CRNOGORSKI SLIKAR IZLAGAO U SPLITU

Dragović: Na platnu pišem pitanja i odgovore

Akademski slikar Mirko Dragović za “Vijesti” prenosi utiske sa izložbe u Splitu gdje se predstavio postavkom “Lavirint duše” i najavljuje sljedeću u Crnoj Gori
1022 pregleda 0 komentar(a)
Mirko Dragović, Foto: Privatna arhiva
Mirko Dragović, Foto: Privatna arhiva

Postavka “Lavirint duše” crnogorskog akademskog slikara Mirka Dragovića izložena je bila tokom proteklog mjeseca u Splitu, od 10. maja, u galerijskom prostoru “Vinko Draganja”. Dragović u razgovoru za “Vijesti” ne krije oduševljenje brojem posjetilaca i njihovim utiscima, a to potvrđuje riječima: “ljudi su tamo široki u duši, kao i njihov grad”.

Izloženo je bilo 27 akrila na platnu koji su nastali u posljednje tri godine, a desetak slika nastalo je i u 2019. godini. Specifičan, možda i metaforičan naziv izložbe, “Lavirint duše”, kao da otkriva motiv postavke...

“Naziv prošlog ciklusa slika bio je ‘Sjećanja’, a kao nastavak te likovne priče pojavio se ‘Lavirint duše’. Bila je jedna slika baš tog naziva u prošlom ciklusu. Valjda iz sjećanja o prošlosti i nadanja o budućnosti dolazimo do samih sebe sada. Dolazimo do našeg ‘lavirinta duše’”, objašnjava Dragović “Vijestima”.

Njegovi radovi nastaju spontano i rezultat su intuicije i preispitivanja puteva duše.

“Svakodnevno se svi mi preispitujemo za mnoge stvari. Ali kad se sjedne ispred platna na njemu ‘pišemo’ naša pitanja i odgovore. Bitno je biti što iskreniji, jer je onda proces stvaranja kao ‘san iznad mirnog mora’”, priča Dragović i dodaje da su “naša stalna vraćanja unazad, lijevo ili desno, pa opet naprijed, u neke nove ‘pobjede i poraze’” pravi lavirint kroz koji čovjek prolazi.

Uz sve razgovore i dileme koje čovjek ima, najteži su oni koje čovjek/slikar doživljava sam sa sobom, ali Dragović prepoznaje da su upravo ti najrealniji i najiskreniji, te da se takvima i prepušta kada slika.

“Prepustim se tom trenutku kad stvaram, ima tu i sjećanja i novih želja. Uvijek se trudim da povežem stvari na slici. Tražim stalno harmoniju. Način slikanja je nit koja povezuje sve moje radove, iako se trudim da iznenadim sa nečim novim, a trudim se, prije svega, da iznenadim sebe”, ističe on.

Neki njegovi radovi izgledaju kao da miješaju sve atome, a umjetnik ostavlja otiske prstiju i poteze četkice istražujući tako sve ono što je nedodirljivo, neistraženo, nedokučivo, a kuda vode njegovi lavirinti, odgovara:

“Vode nas ka sebi. Da tražimo najljepše pejzaže svoje duše. Sve što se dešava oko nas reflektuje se na nas. ‘Lavirint’ koliko god bio zamršen treba da bude zanimljiviji, veseliji i sa manje straha... Kao oni Londonski lavirinti u njihovim harmoničnim, divnim kraljevskim vrtovima”.

Dragović se, za kraj razgovora, povodom izložbe u Splitu posebno zahvaljuje Zajednici Hrvata i prijatelja Crna Gora, predsjednici dr Svjetlani Zeković, pjesnikinji Aniti Simurina, likovno-knjizevnoj uniji “Vlaho Bukovac” iz Splita i njihovoj predsjednici Jagodi Kecman, kao i svim dobrim ljudima i kolegama koji su doprinijeli postavci, ali najavljuje i izložbu u Crnoj Gori:

“Do jeseni sigurno neki lijepi gradić na sjeveru”, poručuje.

Odnos prema umjetnosti gradi se godinama

Pored svojih samostalnih izložbi Dragoviću još veće zadovoljstvo pričinjava jedan drugi angažman.

“Zadovoljstvo mi je što sam kao likovni pedagog sa djecom i osobama sa teškoćama u razvoju bio u prilici da napravim blizu trideset njihovih izložbi. Mislim da u Crnoj Gori kao profesor - mentor to do sada niko nije postigao, sa tom populacijom. Radost djece i njihovih roditelja uvijek mi daju snagu da budem bolji, i kao profesor i kao čovjek”, kaže on.

Kako je više puta izlagao van Crne Gore, on prenosi da su ljubitelji umjetnosti i umjetnici svugdje na neki način slični, ali da se “odnos prema umjetnosti gradi godinama”.

“Kao za sve - tradicija svake sredine je presudna”, zaključuje on

Starim puteljcima dodaje nove

Dragović za svoje radove bira interesantan kolorit koji ne odaje osjećaj tmurnosti, patnje, skrhanosti, već kao da govori o čistoti, ushićenju, energiji... On to i potvrđuje “Vijestima”.

“Stalno sam imao kolorit ‘veselih’ boja. To su boje prirode, pejzaža. Volim i uživam u prirodi. Tako, kad slikam, prošetam nekim davnim stazama i puteljcima... i obavezno dodam neke nove, koje treba tek upoznati i njima hoditi”, kaže on.

Takve boje ga privlače i zbog njihovog djelovanja na gledaoca, ali i zbog toga što ih sam preferira.

“Po prirodi sam optimista, mogu slobodno reći da volim da idealizujem stvari... Nadam se i vjerujem da će taj osjećaj pored svih životnih bura da ostane prisutan kod mene”.