Patriotizmom na Trinaestojulsku nagradu

Da li su nagrade otišle u prave ruke - ne zna se. Obrazloženje nije dostavljeno medijima.Tako je ostalo nejasno i osnovno: da li je Goranović dobio nagradu za izbor iz poezije ili za knjigu “Poezija”. Jedino je izvjesno da su nagradu dobili dokazane patriote.
7110 pregleda 11 komentar(a)
Uručenje Trinaestojulske nagrade Rajku Todoroviću 10. jula 2009., Foto: Boris Pejović
Uručenje Trinaestojulske nagrade Rajku Todoroviću 10. jula 2009., Foto: Boris Pejović

Predsjednik žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, slikar Rajko Todorović Todor, održao je riječ da “dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu”.

To je obećao prošle godine, nakon imenovanja na tu odgovornu funkciju.

Nije prekršio datu riječ: ovogodišnji dobitnici najznačajnije državne nagrade su književni istoričar, publicista Dragan B. Perović, “za autorski TV serijal ‘Crnogorci sentom po svijetu’, za ciklus emisija ‘Istjerivač mitova’ i knjigu ‘Stefan Perović Cuca - orepak bića’”, jedino je obrazloženje iz Ministarstva kulture, zatim prof. dr Božidar Šekularac, za knjigu “Crna Gora u doba Crnojevića” i književnik Pavle Goranović za knjigu “Poezija”.

Pored Todorovića, žiri su činili i Miomir Vojinović, Igor Lakić, Ranko Milović i Jadranka Selhanović.

Da li su nagrade otišle u prave ruke - ne zna se. Obrazloženje nije dostavljeno medijima.

Tako je ostalo nejasno i osnovno: da li je Goranović dobio nagradu za izbor iz poezije ili za knjigu “Poezija”.

Jedino je izvjesno da su nagradu dobili dokazane patriote.

”Desetka iz drugarstva”

“Ja sam samo prvi među jednakima u tom žiriju. Nadam se da iz te bitke neću izaći poražen”, istakao je Todorović prilikom imenovanja. U Zakonu o državnim nagradama se za Trinaestojulsku, međutim, pominju samo “građani ili državljani Crne Gore, grupe lica ili pravno lice koje ime sjedište na teritoriji Crne Gore”. Kako se odlučuje i odmjerava ko je patriota, a ko nepriatelj, zakon nije uredio, ali to nije spriječilo predsjednika žirija da se razmahne.

Međutim, da li postoji sukob interesa u tome što je ovogodišnji predsjednik žirija prijatelj sa dobitnicima nagrade?

Todorović je sa Draganom B. Perovićem generacijski drug, Perović je urednik i izdavač monografije “Todor” bibliofilskog izdanja knjige “TaGoT” i poetsko grafičke mape “TaGoT”... Takođe je govorio na promocijama tih naslova.

Todorović i Pavle Goranović, nekadašnji ministar kulture i savjetnik u kabinetu Mila Đukanovića, su, takođe, prijatelji, što su i sami potvrđivali u ranijim izjavama.

“...Sjeverne padine Šišmana ulaze u Pivu, koja me podsjeća na mog prijatelja, nesrećnog pjesni­ka Novicu Tadića, rođenog u Smriječnu. Sa južne strane je Golija - to je moj drug, pjesnik Pavle Goranović. Ja stojim naspram njih, u sredini”, predgovor je Rajka Todorovića Todora predgovor zbirci “TaGoT” i poetsko-grafičkoj mapi “TaGoT”.

Goranović je, takođe učestvovao u izradi bibliofilskog izdanja knjige “TaGoT” i poetsko grafičke mape “TaGoT” - sa crtežima Rajka Todorovića Todora, poezijom Tadića, i stalni je govornik na promocijama ovih izdanja.

Todorović i Božidar Šekularac su, koliko je poznato, dugogodišnje kolege u Dukljanskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Biografije

Božidar Šekularac je rođen 1944. godine u mjestu Kurikuće, opština Berane. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Beranama, zatim Višu pedagošku akademiju u Prizrenu, a ruski jezik je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1980. godine, a na istom fakultetu je 1985. godine odbranio doktorsku disertaciju: „Valorizacija i upotreba dukljansko-zetskih srednjovjekovnih povelja kao izvorne građe za historiju crnogorskog naroda“, čime je stekao zvanje „doktora humanističkih nauka iz područja istorijskih nauka“.

Dr Božidar Šekularac je radnu karijeru započeo kao nastavnik u Rečanima u Prizrenu, nastavio u Tehničkoj školi u Odžacima, pa Gimnaziji u Mojkovcu, a 1982. godine izabran je za asistenta u Istorijskom institutu Crne Gore, za srednjovjekovnu istoriju. U ovoj naučnoj instituciji je biran u sva naučna zvanja do naučnog savjetnika.

