist.hr)
Bonus video:
