ARHITEKTURA

Jake emocije i niski udarci

“Vi uporno kritikujete naslovnu stranu njegove, upravo objavljene knjige - a on, ne želeći da shvati u čemu je suština vaših primjedbi, spušta ljestvicu”
776 pregleda 2 komentar(a)
Crnogorci sahranjuju druga, Skadar 1913., Foto: H. Grant (Dily Mirror)
Crnogorci sahranjuju druga, Skadar 1913., Foto: H. Grant (Dily Mirror)
Ažurirano: 17.05.2019. 14:03h

Gdje smo ono stali...

Ah da...

Imamo, kao što rekoh, dva izvještaja o izvršenoj reviziji planskog dokumenta naslovljenog Nacrt Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor (NPUPOKO). Molim lijepo. Prvi izvještaj je zaveden u debele knjige 21. marta tekuće godine - a drugi - tzv. korigovani izvještaj - zaveden je 4. aprila tekuće godine - u iste debele knjige.

Iza oba izvještaja stoji - hajde da i to kažem - tzv. Savjet za reviziju planskih dokumenata - stručno tijelo koje imenuje Vlada Crne Gore - slava joj i milost - a u Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata (SL CG, br. 064/17, 044/18, 063/18) lijepo piše (Član 29, Revizija planskih dokumenata, stav 3): “Revizija planskog dokumenta može biti pozitivna ili negativna” - što će reći da ne može biti neutralna - ili, na primjer, nedorečena - ili, ne daj Bože, zlonamjerna.

Jasno je nama što je pjesnik - tj. pisac normativnog akta naslovljenog Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata - htio da kaže - ali zar ne bi bilo ljepše (i pametnije) kada bi stav 3 glasio ovako: “Izvještaj o reviziji planskog dokumenta može biti pozitivan ili negativan” - s tim da je veliko pitanje da li je ikad - u milenijumskoj povijesti Crne Gore - slava joj i milost - neki planski dokument revidovan drugačije do li pozitivno.

Nego, da se mi ipak vratimo našoj temi...

Da li - pitate se vi sad - i to s punim pravom - a shodno nepobitnoj činjenici da postoje dva izvještaja o izvršenoj reviziji NPUPOKO - obični i korigovani - postoje i dva NPUPOKO - obični i korigovani?

Nakon što je uspješno izvršena prva revizija NPUPOKO, od strane pomenutoga Savjeta, taj planski dokument je, pretpostavljam, vraćen tzv. obrađivaču na tzv. doradu - što bi, valjda, trebalo da podrazumijeva da je obrađivač bio u obavezi da postupi po primjedbama i sugestijama iznesenim u prvom izvještaju o reviziji - i da ispravi sve greške i propuste na koje mu je ukazao Savjet. Ali avaj - na Internet stranici Ministarstva održivog razvoja i turizma (mrt.gov.me), uz obavještenje o pokretanju Javne rasprave o Nacrtu rečenoga Prostorno urbanističkog plana Opštine Kotor i o Nacrtu Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu - imamo samo jedan Nacrt NPUPOKO - PUPKO, od milja - i samo jedan Nacrt Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu...

To je tek jedna među desecima nejasnoća - vezano za Izvještaj... pardon - za izvještaje o izvršenoj reviziji planskog dokumenta naslovljenog Nacrt PUPKO - po pitanju kojih namjeravam da se obratim - nadasve uljudno, kako mi i priliči - predsjedniku Savjeta za reviziju planskih dokumenata, a ujedno i dekanu Arhitektonskog fakulteta Univerziteta Crne Gore - majke naše - uvaženome čika Svetis...

Kad li...

Zvoni fone...

Dobar dan, veli, jeste li vi taj i taj?

Dobar dan, predstavite se, rekoh, molim vas.

Taj i taj...

(Da, tako sam i mislio, nije stavljena tačka sve dok, kako kažu, debela dama - fat lady - ne otpjeva pjesmu...

Oh, rekoh, izuzetno sam počastvovan. Izvolite, molim vas, imate moju punu, nepodijeljenu pažnju...

Ovaj, veli... kako mu bješe ime...

Svetislav Gavrov Popović? Čika Sveto?

Ne on. Ovaj... zaboravih mu ime... Vi uporno kritikujete naslovnu stranu njegove, upravo objavljene knjige - a on, ne želeći da shvati u čemu je suština vaših primjedbi, spušta ljestvicu. Mada, moram vam odmah to reći, ne podržavam ni vaš pokušaj da mu ukažete na propuste, ni njegovu nazovi-odbranu. Znali ste da nije sposoban za uljudno sučeljavanje argumenata - kojemu bi cilj bio, u prvom redu, u edukovanju javnosti o tzv. etičkim normama u historiografiji - i uopšte o tzv. akademskom kontekstu. Što nas, naravno, dovodi do pitanja vaših motiva - koji su, rekao bih, unekoliko kompleksniji... Moji motivi su jasni, rekoh, od samoga starta...

Naravno. Uostalom, to i nije toliko važno. Važno je da...

Važno je, molim vas, osuditi i čin preinačavanja te nesretne fotografije - povijesnog dokumenta, molim vas - i “autora” preinačavanja tog povijesnog dokumenta. U originalnoj varijanti, podsjetiću vas, imamo ženu/majku i sina nad grobom muža/oca - a u njegovoj - preinačenoj varijanti - imamo samo ženu nad grobom. A imamo i izmještanje tog jedinstvenog, vrlo upečatljivog prizora, iz autentičnog konteksta Skadarske tragedije 1913. godine u kontekst Božićne pobune 1918. godine. Taj čin preinake povijesnog dokumenta delegitimiše “autora”, u svakom pogledu...

Naravno, veli, ali ne bih o tome...

Na stranu, rekoh, što se originalna fotografija pojavila na naslovnoj strani časopisa L’Illustration - broj 3664, od 17. maja 1913. godine - i što je njena isključiva funkcija bila, u originalnom kontekstu, da ilustruje vrlo korektan tekst - vrlo korektan epilog priče o tzv. Skadarskoj krizi - o predaji osvojenog Skadra u ruke Velikih sila - odnosno o neispunjenim ambicijama kralja Nikole I - vazda mu slava i milost - a ujedno i o strahovitoj crnogorskoj pogibiji - nizašto - jer poslije svega imamo, kao vrlo konkretnu činjenicu, ženu/majku i sina nad grobom muža/oca - nad grobom našeg junaka koji je ostavio kosti u tuđini - nizašto...

Naravno, veli, ali...

U tom kontekstu, digoh glas, za nijansu, i požurih ka poanti, sin predstavlja budućnost - to je valjda jasno. Isključivanjem sina iz kompozicije, autor preinake šalje vrlo jasnu poruku: Crna Gora - ova Crna Gora - Milova CG - nema budućnost. Najbolji sinovi i kćeri ove CG su izbrisani sa kolektivne fotografije - otišli su - za njih ovdje ne postoji sjutra. Majka simbolizuje CG - vječnu CG - slava joj i milost - a grob je, očigledno, simbol razorene i, da oprostite - opljačkane crnogorske privrede. Grob je ujedno i simbol tzv. državnog duga - ili javnog duga - koji raste li raste...

(Ovdje sam Izletio malo iz šina, ponijele su me emocije, priznajem...)

Molim vas, veli, ja tu vidim samo dva jarca na balvanu, ako dozvoljavate - ili dva đaka koji su se potukli iza škole - ako vam je ta predstava bliža - i ne zna se ko je od vas dvojice tu - naglašavam - minornu stvar - doživio emotivnije. On vaše primjedbe doživljava, doslovno, kao pljuvanje na naslovnu stranu njegove knjige...

Ne pljujem, rekoh. Samo pokušavam...

Dozvolite, veli. On vaše primjedbe doživljava kao flagrantan napad na njegovu knjigu - na koju je vrlo ponosan, očigledno - i uzvraća svom silinom, što je i razumljivo. Ne preza čak ni od niskih udaraca. Svrstava vas, recimo, među četnike, odnosno neočetnike i klerofašiste. U njegovom svijetu - to su ultimativne uvrede. Kaže da ste podlegli četničkoj propagandi - vrlo sofisticiranoj, ili vrlo suptilnoj, veli, četničkoj propagadni - a ubijeđen sam da će, koliko je sjutra, držati mudro slovo o primitivizmu četničke propagande - svakome ko bude voljan da ga sluša - a takvih je, nažalost, sve manje. Najsmješnije u cijeloj toj stvari je da vi njemu prebacujete sa devete strane subotnjeg kulturnog dodatka jednih novina - a on kuka sa posljednje strane drugih novina - iza te njegove strane još su samo oglasi i umrlice - što će reći da silina emocija koje su igri, ako se razumijemo, nikako nije u skladu sa realnim razmjerama tog nazovi-prijepora.

Hvala vam, rekoh, na iskrenosti. Što mi savjetujete?

Da mu se vi lijepo izvinite. Javno, u novinama. Ako imate snage, naravno. Neka to bude vaša tačka - vaša konačna tačka na sve.

Ah, rekoh, ah, ah...

Budite, veli, gospodin do kraja...

(Gospodin do jaja, pomislih...)