Obavljao je dužnost direktora Zavoda za školstvo SR Crne Gore, direktora Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore, a od 1998. godine je bio na dužnosti pomoćnika ministra prosvjete i nauke. Član je DANU.

Pavle Goranović je rođen je 1973. godine u Nikšiću. Bavi se poezijom, prozom, esejistikom. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, odsjek za filozofiju. Nagrađen je Državnom nagradom Miroslavljevo jevanđelje u 2014. godini za najbolje književno, istoriografsko, etnografsko i publicističko djelo objavljeno u Crnoj Gori u prethodne tri godine.

Direktor je Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Crne Gore. Bio je član Savjeta Pokreta za nezavisnu Crnu Goru. Od 2003. do 2010. godine bio je savjetnik Predsjednika Vlade Crne Gore. Za direktora Zavoda za školstvo Crne Gore imenovan je 2010. godine. Ministar kulture u Vladi Crne Gore je bio od 18. marta 2015.godine do 28. novembra 2016. godine, bio je i poslanik u Skupštini Crne Gore, član Odbora za književnost Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Za vanrednog člana CANU izabran je 18. decembra 2015. godine. Književnik je, bavi se poezijom, prozom, esejistikom. Član domaćih i međunarodnih književnih organizacija (CDNK, PEN).

Kada je u pitanju biografija istoričara književnosti i publiciste Dragana B. Popovića, “Vijesti” nijesu uspjele da dođu do nje.

Na internetu nema opširnijih podataka, osim da je autor emisije “Crnogorci sentom po svijetu” za koju je i nagrađen, a u proizvodnji Radio televizije Crne Gore 2018. godine.

Autor je dokumentarno istorijskog serijala u produkciji televizije “Prva” - “koji se bavi mitovima i legendama vezanim za naše prostore, tačnije, pogrešnim tumečenjem i zloupotrebom tih pojava” i knjiga “Stefan Perović Cuca - orepak bića”.

O nagradi

Trinaestojulska nagrada dodjeljuje se povodom Dana državnosti. Dodjeljuje se kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo, građaninu ili državljaninu Crne Gore, grupi osoba ili pravnom licu koje ima sjedište na crnogorskoj teritoriji, za djela ili ostvarenja u svim oblastima rada i stvaralaštva u prethodne dvije godine, koja su od izuzetnog značaja za Crnu Goru, a dobitnik može i da ne bude građanin odnosno državljanin Crne Gore, ali da je iz nje porijeklom, navodi se u Zakonu o državnim nagradama.

Novčani dio godišnje Trinaestojulske nagrade iznosi 200 najnižih cijena rada, odnosno 11.000 eura, a novčani dio Trinaestojulske nagrade za životno djelo iznosi 300 najnižih cijena rada, odnosno 16.500 eura.

Svake godine mogu se dodijeliti najviše tri godišnje Trinaestojulske nagrade.

Trinaestojulska nagrada za životno djelo, koja se dodjeljuje svake dvije godine, prošle godine je dodijeljena prof. dr Vukiću Puleviću, a godišnje nagrade za 2018. godinu pripale su Krstu Andrijaševiću, Aleksi Asanoviću, Adnanu Čirgiću.

Žiri su činili: predsjednik Rajko Todorović Todor, i članovi prof. emeritus Ilija Vujošević, prof. dr Igor Lakić, mr Miomir Vojinović i prim. dr sci. med. Asim Dizdarević.

Dobitnici Trinaestojulske nagrade za 2017. godinu bili su vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kaljaj i dr Svetozar Savić, a predsjednik žirija je bio Gojko Kastratović.

Godinu dana ranije, 2016 dobitnici su bili prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015. književnikLjubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 - reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i Niko Martinović, a te godine je nagradu za životno djelo dobio slikar Vojislav Vojo Stanić. Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK “Budućnost” i reditelju Branku Baletiću.

Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011. su laureati bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder. Prva nagrada za životno djelo, dodijeljena je 2010. godine Miodragu Dadu Đuriću. Tada su godišnje nagrade dobilii slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK “Primorac”. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009. godine, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID...

Sporna je bila 2013. godina kada su nagrade dodijeljene politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. godine. Dio javnosti je tada reagovao burno, a izdvojio se komentar da se “najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu”.

Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević, i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Te godine nagradu je dobitnicima uručio potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić, iako je propisano da nagradu uručuje predsjednik Skupštine Crne Gore, a Ranko Krivokapić, koji je tada obavljao tu funkciju, nije se pojavio na svečanosti, a tadašnji premijer Milo Đukanović i svi ministri su izbjegli pojavljivanje na tom događaju. Ceremoniji je prisustvovao tadašnji predsjednik države Filip Vujanović.

Bonus video: